Haris Silajdžić je historičar, doktor nauka, profesor i čovjek širokog obrazovanja – diplomirao je arapski jezik i islamistiku u Bengaziju, magistrirao i doktorirao historiju u Prištini, a kasnije predavao na univerzitetima u Sarajevu i Sjedinjenim Državama. Ejup Ganić iza sebe ima ozbiljnu naučnu karijeru, doktorat s prestižnog MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) i decenije provedene u akademiji na univerzitetima od SAD-a, preko Velike Britanije do Rusije. Nijaz Duraković bio je doktor socioloških nauka, profesor, autor 16 knjiga i više od 200 studija i istraživačkih radova. Politička ostavština osnivača SDA Alije Izetbegovića može se analizirati, osporavati i kritizirati, ali teško je osporiti jednu činjenicu: bio je čovjek koji je čitao, i to puno. Još u gimnazijskim godinama čitao je Dostojevskog, Spenglera, Bergsona, Kanta… Kasnije je, dok je radio i izdržavao porodicu, studirao prvo agronomiju, a potom pravo, koje je završio 1956. godine. Njegovo obrazovanje i interes za djela svjetskih filozofa, historičara, pjesnika… nije bilo dekoracija za biografiju niti nešto što je trebalo dobro izgledati u predizbornom spotu, bilo je dio njegovog intelektualnog života.
Autoritet jednog političara nekada je proizlazio iz njegovog znanja i obrazovanja, a danas je to gotovo postalo predmet ismijavanja. Važno je jedino ko će biti glasniji, bezobrazniji, ko će sasuti veću uvredu u lice svom oponentu i biti dovoljno samouvjeren da ne zamuca u govoru čak ni nakon očiglednog gafa. Kontrast između prethodne garniture političara koji su mogli informisano diskutovati o Kantu, marksizmu, historiji, međunarodnim odnosima, književnosti, i ovih aktuelnih, koji kompetenciju mjere brojem televizijskih nastupa, pratitelja na društvenim mrežama i sposobnošću da nadglasaju protivnika, nikada nije bio bolniji za gledati nego u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa.
Previše "intelektualno" nastrojen
Sjećate li se Boriše Falatara? Kandidat Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na općim izborima 2018. godine bosanskohercegovačkoj javnosti je predstavljen kao svježe, energično i “pametno lice” bh. politike, školovan na prestižnim ustanovama poput Londonske škole ekonomije (LSE) i Harvard Kennedy School, sa iskustvom u vodećim međunarodnim institucijama, koji uz sve to govori šest jezika. Sa samo 16.000 osvojenih glasova ili skromnih 3,74%, Falatar je na ovdašnjoj političkoj sceni “plesao” samo jednu jesen. Njegova impresivna biografija birače nije ni najmanje impresionirala – bio je, po općoj ocjeni, naprosto previše pristojan i skroman da bi se znao nositi sa prekaljenim, bezobraznim političkim “lavovima” koji su ga progutali u debatama i javnim nastupima. Iste godine kada je Naša stranka kandidirala Falatara, za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda kandidovao se Mirsad Hadžikadić. Rođeni Banjalučanin, diplomac prestižnog Harvarda, doktor računarskih nauka, direktor instituta za kompleksne sisteme Univerziteta Sjeverne Karoline… Hadžikadić je u utrci za Predsjedništvo bio u dva navrata – 2018. i 2022. godine. Iako je osvojio značajan broj glasova, to je ipak bilo daleko ispod njegovih protukandidata Bećirovića, Džaferovića, Izetbegovića, Radončića… Maniri intelektualca i odmjereni, pristojni govori u predizbornim kampanjama nisu mu, kao ni njegovim glasačima, donijeli ništa drugo osim dubokog razočarenja i dobronamjernih savjeta da je trebao biti puno veći “galamdžija”. Slične kritike upućivane su i na račun profesora Branka Blanuše, čovjeka bogate akademske karijere i aktuelnog kandidata SDS-a za predsjednika Rs.
Prije nekoliko dana momak u ranim dvadesetima, komentarišući predstojeće izbore, kaže kako će svoj glas dati potpredsjedniku SDA Harisu Zahiragiću iako, kako tvrdi, Bakira „ne može smisliti“.
„Hoću da glasam za nekog mlađeg, a Zahiragić je jedan od rijetkih koji ima diplomu državnog fakulteta“, objašnjava.
Nema danas te harvardske diplome i londonskog doktorata koji će nadmašiti samouvjerenost i bahatost SDP-ovog načelnika Starog Grada Irfana Čengića dok u televizijskoj debati ponosno govori da je diplomirao na nekakvom opskurnom privatnom univerzitetu u Banjoj Luci, čijeg se imena jedva mogao sjetiti. Ne postoji taj svjetski obrazovani intelektualac, filozof, poliglota, ekonomski stručnjak koji može izaći na kraj sa Ramom Isakom, travničkim doktorantom i „autorom više knjiga i naučnih radova“. U posrnulom društvu u kojem živimo, najviše čemu se možemo nadati od pretendenata na izvršne i zakonodavne funkcije je da su makar fakultete završili regularno i da im diplome nisu pod znakom pitanja. Sa laicizmom (što bi rekao Konaković) ćemo lako izaći na kraj, ali kukala nam majka sa široko rasprostranjenim laicima svih vrsta!
