Izbor Slavena Kovačevića možda je i najvažnije pitanje, možda čak i pitanje opstanka Bosne i Hercegovine kao suverene države. Sve drugo, put je u mračno i neizvjesno doba.
Mikulić je za NAP govorio o napadima na Kovačevića i njegovu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH, ocijenivši da oni predstavljaju pokušaj očuvanja političkog sistema kojim dominiraju etničke kaste i karteli.
Osvrnuo se i na građanski koncept države, komentarisao je i zahtjev HSP-a CIK-u BiH da zabrani učešće DF-u na izborima, a na kraju se dotakao i Mostara kao grada koji decenijama trpi zbog posljedica nacionalističkih politika.
Kako gledate na orkestrirane napade iz Hrvatske ali i od stranaka s hrvatskim predznakom iz Hercegovine na Slavena Kovačevića i njegovu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH?
Mikulić: Riječ je o visokoj politici niskih udaraca. U svakom nacionalnom taboru situacija je identična, jer oni, zaboga, imaju monopol na sve. I na pamet, i na nacionalni legitimitet i na ljudska prava. Opasno je kad je netko ubijeđen da je pametan. Nacionalizam je jednako protjerao i „naše” i „njihove”, a jedino što je proizveo su njihovi etnički karteli koji bi da kroje politički sustav.
Hrvati nemaju svoj entitet. Bošnjaci nemaju svoj entitet. Svi imaju pravo na sudjelovanje u vlasti. Tako, pojednostavljeno, glase ustavne i dejtonske postavke. Njihovo tumačenje glasi: "Samo naši svi imaju pravo na sudjelovanje u vlasti."
Očito se radi o tome da im kandidatura bilo koga izvan te nacionalističke matrice remeti planove, pa ako hoćete, i cjelokupnu strategiju kojom žele izmijeniti politički sustav Bosne i Hercegovine. Takvom BiH bi vladale etničke kaste, putem kojih bi se izvršila etno-teritorijalizacija države. U tome Hrvatska hoće kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom i njenim resursima, dok su ovdašnje stranke, ništa drugo nego klasični izvođači radova. Zato je izbor Slavena Kovačevića možda i najvažnije pitanje, možda čak i pitanje opstanka Bosne i Hercegovine kao suverene države. Sve drugo, put je u mračno i neizvjesno doba...
Iako bi oni, svojatanjem konstitutivnosti, upravo i htjeli takvo nešto, jer takva im je matrica djelovanja, a to je ovdje već praktično odavno postalo pravilo, ljudi se, ustvari, ne dijele po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Ljudi se, naime, dijele na pametne i na budale. Onda se, dalje, budale dijele po nacionalnoj i po drugim pripadnostima. A svijet je pun svakakvih budala, ali ipak je izgleda kod nas centrala.
Uostalom, danas imate mnogo širi izbor. Odaberite, kao što ste i do sada, Ramu i slične. Zašto ne? Ipak, um caruje...
Suština je u tome da se talas verbalnog nasilja od strane HDZ-ovih satelita i samog HDZ-a, kontinuirano nastavlja. Verbalni delikt caruje među pravosudnim procesima, ali oni su zaštićena roba. Mlatara se zastavama i sudi se tom mahanju. Treba li uopće i napominjati da su nacionalisti, na ovim područjima, duže na vlasti nego komunisti.
Šta mislite konkretno da su glavni razlozi za takve napade, kojima se čak pridružila i Koordinacija udruga Hrvatskog vijeća obrane BiH? Zašto im je Kovačević trn u oku?
Mikulić: Kao što rekoh, glavni je razlog što svi oni nastoje da preurede Bosnu i Hercegovinu u državu kojom vladaju etničke kaste ili etnički karteli. Za razliku od njih, Kovačević se, kao i većina građana, zalaže za državu jednakih ljudi, u kojoj je na snazi puna demokracija, što je ujedno i europski standard. To je sasvim dovoljan razlog da, od onih koji su zaduženi za provođenje nacionalističkih politika, biva sotoniziran. Osim toga, napadima na protukandidate, oni hoće preusmjeriti pažnju javnosti sa vlastitih krimena kao što je, na primjer, slučaj Kahrimanović u kojem je glavni kritičar svega i svačega "nelegitimno hrvatskog" trebao biti ključna uloga. Međutim, on nije ništa poduzeo iako je "bio obaviješten". Obaviješteni su bili samo oni koji su mogli nešto poduzeti. On nije.
Prioritet samozvanih osnivača HDZ-a, (Zdenko Lučić, op. a.), koji su danas glavni Čovićevi kritičari, i koji svu svoju kampanju zasnivaju na kritici onih drugih, je naravno, prikazati sebe kao moralnu vertikalu. U toj vertikali, dobro bi bilo da objasne svoju ulogu u ratnim zločinima. U nepoduzimanju ničega prilikom likvidacije Kasima Kahrimanovića, iako su, po zapovjednoj liniji bili obaviješteni, a kao doktori nauka, odvjetnici i obavještajni djelatnici, morali su znati da će biti, ni kriv ni dužan, likvidiran. Možda bi Kasim danas glasovao za njega. Možda bi glasovao za nekog drugog. To nikada nećemo saznati, jer kandidat nije reagirao na cedulju. Ne, on je odlučio da mu ne treba Kasimov glas. Kasima na izborima neće identificirati elektronskim skeniranjem otiska prsta. Njega će Ismeta posthumno prepoznati.
Naime, nesretni Kasim je od strane kritičareve službe, uhapšen i odveden iz Dubrovnika 1993. godine, o čemu je on uredno obaviješten. Nije ništa poduzeo. Naravno. Ali poduzeo je naslikavanje s Kovačevićevom susjedom. Zašto se nije, te '93. naslikavao sa Kasimom i tada tražio ta neka ljudska prava, ako im je to uopće pravo ime? Zašto se nije naslikavao s ostalima o kojim je "obaviješten"? Ili se možda ta špijunska služba fokusirala samo na stambeni spor, koji bi valjda, u svakoj normalnoj državi, trebao riješiti sud. Suda nije bilo kada se on pitao o životu i smrti.
Prioritet osnivača nacionalnih stranaka je revizija povijesti umjesto obrazovanja. I bajke, naravno. A bajke ne lažu.
Isti ti, predstavnici, udruge, samozvani lideri i prekrajatelji vlastitih uloga i karijera, tradicionalno partnerski šute na veličanje lika i "djela" Mladića i sličnih. A, dobro je i svakodnevno zakuhavati, održavati i veličati svoju nacionalnu pripadnost.
Šta će još ovih dana, u emotivnom naboju, srušiti horde za predizborno podizanje nacionalnih tenzija? Svinjske glave su ofucana fora, a samo podižu nacionalni naboj na drugoj strani. Možda će svojim revolucionarnim duhom, poneseni Thompsonovim sjetnim ljubavnim refrenima, ne mareći za vlastite živote, zaštićeni jedino mrakom i policijom, naravno, vjerojatno opet predizborno, goloruki navaliti na, opasno i provokativno prijeteće, Partizansko groblje.
Kovačevićevo zalaganje za građanski koncept države svi oni tumače napadom na ustavni poredak i prijetnjom kolektivnim pravima. Pada li sva ta njihova priča u vodu ako u obzir uzmemo da Bosnu i Hercegovinu godinama čeka implementacija brojnih presuda Evropskog suda za ljudska prava, koje itekako u svojoj srži upravo imaju građanski koncept države?
