"Ovo je funkcionalni ekvivalent pretvaranju Adolfa Eichmanna u narodnog heroja".
Piše: Menachem Z. Rosensaft
„Negatori holokausta, kao i oni koji negiraju genocid u Srebrenici, koriste iste eklatantne metode – minimiziraju događaje do potpunog poricanja i konačno do glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca“.
Ovo je bila naglašena poruka u pismu koje je ovog mjeseca bosansko-hercegovačka ministrica vanjskih poslova Bisera Turković poslala svom izraelskom kolegi, ministru vanjskih poslova Yairu Lapidu. Ona je obavijestila Lapida da su dvije bosanskohercegovačke političke stranke koje predstavljaju, bosanske Srbe, odnosno bosanske Hrvate, formirale nesveti savez u Parlamentu Bosne i Hercegovine u nastojanju da dekriminaliziraju negiranje genocida i zločina protiv čovječnosti u toj zemlji.
Ovaj zabrinjavajući razvoj događaja nikoga ne bi trebao iznenaditi.
Činjenica je da se poricanje genocida sve više koristi kao taktička politička batina, a to je slučaj na Balkanu izvan Bosne i Hercegovine.
Već godinama, krajnje desničarski elementi i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini ulažu velike napore da pokušaju retuširati svoju nacionalnu historiju.
Hrvatski ultranacionalisti u obje zemlje minimiziraju, iskrivljuju, a u nekim slučajevima i potpuno negiraju hrvatsku ulogu i odgovornost za užasan aspekt holokausta; a u Republici Srpskoj, srpskom konstitutivnom entitetu Bosne i Hercegovine, postoje rasprostranjeni i često koordinirani napori da se kategorički odbace utvrđena sudska i moralna stajališta da su snage bosanskih Srba počinile genocid u Srebrenici u julu 1995. godine.
Ove podmukle inicijative treba staviti u njihov historijski kontekst.
U takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nacističko-marionetskoj državi isklesanoj 1941. godine iz nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, fanatično nacionalističke i separatističke ustaše agresivno i gorljivo ubijaju stotine hiljada Srba i desetine hiljada Jevreja, kao i mnoge romske i hrvatske antifašiste između 1941. i 1945. godine.
Kao dio svoje genocidne šeme, ustaše su uspostavile mrežu koncentracionih logora zloglasnih po svojoj brutalnosti i uporedivih sa varvarstvom njemačkih logora smrti. Najozloglašeniji od njih bio je Jasenovac, koji se često naziva "Aušvic Balkana", gdje je, prema Memorijalnom muzeju holokausta Sjedinjenih Država, ubijeno između 77.000 i 99.000 Srba, Jevreja, Roma i hrvatskih protivnika ustaškog režima.
Brzo naprijed u 21. stoljeće i zajednički napori ekstremističkih desnih hrvatskih elemenata da rehabilitiraju i legitimiziraju ustaše karakterizirajući njihove pristaše kao domoljube, a ne kao hladnokrvne ubice i ratne zločince.
2016. godine, da navedemo samo jedan nevjerovatan primjer među mnogima, Jakov Sedlar, kontroverzni hrvatski filmaš, snimio je dokumentarni film pod naslovom "Jasenovac – istina", koji je Jasenovac prikazao kao benigni radni logor čiji je broj žrtava bio jako pretjeran. Nakon premijere, tadašnji hrvatski ministar kulture pohvalio ga je kao "najbolji način da se konačno rasvijetli niz kontroverznih mjesta u hrvatskoj povijesti".
Istovremeno, hrvatski političari, ali i kulturni i sportski radnici su se potrudili da okrenu ustaški borbeni poklič "Za dom spremni!" – analogno nacističkom Sieg Heil-u – u mejnstrim slogan kako bi ustašama i njihovim današnjim ideološkim nasljednicima krajnje desnice dao savremenu auru legitimiteta.
