Piše: Almasa Hadžić
I ja, a i svi mi, u godini
koju večeras ispraćamo, svega smo doživjeli i proživjeli.
I ovu, kao i onu predhodnu
obilježili su, prije svega, korona- strahovi, smrti najbližih članova porodice
i dragih prijatelja, laži političara i njihovih prijetnji da naše države, a sa
njom i bošnjačkog naroda, neće biti, rasističke urede vladara susjednih nam država,
kao i podlost i mržnja koja je sjevala
iz njihovih šizofrenih pojava, dok prizivaju rat...
Ubijale su nas i razne
“mudrosti” tobožnjih čuvara bošnjačkog obraza, i njihovih “uputa” u vjeru, žderala
su nas moralisanja samozvanih intelektualaca – kolekcionara “halal
“diploma i TV “zvjezda” zvanih analitičari,
ibretili smo se dojučerašnjim golopucanima
koji su nas, džaba što znaju da svi znamo, uporno ubjeđivali da sve što imaju
je plod njihovog “halal rada”, da su pozicije na kojima su posljedica njihovog
znanja i sposobnosti…
Obilježila ju je i
neimaština mnogih, ali i komšijska dobrota, pažnja, požrtvovanost ljudi koji su
nam u najtežim trenucima nudili pomoć, a od kojih neke, možda, nismo ni
poznavali.
Slušali smo i gledali,
ustvari, sve ono što smo slušali i gledali i prošle i pretprošle, i ihahaj
godina prije, čiji bi izvještaji o tome šta nam se događalo, ko nas je lagao,
ko nam istinu govorio, ko je i gdje “zavaljivao” državu i narod a ko činio sve
da nam bude bolje, izuzme li se napast zvana korona, u bobu, mogli biti preslikani
na izvještaj ove koja, evo, ističe za nekoliko sati.
I taman, kad sam, uživajući
u kitnjastom prazničnom ugođaju ozelenjele Irske, pomislila da ću domovinu “fizički
i moralno” zateći u stanju u kakvom sam je ostavila u zadnjoj dekadi decembra,
ono, ne lezi vraže, stigoše mi poruke sa insertima sinošnjeg TV dnevnika RTRS-a.
U jednom od njih
zastrašujuća priča o “zastranjenom Sarajevu” kojeg po uzoru na ratnu Milijanu
Baletić, potpisuje njena mirnodopska dvojnica Branka Kusmuk.
Hajde, šta sve Kusmuk može
da izmisli, nije greda, navikli smo, ali, da u Sarajevu “nema krmetine”, to
jest da je, skupa sa hudim Deda Mrazom iz ovog grada prognano svinjsko meso, te
još razne “nesreće” koje su se dogodile u mom odsustvu, isključivo namjenjene životu
i kulturi srpskog naroda, a koje u dnevniku tugaljivo izreče, do jučer
promotorica kulture dijaloga Sanja Vlaisavljeviće, e to, u povelikom bremenu
godina koje nosim još nisam upamtila.
