Bosna i Hercegovina je prečesto iznevjerena da bi se zanijela preporukom Komisije.
Piše: Ian Bancroft
Nakon godina zastoja, Evropska komisija je preporučila da se Bosni i Hercegovini dodijeli status kandidata. To nije nagrada za 'dobro ponašanje', kako se često naziva ispunjenje uslova, već za neuspjeh postojećeg pristupa da izazove željene promjene.
Komisija, u jednom smislu, jaše na talasu kandidatura koje je Evropsko vijeće dodijelilo Ukrajini, Moldaviji i Gruziji još u junu. Ruska invazija na Ukrajinu konačno je usredsredila ambiciozne geopolitičke umove onih u Briselu i drugim evropskim prestonicama.
Izreka da će EU ostati neefikasna kao spoljnopolitički akter ako ne bude u stanju stabilizirati svoje dvorište sada je istinitija nego ikad.
Sam izvještaj Komisije o zemlji predstavlja manje nego uvjerljiv argument za dodjelu statusa kandidata Bosni i Hercegovini. Kako bi ublažila osjećaj nagrade za neposlušne političare, Komisija je ponovila različite uslove koji moraju biti ispunjeni. S obzirom na stagnaciju posljednjih godina, to je slično dječjoj listi želja za Djeda Mraza.
Nezastrašena, i sa čistim licem, Komisija vjeruje da vraća loptu na teren političara Bosne i Hercegovine - tim sastavljen više od šaljivdžija nego igrača.
Evropsko vijeće će sada morati odlučiti da li da začepi nos i odobri kandidaturu ili da se suprotstavi Komisiji i u suštini kritizira ovaj nedostatak pristupa zasnovanog na zaslugama.
Komisija se u svojim proračunima implicitno poziva na naslijeđe i dinamiku procesa liberalizacije viznog režima. Prije više od deset godina, mogućnost putovanja bez viza potaknula je političku elitu Bosne i Hercegovine, poznatu po notornoj beskompromisnosti, da provede niz reformi kako bi ispunila kriterije.
Strahujući od izborne reakcije, gotovo bez oklijevanja su usvojili mjere, uključujući one koje se odnose na upravljanje granicama i migracijama, provođenje zakona i pravosudnu saradnju, te borbu protiv organiziranog kriminala, terorizma i korupcije.
Pokušaj da se replicira ova dinamika je želja. Navedeni uslovi su fundamentalniji za interese političkih elita zemlje. Neće se lako osigurati zakonodavstvo koje se odnosi na Visoko sudsko i tužilačko vijeće, sudove Bosne i Hercegovine i sukob interesa. Također su potrebni koraci protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Funkcioniranje mehanizma koordinacije o pitanjima EU je još jedan temeljni test. I, kako se navodi u Izvještaju o zemlji, nije bilo apsolutno nikakvog napretka ka razvoju nacionalnog programa za usvajanje pravne stečevnije EU (Acquis).
Teško je shvatiti zašto bi se kompromis iznenada pojavio.
Međutim, vjerovatno je da Bosna i Hercegovina nema šta drugo da shvati u ovom trenutku; i otuda relativna tišina onih koji su pomalo dezorijentirani koktelom izbora, izbornim intervencijama visokog predstavnika, a sada i ponudom Komisije za tango.
Nešto treba učiniti kako bi se osnažio narativ posvećenosti EU zemlji. Gotovo vječno produžavanje pristupnog puta razvodnilo je utjecaj EU na reformsku dinamiku zemlje.
Paketi se donose, a zatim odbacuju, gotovo istovremeno. Značajna finansijska i druga podrška urodila je malim plodom za sopstvene interese EU.
Neki će smatrati da je prijedlog Komisije loše osmišljen; de facto nagrada za političare koji su odugovlačili sa formiranjem vlade ili prijetili secesijom. I u velikoj mjeri su u pravu.
Članstvo u EU ostaje jedna od rijetkih tačaka konsenzusa u Bosni i Hercegovini, a aktuelni političari sada mogu tvrditi da postižu ovaj cilj.
Bosni i Hercegovini je svakako potreban okvir poticaja za temeljnu reformu. Primjeri iz drugih šest zemalja zapadnog Balkana, međutim, sugeriraju da EU nema utjecaj koji je nekada imala na zemlje proširenja 'Velikog praska' (za koje i dalje postoji mnogo zabrinutosti).
Uslovljenost je danas istovremeno i čvršća i šupljija. Postavlja se više pitanja i postavlja se više zahtjeva. U konačnici, međutim, domaći političari vjeruju da će EU razvodniti svoj stav zarad osjećaja napretka. Lokalne političke elite su ukopane na duge staze, čak i dok njihovo stanovništvo pakuje kofere.
Pro-reformatori u Bosni i Hercegovini će na kraju ostati frustrirani, čak i ako teže napretku na evropskom putu. Pregovori o pristupanju značili bi nove resurse za one koji su već konsolidirali svoje zauzimanje državne piramide institucija. Primjer Mađarske je više nego jasan.
Ovom odlukom i njenim potencijalnim pečatom, pojam proširenja kao pokretača unutrašnje i prijeko potrebne reforme dodatno je kompromitiran. Današnje proširenje je umjesto toga zaliha žetona za traćenje, bez obzira na to koliko je slaba ruka karata koje drže članice EU.
Otrežnjujuće je da put Bosne i Hercegovine ka EU nije kraći. Bez vlastitih promjena, EU nije voljna i nespremna je prihvatiti nove članice; posebno one koje nisu prošle suštinske promjene.
Domaće nade će biti podignute i na kraju uništene, što će dovesti do daljeg skepticizma prema EU. Plastična obećanja mogu biti više kompromitirajuća od nerealnih snova.
Ne postoje laki odgovori na ovu zagonetku, ali teorija promjene Evropske komisije vjerovatno neće imati željeni učinak. Uvijek je primamljivo držati se transformativnog potencijala EU, ali treba biti priseban o tome kako je on ozbiljno, ako ne i fatalno, potkopan u posljednjih desetak godina.
Bosna i Hercegovina je prečesto iznevjerena da bi se zanijela preporukom Komisije. Radi budućnosti zemlje, reformski orijentirane stranke moraju osigurati da EU ne razvodni uslove postavljene zarad nekog vještačkog osjećaja napretka.
(Autor je pisac i bivši diplomata. Također je autor knjige 'Zmajevi zubi: priče sa sjevera Kosova'. Tekst je izvorno objavljen na portalu EurActiv.com)