U međuvremenu, činjenice o genocidu u Srebrenici su čvrsto utvrđene. Tokom nekoliko dana, počevši od 11. jula 1995. godine, paravojne snage bosanskih Srba kojima je komandovao general Ratko Mladić ubile su oko 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana u dobi od 12 do 77 godina iz srebreničke enklave, što je generalni sekretar UN-a Kofi Annan kasnije nazvao "strašnim zločinom - najgorim na evropskom tlu od Drugog svetskog rata". Vojska Republike Srpske je takođe nasilno i brutalno protjerale oko 25.000 bošnjačkih žena, djece i staraca iz Srebrenice.
Umjesto da priznaju odgovornost za pokolj, ultranacionalistički političari iz Republike Srpske i njihovi pomoćnici proveli su proteklih 26 godina negirajući da ono što se dogodilo u Srebrenici predstavlja genocid i umjesto toga besramno izmišljaju alternativni – i lažni – scenario.
Tako je Milorad Dodik, srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, proglasio genocid u Srebrenici "izmišljenim mitom", dodajući da bosanski muslimani "nisu imali mit, pa su ga odlučili izgraditi oko Srebrenice". Nedavno je Dodik još više zaoštrio, kategorički izjavljujući da se "genocid nije desio, Srbi to nikako ne smiju prihvatiti".
Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin primjetio je da "srpski narod nije počinio nego doživio genocid".
A predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović jasno je sugerirala da je ubijanje Bošnjaka od strane bosanskih Srba u Srebrenici odmazda za prethodne "ratne zločine nad Srbima" koje su navodno počinile snage bosanskih Muslimana.
Na isti način, ogromni murali širom Republike Srpske veličaju Mladića koji je osuđen od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju za genocid i koji služi doživotnu kaznu zatvora. Ovo je funkcionalni ekvivalent pretvaranju Adolfa Eichmanna u narodnog heroja.
Prije nekoliko mjeseci, u julu 2021. godine, navodno "nezavisna" komisija koju su imenovale vlasti Republike Srpske, a na čelu sa Izraelcem Gideonom Greifom, objavila je više od 1.000 stranica dugačak izvještaj koji je u suprotnosti sa nedvosmislenim i dosljednim nalazima Međunarodnog suda. pravde i brojnih vijeća MKSJ-a da je u Srebrenici zaista počinjen genocid.
Umjesto toga, Greifov izvještaj više puta prikazuje Bošnjake kao agresore, a bosanske Srbe kao žrtve, u ponovnom pisanju historije koje podsjeća na opravdanja ministra propagande Trećeg rajha Josepha Goebbelsa za nacistički njemački antisemitizam.
Greif, koji je postao dijete s plakata za poricanje genocida u Srebrenici, zaslužuje poseban prezir. Zaogrnuvši se plaštom jevrejske žrtve, on je na televiziji Republike Srpske, nakon što je podnio izvještaj o Srebrenici, bestidno izjavio: „Ja sam Jevrej, znam šta znači genocid... Niko mi ne može reći šta je genocid, a ovaj događaj nije bio genocid".
Da ne naglašavam previše, Greifov izvještaj, koji sam prethodno detaljno kritizirao, je činjenična i jurisprudencijalna grozota koja izaziva jezu koja poricanje genocida podiže na novi nivo.
Sumorna stvarnost je da su Jasenovac i Srebrenica bili među najozloglašenijim manifestacijama genocida u 20. stoljeću, a oba su počinili pristaše autohtonih ekstremističkih etnonacionalističkih ideologija. Ovi načini razmišljanja i njihovi zagovornici su još uvijek vidljivi.
Shodno tome, tekući drski pokušaji negiranja i iskrivljavanja ovih jezivih zločina kojima svjedočimo u Hrvatskoj, Republici Srpskoj i drugdje ne pokazuju samo moralni i ideološki bankrot poricatelja genocida.
Daleko zlokobnije, oni su jasan pokazatelj otpornosti i ponovnog izbijanja političkog ekstremizma koji je prije svega stvorio plodno tlo za genocid.
Menachem Z. Rosensaft je pomoćnik izvršnog potpredsjednika i generalni savjetnik Svjetskog jevrejskog kongresa. Predaje o pravu i genocidu na pravnim fakultetima Columbia i Cornell univerziteta.Tekst je objavljen na portalu uticajnog izraelskog dnevnog lista Haretz.
