Kad god pomislimo da je Srbija dotakla moralno dno dna uvijek nas zapahne ružan zadah negativnog iznenađenja koje nas uvjeri da će Srbija i dalje moralno strmoglavo padati slobodnim padom i da tome moralnom padu nikada neće biti kraja.
Piše: Mensur Pavica
Kada god pomislite da ste vidjeli najružnije lice Srbije, zagledajte se slobodno još jednom i vidjeti ćete još ružnije lice Srbije.
I taj trend nema granica!
Što dublje ponire vaš pogled u to ružno lice Srbije, to više ružnoće uočavate u tome licu.
Svako ružno lice Srbije djeluje kao maska koja sobom nastoji sakriti još ružnije lice Srbije, a ni jedno lice Srbije nije ono "istinsko" lice Srbije jer Srbija nema svoje lice, bar ne više, ona je izgubila svako pravo na svako lice za sva vremena a odsustvo lica ružnije je od svakog lica!
Kad god pomislimo da je Srbija dotakla moralno dno dna uvijek nas zapahne ružan zadah negativnog iznenađenja koje nas uvjeri da će Srbija i dalje moralno strmoglavo padati slobodnim padom i da tome moralnom padu nikada neće biti kraja.
Jer kako drugačije "prokomentarisati" nagradu u vidu stipendija za studije u Beogradu dodijeljenu od strane direktora BIA američkog novopečenog crnolistaša Aleksandra Vulina koji nagrađuje dvije studentice iz Sarajeva za njihov fašistički ispad na dan 11. jula 2023?!
Nema ti lijeka Srbijo, ma koliko puta ti pjevali "Bože pravde" i "Bože zdravlja"!
Moralno si mrtva i moralno te niko i ništa ne može oživjeti!
Sve tvoje žrtve su življe od tebe moralno totalno mrtve!
Samo te moralno mrtvi mogu smatrati živom!
Svi moralno živi te se beskrajno gnušaju!
