Pišu: Nikola Xaviereff i Minel Abaz
Poznavaoci kulturne scene u Bosni i Hercegovini sjetit će se festivala ‘Sarajevska Zima’ tradicionalnog, kulturno-umjetničkog skupa, kojeg organizuje Međunarodni centar za mir, i koji se sastoji od pozorišnih predstava, koncerata, književnih manifestacija i programa kulturnog naslijeđa. Ove godine, moto ovog festivala - Alea Iacta Est, kocka je bačena - prikladno reflektuje političku scenu u Bosni i Hercegovini, u regionu Zapadnog Balkana, ali također i kompletnu atmosferu na svjetskoj sceni međunarodnih odnosa. Stoga smo se odlučili ovako nasloviti ovaj tekst, kako bismo time prikazali kako se navodno u tom jednom godišnjem periodu, historija tog područja mijenja u allegro tempu.
Jer, da, kocka jeste bačena, tempo se (možda) mijenja, no odluka još nije donesena.
Formiranje novog saziva Vijeća ministara Bosne i Hercegovine do kraja januara 2023. godine, tri i po mjeseca od održavanja Opštih izbora, kao i, u najmanju ruku optimističan, proces formiranja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, predstavljaju jedno novo poglavlje i zamah na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Međutim, čak i površna analiza prosječnog pratioca politike, zaključit će da se radi o novom-starom zbiru dobro poznatih sudionika društveno-političkog života u Bosni. Ovi novi-stari akteri i partije, skladno post-modernom dobu, formiraju koaliciju bez bilo kakvih međusobnih sličnosti u smislu socijalne, ekonomske, trgovinske, sigurnosne ili kulturalne politike. Oni formiraju neko novo političko tkivo, uz argument da će ovaj pokušaj biti bolji od prijašnjih, jer oni, ti novi-stari akteri vlasti, dolaze iz dojučerašnje opozicije. Da li su ti subjekti doista bili u opoziciji na svim nivoima je otvoreno pitanje.
No, tu paradigma revolucionarnog momenta treba da prestane, strasti i očekivanja da se smanje, te opreznost, poniznost i smirenost da ustupe mjesto.
Ipak, moto ovogodišnje Sarajevske zime kao metafore jednog prologa u period neizvjesnosti može da nam posluži kao metanarativ za ovaj interregnum, u toku ubrzane historije u kojoj se trenutno nalazimo. U stilu Slavoja Žižeka, moramo se zapitati: zar moto ‘Kocka je bačena, odluka je donešena’, ne oslikava trenutnu dinamiku sigurnosno-ekonomskih zbivanja samo djelimično? Stoga smo odlučili da izmijenimo prijevod latinske izreke, i naglasimo da odluka još nije donesena. Jer, iako je formiranje zakonodavne i izvršne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine kompletirano, ishod i rad će se moći suditi minimum nakon 100 dana, možda tek i nakon jedne godine.
Međutim, bosanskohercegovački politički život ovaj put ne odstupa od susjeda, kontinenta, pa čak ni od svjetske politike. Svjedočimo ubrzanom tempu u vođenju pregovora, možda bolje reći u perpetuaciji zahtjeva, ultimatuma i lokalno komponovane vještačke krize, od strane Evropske Unije o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Bilateralni odnosi Njemačke i Francuske, kao što je na obiljezavanju 60. godišnjice Elizejskog dogovora o prijateljstvu na Sorboni u Parizu prikazano, su površni, dok supstanca kooperacije još čeka. Kocka preko mira u Ukrajini je bačena, dok su odluke o naoružavanju Ukrajine u stalnom procesu. Sad kad su tenkovi isporučeni, ljestvica ukrajinskih očekivanja se ponovo pomjera, vjerovatno ka sistemu naoružanja dugog dometa te borbenih aviona. Razgovori u Davosu su bacili kocku na mapu teorija, mehanizama i okvira u kojima međunarodna neoliberalna ekonomija funkcioniše, dok su se samo rijetki šapatom usudili dotaći teme da ulazimo u period reglobalizacije. Kocka se vrti i na stolu na kojem vodeće zapadne demokratije pokušavaju da spoje ekonomski rast sa zelenim (recikliranim) kapitalom, pritom promišljajući načine da se skroji fiskalna politika koja bi stimulirala rast, a istovremeno i progresivno eliminirala profite najbogatijih.
Ova lista primjera, predstavlja jedan širi pogled na niz tema koje se redovno opisuju kao krize koje oslikavaju naš trenutni politički okvir. Međutim, zar nije vrijeme da shvatimo da ne treba da razmišljamo o ovim temama kao o problemima koji su ujedno i šanse, na koje staložene glave, moramo da tražimo mirna, razabrana, rješenja i mogućnosti? Zar ne bismo trebali da razmislimo i o tome da li tu kocku uopće bacamo na ploču, možda na staru ploču, ili preko margina ploče? Smatramo da je došlo vrijeme za reflektirano promišljanje, argumentiranu razmjenu misli i ideja te operacionalizaciju korak po korak.
Na kraju, autori smatraju za primjereno da navedu par preporuka u sferama vanjske i unutrašnje politike, bazirajući se na političke teme u kojima su bili aktivni, ili na kojima trenutno rade:
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice da predloži nacionalnog člana za sudjelovanje u ekspertnom komitetu u Savjetu/Vijeću Evrope, u sklopu Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.
Ministarstvo vanjskih poslova da zaduži predstojećeg Ambasadora BiH u Njemačkoj da se posluži svim materijalima, znanjima i ljudima u Njemačkoj, te da ostvari kontakte sa političkim institutima i fondacijama u Berlinu. Posebno bitno je da se ostvari regularna komunikacija sa Manuelom Sarazzinom, specijalnim predstavnikom Njemačke za Zapadni Balkan.
