Prijatelji sretna vam Nova godina i ne dajte da vas iko više prevari

Onima koji lažima šire mržnju i skrnave dobrotu bosanskog naroda, bez obzira kako se on zvao, koju vjeru ispovjedao i kakvo meso jeo, mjesto na smetljištu historije je već obezbjeđeno.

Piše: Almasa Hadžić

I ja, a i svi mi, u godini koju večeras ispraćamo, svega smo doživjeli i proživjeli.

I ovu, kao i onu predhodnu obilježili su, prije svega, korona- strahovi, smrti najbližih članova porodice i dragih prijatelja, laži političara i njihovih prijetnji da naše države, a sa njom i bošnjačkog naroda, neće biti, rasističke urede vladara susjednih nam država, kao i podlost i mržnja koja je sjevala iz njihovih šizofrenih pojava, dok prizivaju rat...

Ubijale su nas i razne “mudrosti” tobožnjih čuvara bošnjačkog obraza, i njihovih “uputa” u vjeru, žderala su nas moralisanja samozvanih intelektualaca – kolekcionara “halal “diploma i TV “zvjezda” zvanih analitičari, ibretili smo se dojučerašnjim golopucanima koji su nas, džaba što znaju da svi znamo, uporno ubjeđivali da sve što imaju je plod njihovog “halal rada”, da su pozicije na kojima su posljedica njihovog znanja i sposobnosti…

Obilježila ju je i neimaština mnogih, ali i komšijska dobrota, pažnja, požrtvovanost ljudi koji su nam u najtežim trenucima nudili pomoć, a od kojih neke, možda, nismo ni poznavali.

Slušali smo i gledali, ustvari, sve ono što smo slušali i gledali i prošle i pretprošle, i ihahaj godina prije, čiji bi izvještaji o tome šta nam se događalo, ko nas je lagao, ko nam istinu govorio, ko je i gdje “zavaljivao” državu i narod a ko činio sve da nam bude bolje, izuzme li se napast zvana korona, u bobu, mogli biti preslikani na izvještaj ove koja, evo, ističe za nekoliko sati.

I taman, kad sam, uživajući u kitnjastom prazničnom ugođaju ozelenjele Irske, pomislila da ću domovinu “fizički i moralno” zateći u stanju u kakvom sam je ostavila u zadnjoj dekadi decembra, ono, ne lezi vraže, stigoše mi poruke sa insertima sinošnjeg TV dnevnika RTRS-a.

U jednom od njih zastrašujuća priča o “zastranjenom Sarajevu” kojeg po uzoru na ratnu Milijanu Baletić, potpisuje njena mirnodopska dvojnica Branka Kusmuk.

Hajde, šta sve Kusmuk može da izmisli, nije greda, navikli smo, ali, da u Sarajevu “nema krmetine”, to jest da je, skupa sa hudim Deda Mrazom iz ovog grada prognano svinjsko meso, te još razne “nesreće” koje su se dogodile u mom odsustvu, isključivo namjenjene životu i kulturi srpskog naroda, a koje u dnevniku tugaljivo izreče, do jučer promotorica kulture dijaloga Sanja Vlaisavljeviće, e to, u povelikom bremenu godina koje nosim još nisam upamtila.

Džaba što sam, odlazeći u prelijepu Irsku, u Bosni ostavila Bingove, Konzume, Merkatore, pijace i druge objekte “široke potrošnje”, pune suhe i taze svinjetine, po riječima, tačnije, lažima, nekadašnje kulturnjakinje Vlaisavljević, tog proizvoda već odavno nema.

Valjda, krmetinu iz Sarajeva, istjerali muslimani! Opa!

Moram biti iskrena i priznati da sam tekstove o kulturi dijaloga, o finom građanskom ponašanju, o sarajevskom gradskom duhu, o ljepoti suživota muslimana, pravoslavaca, katolika, posebno u Sarajevu, a koje je svojevremeno u “Avazu” objavljivala dotična kulturnjkinja (i sve to, naravno, debelo naplaćivala!) i sama čitala ne gledajući ni tačku ni zarez.

Nažalost, žena je prevarila, ne samo mene, već i hiljade tadašnjih čitalaca novine u kojoj je pisala. Ustvari slagala, jednako kao što je sinoć lagala u dnevniku Dodikove televizije.

Odavno malo koga interesuje šta će kazati novinarka Kusmuk, a od sinoć, zasigurno i šta će kazati Sanja Vlaisavljević.

Takvi, kad, tad završe kao Milijana Baletić.

Prijatelji sretna vam Nova 2022. godina.

I znajte, onima koji lažima šire mržnju i skrnave dobrotu bosanskog naroda, bez obzira kako se on zvao, koju vjeru ispovjedao i kakvo meso jeo, mjesto na smetljištu historije je već obezbjeđeno.