Može li Velika Britanija spriječiti raspad BiH

Piše: Ismet Fatih Čančar

Nakon odluke bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka da uvede zabranu negiranja genocida i ratnih zločina, zvaničnici entiteta Republika Srpska (RS), na čelu s Miloradom Dodikom, pokrenuli su niz procesa koji je secesija po svemu osim po imenu i koji će dovesti do konačnog raspada zemlje. Odluka usvojena u Narodnoj skupštini Republike Srpske kojom se najavljuje namjera RS da se povuče iz vlasti na državnom nivou i iz njenih pravosudnih, carinskih i sigurnosnih institucija, kao i želja da napusti Oružane snage Bosne i Hercegovine (BiH) i stvori nezavisnu vojsku RS-a nosi ozbiljan rizik od nasilnog sukoba i ponovnog rata. To je dio šireg napada na međunarodni poredak koji podržavaju Srbija i Rusija i koji se gradi na premisi etnički homogenih teritorija tanko zastrtih kao „Srpski svet“ – poziv na ujedinjenje svih Srba na Balkanu.

Pri tome, Dodik je podržan i u potpunosti se slaže s Rusijom. Kao i u Ukrajini, Moskva vidi regiju zapadnog Balkana kao dio veće geopolitičke šahovske ploče na kojoj može povući poteze koji će oslabiti zapadnu podršku BiH, te kontinuirano narušavati volju za izgradnjom prave nezavisne državnosti. Ova strategija podrivanja stabilnosti BiH, s ciljem da se ona zadrži van NATO-a i euroatlantske sfere, više nije samo hibridna prijetnja – Rusi su bili jasni da će reagirati ako se tako nešto dogodi. Novo Pridnjestrovlje (Transnistrija) na Balkanu uz pomoć secesionističkih snaga u RS-a veoma je privlačno za ruskog predsjednika Vladimira Putina; nudi alat za stvaranje poluga u regionu i na kontinentu.

Odgovor međunarodne zajednice

U Dodikovom napadu na ustavni poredak i teritorijalni integritet, međunarodna zajednica je imala različite pristupe. Određene zemlje, poput Holandije, principijelno su prednjačile unutar EU. Holandski parlament zvanično je usvojio rezoluciju kojom se poziva na sankcije Dodiku i njegovoj kliki. Još je važnije - u onome što predstavlja značajnu promjenu politike u Berlinu - njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass je bio prilično otvoren, ocjenjujući “neprihvatljivim” ponašanje (vlasti Republike Srpske), a pozivajući i na suspenziju sredstava za RS. Ministrica Evropskog parlamenta Tineke Strik posjetila je Sarajevo, a potom vodila debatu u Evropskom parlamentu, pozivajući EU da sankcionira Dodika. Njen tekst je ispravno identifikovao da će pregovori sa autokratama samo postaviti loš presedan za budućnost.

Nažalost, čini se da je EU sklonija pregovorima sa autokratama i onima koji žele da razbiju dvadesetšestogodišnji krhki mir. Samo nekoliko zemalja je zapravo za  zajedničke EU sankcije. S druge strane, EU-SAD spremnost da se maltretiraju prodemokratske snage u BiH kroz nedavnu inicijativu za usvajanje nekonstruktivne izborne reforme samo će dodatno naglasiti etničke podjele. Takve mjere prijete raspadom zemlje. Popuštanje segregacijskim frakcijama kao što je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i smirivanje Dodikovih secesionističkih ambicija neće dovesti ni do dugoročne stabilnosti ni prosperiteta. Ova “instant” rješenja samo će dodatno narušiti kredibilitet EU i SAD u Bosni i Hercegovini.

Umjesto da se prvo pozabave onima koji su izvori krize, a zatim traže održiva dugoročna ustavna reformska rješenja, trenutno predložene promjene trajno bi zacementirale etnonacionalni princip etničkih klanova i de facto legitimirale aparthejd. Oni su također u sukobu s presudama Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR), i što je još važnije, nisu standard nijednog demokratskog društva bilo gdje drugo u svijetu – ni u Evropi ni u Sjedinjenim Državama.

