Piše: Nermin Hodžić
Ovih je dana prava pomama ministara u Vladi Kantona Sarajevo, njihovih pobočnika i pratilja, za objavama statusa i videouradaka kojima promoviraju svoje učinke i „uspjehe“. Nerijetko je sve to, nimalo prikriveno, skockano u prepoznatljive stranačke boje i fontove. A sve uz najezdu botova, čudnih imena i bez FB prijatelja, koji ostavljaju lajkove i panegiričke komentare.
Haman pa prava kampanja.
Je li preuranjena po pravilima i propisima CIK-a, neka o tome CIK sudi.
Meni je zanimljivije nešto drugo.
U gotovo svim tim objavama ponavlja se isti obrazac: kao mjera uspjeha navode se iznosi budžetske potrošnje u određenoj oblasti.
Uložili smo toliko miliona. Kupili smo toliko. Izdvojili smo toliko. Budžet smo povećali za toliko posto.
Ali potrošeni javni novac nije rezultat.
To je tek input, tj. ono što je u neku javnu politiku uloženo. Rezultat počinje odgovorom na pitanje šta smo tim novcem proizveli, šta se zbog toga promijenilo i kakvu su korist od toga imali građani.
Nedavno sam, povodom hvalisanja ministra kulture i sporta KS Kenana Magode koncertima Dine Merlina, pisao upravo o toj razlici. Veliki koncerti, puni hoteli i turistička potrošnja svakako su dobri za Sarajevo. Samo, kulturna ekonomija i kulturna politika nisu isto.
Kultura je, napisao sam tada, ono što ostane kada se reflektori ugase, a crveni tepih smota.
A ovih dana dobili smo gotovo školski primjer odgovora na pitanje zašto je ta razlika važna.
Kao dokaz preporoda sarajevske kulture navodi se da su izdvajanja za ustanove kulture povećana sa 18,8 miliona KM 2018. na 36,5 miliona KM 2026. godine, odnosno za oko 94%.
Impresivno?
Samo dok broj ne stavite u kontekst.
Rebalansirani budžet Kantona Sarajevo 2018. iznosio je 851,7 miliona KM, dok budžet za 2026. iznosi 1,9986 milijardi KM.
Dakle, ukupni budžet KS porastao je za oko 135%, a izdvajanja za ustanove kulture oko 94%.
Drugim riječima, izdvajanja za ustanove kulture rasla su sporije od ukupnog budžeta Kantona Sarajevo. Preciznije, te 2018. udio ustanova kulture u ukupnom budžetu KS bio je 2,21%, a ove godine je 1,83%.
A tek bi trebalo analizirati strukturu tih dodatnih 17,7 miliona KM.
Koliko je od toga stvarno povećanje novca za programe, predstave, izložbe, produkciju, opremu i razvoj, a koliko posljedica rasta plata, doprinosa i drugih troškova zaposlenih koji su u međuvremenu rasli u cijelom javnom sektoru?
I broj zaposlenih govori ponešto.
- 2018: 582
- 2022: 634
- 2026: 616
Kenan Magoda je, dakle, zatekao 634 zaposlena u ustanovama kulture. Danas ih je 616.
Ali onda dolazimo do posebno zanimljivog dijela priče.
Dok se rast izdvajanja za javne ustanove kulture predstavlja kao dokaz uspješne kulturne politike, ministar Magoda posebno se pohvalio povećanjem javne podrške projektu Garden of Dreams:
