Piše: Dr. Sead Alić
Ima situacija kada se mora reći ono što neće biti dočekano s razumijevanjem. Naime u svijetu navijanja i navijača vide se samo zastave i jeftina pirotehnika. A život je više od toga. Život je prepun nijansi koje strast navijača ne može vidjeti. Navijanja je tu ako želimo crno-bijeli svijet ideologija.
Mišljenje mora imati u vidu historijski kontekst, uzroke koji dovode do određenog stanja, razloge reagiranja, ekonomske, političke i geostrateške interese, vjerske/religijske podjele, količine naoružanja, snagu medija… Mišljenje mora na suvisli jezik prevoditi nesuvisle izjave političara. Nije jednostavno.
No. licemjeri danas likuju. Osuđuju napade na najveću vojnu silu na bliskom istoku od strane naroda koji je njihove očeve i djedove prihvatio nakon holokausta koji su im priuštili Europljani. Vjetar u leđa daju im globalni mediji globalnog Zapada.
Globalno promašeno.
Naravno, svaka je smrt, i vojnika, i civila - teška i duboka rana i nekoj obitelji i nekoj društvenoj zajednici. Svako je ubojstvo za osudu. Svako je ubijeno dijete ubijeno čovječanstvo. Ali tko god želi reći ijednu riječ o aktualnom sukobu/ratu u Gazi/Palestini/Izraelu morao bi uzeti u obzir desetljeća patnji Palestinaca, šutnju Europe i svijeta, financiranje cionističke vlasti od strane SAD-a, maltretiranja mučenja i ubijanja Palestinaca u svojevrsnom logoru na otvorenom -Gazi - komadiću palestinske zemlje iz koje se Palestince želi na ovaj ili onaj način istjerati.
Desetljeća patnji, desetljeća prešutnog odobravana nasilja cionista, desetljeća proizvodnje mržnje u Židovskom narodu, desetljeća odobravanja oduzimanja palestinske zemlje Palestincima. I kako to može završiti? Što se moglo očekivati?
Možda da Palestinci strpljivo promatraju kako ih useljenici na njihovu teritoriju istrebljuju? Možda da im osim zemlje i kuća ponude da budu njihovi robovi? Možda da se sami prijavljuju cionističkoj policiji jer su možda pomislili baciti kamen na neki tenk.
