U nedostatku političkih argumenata, populistički, politikantski, licemjerno i bezobrazno Čović spinuje, huška javnost, širi laži i obmane na Islamsku zajednicu i vjerske zvaničnike.
Piše: Nedim Hrbat
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, bosanski Srbin Milorad Dodik, nedavno je optužio institucije i vjerske službenike Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da su “naredili” vjernicima da izaberu Željka Komšića, aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Isti medij, hrvatska državna televizija, dala je priliku i Draganu Čoviću, lideru HDZ-a, da ponovi identične stavove. U maniru Milorada Dodika, taj bosanski Hrvat je kazao da to nije nikakva tajna te, štaviše, otkrio i da postoji nekakav plan i “nužna logistika da se izaberu dva bošnjačka člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.”
Kada bi Islamska zajednica zvanično reagovala na svaku laž koju izreknu zlonamjerni i maliciozni politički akteri u javnom prostoru, ne bi imala vremena baviti se bilo čim drugim.
Pogotovo se to odnosi na ovaj dvojac kabadahija, zaštitnika tekovina genocida i udruženog zločinačkog poduhvata.
U konkretnom slučaju krajnje zlobnog markiranja Islamske zajednice, podsjetit ćemo na intervju reisu-l-uleme Huseina Kavazovića kojeg je još 2018. godine dao hrvatskom Večernjem listu a u kojem izričito kaže:
“Ne smatram dobrim da pripadnici jednog naroda biraju zastupnike iz drugog naroda gdje god je ravnopravnost u zastupljenosti naroda u institucijama vlasti Ustavom određena i zajamčena.”
Reisu-l-ulema Kavazović je naglasio i da “tamo gdje je predviđeno da se predstavnici biraju kako bi štitili kolektivne interese, da to i činimo” te poručio političarima da trebaju tražiti politička rješenja koja će osigurati da u Bosni i Hercegovini zažive evropske vrijednosti.
“Ako to ne mogu postići, dobro bi bilo da svoje sukobe barem ne prenose na narode i građane ove zemlje i da ih ne dijele kako bi učvrstili svoje političke pozicije”, kazao je reisu-l-ulema.
Da se ne zavaravamo, zna Dragan Čović za ove zvanične i izričite stavove reisu-l-uleme Kavazovića i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nije Islamska zajednica jednom pozivala i tražila od ovdašnjih političara da je poštede od dnevne politike i međusobnih političkih obračuna.
Zna Čović, naravno, i da Hrvati u Bosni i Hercegovini na nivou kolektiviteta imaju ravnopravnost te da položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini – kada su u pitanju politička i druga prava – nije nikako gori od položaja drugih naroda. O tome je govorio i dr. Franjo Topić u intervjuu štampanom izdanju Preporoda, podsjetivši na medije, vjerske objekte, organizacije, ustanove i institucije Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Štaviše, položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini u mnogim segmentima je mnogo bolji od položaja drugih. Iz područja u kojima je položaj Hrvata jednak položaju drugih naroda, ili čak bolji, izuzimaju se ona na kojima suvereno odlučuje Čovićev trenutni politički saveznik Milorad Dodik. No, čini se da to Čoviću ne smeta. Ili mu, naprosto, svi Hrvati nisu jednako vrijedni.
U prilog pomenutome često je govorio banjalučki biskup Franjo Komarica, dok su članovi Biskupske konferencije javno upozoravali i pisali da je “gotovo cijela katolička populacija u jednoj polovici zemlje, u entitetu RS, iskorijenjena”. Dok se Čović u Sarajevu i Mostaru bori za ruku više, u carstvu njegovog kompanjona Dodika više ni nema hrvatskih ruku – ni među običnim građanima, ni u političkim preslagivanjima.
Predstavnici hrvatskih udruženja iz banjalučke biskupije također su u više navrata javno iznosili svoje nezadovoljstvo navodeći da su “u najgoroj poziciji u cijeloj Bosni i Hercegovini”.
U nedostatku političkih argumenata, populistički, politikantski, licemjerno i bezobrazno Čović spinuje, huška javnost, širi laži i obmane na Islamsku zajednicu i vjerske zvaničnike.
Njegove paušalne izjave potvrđuju da je riječ o političkom ekstremisti koji neće birati načina da se izbori za veću “količinu stranačke vlasti”, kako je sjajno poentirao dr. Franjo Topić, opisujući situaciju u Bosni i Hercegovini. Stoga, da se poslužim njihovom terminologijom, Dodik i Čović su jedan drugom “nužna” logistika u pokušajima konačnog rastakanja Bosne i Hercegovine te svođenja Bošnjaka, muslimana, na potpunu teritorijalnu, političku i kulturološku marginu.
Ne traže Dodik i Čović politička rješenja niti zagovaraju evropske vrijednosti o kojima govori reisu-l-ulema. Negiranjem genocida utvrđenog brojnim vještačenjima, presudama međunarodnih sudova, i svjedočanstvima žrtava, te zaštitom tekovina genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, oni su dokazali da su ubice evropskih vrijednosti. I da su aktivni nastavljači posljednjih fašističkih politika u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Drugim riječima, osovina Dodik – Čović je politički nastavak osovina Milošević – Tuđman i Karadžić – Boban.
Njihova je pozicija mnogima konfuzna jer je naizgled podvojena: Islamska zajednica je ekstremistička organizacija, ali vjernicima naređuje da glasaju za nemuslimana; Čović baštini evropske vrijednosti, ali veliča ustaške zločine i formacije koje je u toj istoj Evropi zakonima zabranjeno veličati; Dodik stoji na predziđu krščanstva a ono malo katolika Hrvata što mu je ostalo u entitetu RS, nakon što su u ratu etnički očišćeni skupa s Bošnjacima, žive u getu.
No, ova šizofrena politička pozicija nije rezultat njihove budalaštine. Smišljena je to i razrađena taktika “razvlačenja pameti” iza koje stoje jasno raspoznatljivi centri moći u Beogradu i Zagrebu. Zato primitivne i kabadahijske izjave nisu nikakva slučajnost niti izljev gluposti ove dvojice u principu potkapacitiranih političara i izvođača radova. Nakon što su učinili sve da rastoče našu politiku, društvo i medije – red je došao na Islamsku zajednicu koja je posebno značajna meta zbog snage i pozicije koju uživa među Bošnjacima.
No, šta sve ovo znači za nas? Otvoreni šovinistički istupi ovog dvojca nas tjeraju da im se oštrije, odlučnije i snažnije suprotstavimo. Vrijeme je da počnemo tražiti rješenja za njih, a ne da rješenja očekujemo od njih.
Islamska zajednica će za to naći snage. I načina.
Ne znam zašto je Čović preko Islamske zajednice odlučio da pošalje Komšiću novogodišnji poklon, ali zbog lijepih komšijskih običaja mi bismo mu taj poklon mogli i uručiti.
(Tekst je izvorno objavljen na stranici Preporod.info)
