Trump: SAD bi vrlo brzo mogle napasti...
Početna/Politika/Kolumna
Kolumna

Magoda kulturu mjeri milionima, a ne onim što ostane kad se ugase reflektori

Povećanje budžeta ne znači automatski i bolju kulturnu politiku: dok se rast izdvajanja predstavlja kao uspjeh, ostaju pitanja o programima, kriterijima i jubileju 80 godina Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.

Piše: Nermin Hodžić


Ovih je dana prava pomama ministara u Vladi Kantona Sarajevo, njihovih pobočnika i pratilja, za objavama statusa i videouradaka kojima promoviraju svoje učinke i „uspjehe“. Nerijetko je sve to, nimalo prikriveno, skockano u prepoznatljive stranačke boje i fontove. A sve uz najezdu botova,  čudnih imena i bez FB prijatelja, koji ostavljaju lajkove i panegiričke komentare. 

Haman pa prava kampanja.

Je li preuranjena po pravilima i propisima CIK-a, neka o tome CIK sudi.

Meni je zanimljivije nešto drugo.

U gotovo svim tim objavama ponavlja se isti obrazac: kao mjera uspjeha navode se iznosi budžetske potrošnje u određenoj oblasti.

Uložili smo toliko miliona. Kupili smo toliko. Izdvojili smo toliko. Budžet smo povećali za toliko posto.

Ali potrošeni javni novac nije rezultat.

To je tek input, tj. ono što je u neku javnu politiku uloženo. Rezultat počinje odgovorom na pitanje šta smo tim novcem proizveli, šta se zbog toga promijenilo i kakvu su korist od toga imali građani. 

Nedavno sam, povodom hvalisanja ministra kulture i sporta KS Kenana Magode koncertima Dine Merlina, pisao upravo o toj razlici. Veliki koncerti, puni hoteli i turistička potrošnja svakako su dobri za Sarajevo. Samo, kulturna ekonomija i kulturna politika nisu isto.

Kultura je, napisao sam tada, ono što ostane kada se reflektori ugase, a crveni tepih smota.

A ovih dana dobili smo gotovo školski primjer odgovora na pitanje zašto je ta razlika važna.

Kao dokaz preporoda sarajevske kulture navodi se da su izdvajanja za ustanove kulture povećana sa 18,8 miliona KM 2018. na 36,5 miliona KM 2026. godine, odnosno za oko 94%.

Impresivno?

Samo dok broj ne stavite u kontekst.

Rebalansirani budžet Kantona Sarajevo 2018. iznosio je 851,7 miliona KM, dok budžet za 2026. iznosi 1,9986 milijardi KM.

Dakle, ukupni budžet KS porastao je za oko 135%, a izdvajanja za ustanove kulture oko 94%.

Drugim riječima, izdvajanja za ustanove kulture rasla su sporije od ukupnog budžeta Kantona Sarajevo. Preciznije, te 2018. udio ustanova kulture u ukupnom budžetu KS  bio je 2,21%, a ove godine je 1,83%.  

A tek bi trebalo analizirati  strukturu tih dodatnih 17,7 miliona KM.

Koliko je od toga stvarno povećanje novca za programe, predstave, izložbe, produkciju, opremu i razvoj, a koliko posljedica rasta plata, doprinosa i drugih troškova zaposlenih koji su u međuvremenu rasli u cijelom javnom sektoru?

I broj zaposlenih govori ponešto.

- 2018: 582

- 2022: 634

- 2026: 616

Kenan Magoda je, dakle, zatekao 634 zaposlena u ustanovama kulture. Danas ih je 616.

Ali onda dolazimo do posebno zanimljivog dijela priče.


Dok se rast izdvajanja za javne ustanove kulture predstavlja kao dokaz uspješne kulturne politike, ministar Magoda posebno se pohvalio povećanjem javne podrške projektu Garden of Dreams:

15.000 KM 2022.

225.000 KM 2026.

Rast – 1.400 posto.

I, baš taj rast predstavlja kao „neumoljivi pokazatelj naše jasne vizije“.

Zaista je neumoljiv pokazatelj.

Samo je pitanje - čega?

Kako povećanje javnog izdvajanja za jedan projekat sa 15.000 na 225.000 KM samo po sebi dokazuje uspješnost kulturne politike?

Posebno kada je riječ o događaju privatnog organizatora koji istovremeno ostvaruje vlastite komercijalne prihode. Kakav je slučaj i sa izdašno podržanim komercijalnim  koncertima regionalnih zvijezda koje će ovih dana zavavljati sarajevske goste, uz SFF. I to na Trgu kojeg se u najavama stidljivo usuđuju imenovati njegovim zvaničnim nazivom: Trg oslobođenja Alija Izetbegović, a češće mjesto održavanja navode kao Trg ispred Ekonomije. 

Ne tvrdim da takve manifestacije ne treba podržavati. Naprotiv. One mogu imati ozbiljan turistički, ekonomski, promotivni, pa i kulturni značaj za Sarajevo.

No, ako ste jednom takvom projektu povećali podršku četrnaest  puta, onda javnost ima pravo znati prema kojim kriterijima, s kojim ciljem i s kakvim mjerljivim rezultatom.

I, prije svega, kakav je odnos takvih izdvajanja prema novcu kojim finansiramo institucije koje tokom cijele godine stvaraju kulturu?

Koliko su u istom periodu stvarno povećana programska i produkcijska sredstva Narodnog pozorišta Sarajevo, Kamernog teatra 55, SARTR-a, Pozorišta mladih, Muzeja Sarajeva, Biblioteke Sarajeva i drugih ustanova?

Nije isto povećati sredstva za plate i hladni pogon ustanove i povećati ulaganja u nove predstave, koncerte, izložbe, knjige ili filmsku produkciju.

Evo, jedno sasvim konkretno pitanje: 

Kojom će premijerom biti obilježeno 80 godina Opere Narodnog pozorišta Sarajevo?

Ako ovaj veliki jubilej zaista bude obilježen bez nove premijerne operne predstave, bit će to prvi put u historiji Opere NPS da takav jubilej nije obilježen premijerom.

I tu dobivamo gotovo savršen paradoks ove „kulturne politike“:

- Povećanje od 1.400% za Garden of Dreams kao dokaz jasne vizije.

- 80. godišnjica Opere Narodnog pozorišta bez jubilarne premijere.


Teško da postoji bolja ilustracija razlike između potrošnje i rezultata, ali i između razumijevanja  kulturne politike i uvjerenja da se ona može svesti na milione, procente, koncerte i fotografije s crvenih tepiha.

Ostaje također  pitanje vrlo neobične aktivacije rada i raspodjele sredstava Kantonalne fondacije za kinematografiju svega dva mjeseca pred izbore. Žurno. 

Zašto baš sada? Koliko novca? Kome? I prema kojim kriterijima?

To su pitanja kulturne politike.

Jer 18,8 onda i  36,5 miliona KM danas  govori koliko ste novca stavili u budžet.

Rast sa 15.000 na 225.000 KM govori koliko ste povećali podršku jednom projektu.

Međutim, nijedna od tih brojki,  sama po sebi, ne govori šta ste napravili.

Kultura jeste vrijednost i kultura nije trošak.

Pa, baš zato se uspjeh kulturne politike ne mjeri  količinom potrošenog novca niti brojem ministarskih fotografija s koncerata i crvenih tepiha.

Mjeri se onim što ostane kada se novac potroši, estradni reflektori ugase, a crveni tepih smota.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.