Krsmanović logističaru Viškoviću: "Imam 700 komada pošaljite autobuse"

Piše: Almasa Hadžić

Na današnji dan prije 29 godina, učesnici srebreničke "kolone smrti" djelimično su uspjeli stići na teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine, tačnije u selo Nezuk na području općine Sapna.

Tokom petodnevnog proboja, prema do sada utvrđenim podacima, na putu kojim su pokušali doći do slobode, zarobljeno je i na više lokacija ubijeno 8.372 učesnika kolone. Mnogi smatraju da to nije konačan broj.

Zarobljavanje i egzekucije vršili su pripadnici Vojske Rs-a, MUP-a Rs-a, pripadnici srbijanske vojske i policije, kao i pridodatih im specijalnih jedinica pod komandom Službe državne bezbjednosti Srbije i Generalštaba Vojske Srbije.

Prema poznatim podacima, od 11. jula 1995. godine i u narednih desetak dana, saobraćaj od Zvornika do Han Pjeska i Sokoca bio je zatvoren za sva vozila, osim onih sa posebnim propusnicama.

Razlog za zatvaranje saobraćaja na ovoj dionici bio je, kako stoji u naredbi tadašnje vojne komande Rs-a "pretraživanje terena".

I dok su 16. jula na područje Nezuka stizali preživjeli, potpuno izmrcvareni, polumrtvi, ranjeni učesnici "kolone smrti", na području koje je kontrolisala vojska Rs već su bile izvršene masovne egzekucije nakoliko hiljada Srebreničana zarobljenih 12., 13. i 14. jula.

Dva dana ranije, tačnije 14. jula u 13:55 sati, prema podacima iz prisluškivanih razgovora, pukovnik Milanović pozvao je svoju komandu brigadei i zatražio da "buldožder sa kašikom odmah dođe u Konjević Polje da zatrpa mrtve".

Istog dana, vojnik, prema kasnijom identifikaciji, pripadnik "vojske Zapadna Bosna" poslao je obavjest komandi Zvorničke brigade u kojoj stoji:

"Dolje, na fudbalskom igralištu (riječ je o igralištu u Novoj Kasabi op.a.) nalazi se blizu 1.000 vojnika koje treba odmah predati Zoki i voziti ih na sjever (prema Pilici op.a.).

U dokazima iznesenim na nekoliko suđenja u Hagu, utvrđeno je da je "Zoka" ustvari Zoran Durmić, ratni, a i poslijeratni policajc iz Milića.

Također 14. jula, oko 17:30 sati, iz komande Korpusa VRs u Vlasenici poslat je zahtjev za obezbjeđenje 10 autobusa koje treba uputiti na stadion u Novu Kasabu.

"Imamo 6.000 vojno sposobnih. Moramo ih prevesti u Pilicu", stoji u zahtjevu komande Korpusa u Vlasenici.

Zločinac Ratko Mladić je, također 14. jula boravio u Srebrenici.

Istoga dana, negdje oko 21.sat, na području Sandića nalazio se i oficir Krsmanović koji se zahtjevom obratio oficiru Viškoviću pripadniku uže komande Milićke brigade (dokumenti govore da je riječ o Radovanu Viškoviću) u kome stoji:

"Imam 700 komada. Pošaljite autobuse ili dajte dalja uputstva", navodi oficir Krsmanović u svom obraćanju Viškoviću.

Svjedoci na suđenjima komandantima srpske vojske u Tribunalu u Hagu, potvrdili su da su angažirani autobusi 14. jula 1995. godine, Srebreničane, mahom zarobljene na području Nove Kasabe, Milića i Bratunca, prevozili na područje Pilice i Grbavaca, gdje su i likvidirani.

Milanko Karišik, koji je u to vrijeme bio komandant specijalnih jedinica MUP-a Rs, u Pilici je, po tvrdnjama učesnika "kolone smrti" koji su uspjeli izbjeći egzekucije i nekoliko dana se krili u obližnjoj šumi "svojom rukom blizu Drine zaklao 32 zarobljenika".

"Nas nekoliko bilo je u šumi i dugo smo se krili tamo dok nismo došli na slobodnu teritoriju. Vidjeli smo mjesto gdje je zakonapno šezdesetak živih ljudi. Vidjeli smo kad su zatrpavali mrtve, a potom ta ista mjesta prekopavali i leševe odvozili u nepoznatom pravcu", neposredno nakon izlaska na slobodnu teritoriju ispričali su ovi svjedoci čiji identitet je ubrzo bio poznat Haškom tribunalu.

Poznato je da su 20. jula 1995. godine, negdje blizu osam sati uvečer iz Zvornika tražili da se na Kula Grad i Snagovo hitno pošalju vozila "zbog prevoza velikog broja zarobljenika".

"Gore ima veća koncentracija ljudi oko Snagova. Sve po kratkom postupku", stajalo je u naredbi Dragomira Vasića načelnika Centra javne bezbjednosti Zvornik.

Hapšenja i ubijanja zarobljenih Srebreničana trajala su danima.

Mnogi akteri zločina, počinjenog samo 14. jula 1995. godine, kako naredbodavci, tako i izvršioci, još uvijek su na slobodi.

Milanko Karišik, kako se čulo i na današnjem obilježavanju 29. godišnjice proboja "kolone smrti" održanog u Sapni, neposredno nakon agresije, pobjegao je u Beograd.

Policajac "Zoka" i dalje je u Milićima, dok se "logističar Višković" godinama nalazi na visokim pozicijama političke, izvršne i zakonodavne vlasti Rs-a.

Načelniku Dragomiru Vasiću trenutno se sudi za zločine počinjene u Zvorniku 1992. godine, dok ga je Sud BiH oslobodio za zločine nad zarobljenim Srebreničanima počinjene u julu 1995. godine.