Mnogi Hrvati opravdavaju ruske nasilne gadosti. To je materijal za psihijatriju

"Nema prihvatljivog presedana kojim bi se opravdala invazija na drugu suverenu državu i prekrajanje njezinih granica, kao što nema razumnog objašnjenja zašto se u Hrvatskoj, državi koja je i sama bila u sličnoj situaciji poput Ukrajine, toliki poistovjećuju s neusporedivo jačim zlostavljačem, a preziru bitno slabiju žrtvu".

Željko Ljubobratović

Aktualna kriza na rusko-ukrajinskoj granici koja, nadaju se svi, ipak neće završiti otvorenim ratom, odnosno novom invazijom Rusije na susjednu državu, izazvala je drame i na sasvim neočekivanim mjestima, a jedna od bizarnijih i zabavnijih bojišnica je Facebook u Hrvata, gdje zaštitnici lika i djela Vladimira Putina već danima krvare braneći ga i napadajući sve koji nemaju razumijevanje za gomilanje ruske vojske na granici i "pravo" na njezin izlet u susjedstvo.

Pritom je taj aktualni FB ustanak domaćih rusofila okupljenih u Putinov bedem ljubavi - predvođenih sada već prilično zabrinjavajuće nesuvislim Zoranom Milanovićem, prema kojem čak i notorna Kolinda Grabar-Kitarović izgleda kao oličenje političke mudrosti i stabilnosti i koji se ovdje, sasvim očekivano, svojim lupetanjem svrstao po popularnosti uz bok Franji Tuđmanu - koji tako probuđeni i zbijeni pod uskrslim sovjetskim stijegom, u vlastitoj paralelnoj stvarnosti srčano vode ljute bitke protiv Amerike, zlog zapada, demokracije i zdravog razuma, luđi i naporniji od mahnitanja antivaksera, teoretičara zavjera opće prakse i pravedničke ognjice bedema ljubavi Novaka Đokovića zajedno, a, uostalom, funkcioniraju po identičnoj matrici.

Imbecilno je i bolesno opravdavati ruske nasilne gadosti

Trud im je dirljiv, često zabavan, ali i sasvim besmislen jer, jebiga, Putinova Rusija se neprekidno ponaša kao agresivni bully što terorizira susjede i otkida im dijelove međunarodno priznatog teritorija, miješajući se usput u izbore po raznim državama. A Putin je po svakoj definiciji tipični autokrat i zatiratelj ljudskih prava, opsjednut koliko vlastitim izgledom toliko i opasnom idejom ponovne nasilne uspostave Sovjetskog Saveza 2.0.

Usto, osim tlačenja susjeda i održavanja na vlasti sebi sličnih političkih despota, poput bjeloruskog Lukašenka, ima nezgodan običaj brutalno se obračunavati s nepoćudnim novinarima i političkim protivnicima doma i u inozemstvu, a ako je baš izuzetno dobre volje, samo ih trpati u zatvore na namještenim procesima.

Ok, znamo, u svijetu su jaki oduvijek kinjili slabe, ali naprosto je imbecilno i bolesno opravdavati ruske nasilne gadosti whataboutizmom i metiljanjem o tome kako su i Amerikanci, Francuzi ili Britanci nekad ovo ili ono pa zašto onda ne bi i braća Rusi maznuli Krim i Donbas i sve što im treba i na što se pale.

Jer tko je vidio zamjerati se Putinu i tko jebe tamo neke Ukrajince, Bjeloruse, Gruzijce, Estonce i, gle čuda, zapravo baš sve ruske susjede koji su, čim je bilo moguće, utekli iz bivšeg SSSR-a i spasili se od zlostavljanja u toj depresivnoj i nefunkcionalnoj tamnici.

Apsolutno i neupitno, američka druga invazija na Irak, s izmišljenim tvrdnjama o iračkom oružju za masovno uništenje, zbog koje, uostalom, Amerikanci do danas nisu povratili kredibilitet, bila je teška svinjarija, premda za psihopatom i monstrumom poput Saddama Husseina nitko pri zdravoj pameti nema razloga žaliti. Ali navoditi to kao argument da i Putin danas ima pravo divljati po susjedstvu umobolno je.

Neuništiva fascinacija balkanskih čvorovića diktatorima, velikim vođama i ćaćama

Naprosto, nema prihvatljivog presedana kojim bi se opravdala invazija na drugu suverenu državu i prekrajanje njezinih granica, kao što nema razumnog objašnjenja zašto se u Hrvatskoj, državi koja je i sama bila u sličnoj situaciji poput Ukrajine, toliki poistovjećuju s neusporedivo jačim zlostavljačem, a preziru bitno slabiju žrtvu.

Zanimljiva je ta neuništiva fascinacija balkanskih čvorovića autokratima i diktatorima, velikim vođama i ćaćama što zatiru slobode i ljudska prava i svršavaju na to da ih se svi boje, a zgodno je što je masa te iste ekipe, uz Putina ili Erdogana, obožavala i Trumpa, oduševljeno slineći nad trabunjanjem i potezima tog rubno ubrojivog narcisoidnog klauna. Ukratko, čista patologija i materijal za psihijatriju.

Jedino što se može mjeriti s tim ludilom jest odluka Europske unije da sasvim dobrovoljno većinu svoje opskrbe plinom i energetsku sudbinu stavi u ruke Putinove Rusije pa joj sad magareće uši diraju Mjesec, ali, dobro, to je neka sasvim druga tužna priča.

(Tekst je izvorno objavljen na Index.hr)