Britanski odgovor

Historijski gledano, britanska uloga na Balkanu nije bila značajna – bilo pozitivno ili negativno. Međutim, u rasponu od nekoliko sedmica, Ujedinjeno Kraljevstvo je proizvelo niz inicijativa koje su preoblikovale razgovor oko njene uloge u zemlji.

Samo u protekloj sedmici došlo je do brojnih intervencija poslanika u Donjem domu, na čelu s Alicijom Kerns, nudeći rješenja za tekuću političku krizu. Štaviše, dok su Dodik, Rusija i Kina potpuno odbili da priznaju Christiana Schmidta kao novog visokog predstavnika, Schmidt je pozvan u London i dobio podršku za svoj mandat, uključujući korištenje bonskih ovlasti. Nadalje, dva ministra Ujedinjenog Kraljevstva posjetila su Sarajevo kako bi obilježili Dan Oružanih snaga BiH i produbili bilateralne odnose. Njihovo zajedničko saopćenje pozvalo je na nastavak podrške vitalnim nacionalnim institucijama BiH, daljnje euroatlantske integracije i obećanje trajnog opredjeljenja za mir i sigurnost u BiH i na zapadnom Balkanu.

Osim toga, ministar vanjskih poslova Liz Truss otvorila je pitanje Bosne i Hercegovine na ministarskom sastanku NATO-a u Rigi i upozorila Putina da će Velika Britanija podržati stabilnost na zapadnom Balkanu. Njen prethodnik William Hague napisao je oštar članak pozivajući na obnovu podrške NATO trupa u Bosni i sankcije za one koji potkopavaju Dejtonski mirovni sporazum koji je okončao rat u Bosni i služi kao temelj za multietničku strukturu moći u BiH.

Konačno, kako bi se ojačala stabilnost i sigurnost u regionu, Velika Britanija je objavila Sir Stuarta Peacha za novog specijalnog izaslanika za zapadni Balkan. Sir Peach, iskusni profesionalac za odbranu i obavještajne poslove, imat će široka ovlaštenja da radi na jačanju regionalne stabilnosti. Ovo imenovanje pokazuje da Vajthol ispravno razume region kroz sigurnosnu prizmu, koja direktno povezuje regionalnu stabilnost s kontinentalnim i demokratskim nazadovanjem sa stranim zlonamjernim miješanjem. Kako je izjavio poslanik Kearns, “Dodik mora naučiti da i Bosna ima prijatelje, od kojih niko nije predaniji od Ujedinjenog Kraljevstva.”

Ipak, dok je podrška Ujedinjenog Kraljevstva BiH bila neočekivan i moćan prikaz solidarnosti, konkretnije akcije tek treba vidjeti. Postoji nekoliko drugih mjera tvrde i meke moći koje bi Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i drugi transatlantski partneri mogli usvojiti kako bi se region i BiH vratile na euroatlantski put:

Trenutni pritisak za uvođenje sankcija

U mojim razgovorima s raznim zapadnim zvaničnicima vidim rast skepticizma u pogledu efikasnosti sankcija Dodiku, kao i mogućnosti dalje eskalacije. Ovo je lažna premisa. Dodikovo djelovanje će se nastaviti sve dok međunarodna zajednica bude nastavila svoju politiku smirivanja.

Sankcije bi trebale biti podijeljene u dvije kategorije: individualne sankcije i ekonomske (sektorske) sankcije. Sektorske sankcije, prvenstveno kroz bankarski i finansijski sektor, trebale bi u potpunosti blokirati entitetske banke RS-a i investicione agencije. Zaduživanje, kao što je 350 miliona eura na Londonskoj berzi za pokrivanje budžetskog deficita RS, mora biti zabranjeno. Štaviše, kako RS izvozi sedamdeset šest posto svojih proizvoda u EU, zabrana uvoza koja bi došla iz transatlantskih partnerskih zemalja u Evropi nanijela bi značajnu štetu ekonomskom rastu RS-a.