Piše: Ajdin Tinjak
Naša želja da ostanemo vječno mladi i bez odgovornosti napravila je skicu za portret društva koje je bez borbe izgubilo mir, slobodu i pravdu, vrijednosti koje se brane po cijenu života.
Zaslijepljenost
idealima za koje smo dali svo blago ovog svijeta, pa i dušu svoju ne
dozvoljava nam da vidimo širi kontekst sopstvenog bitka u kojem hranimo pohlepu
i žudnju. Skinut je veo sa beskrupulozne borbe za vlast i ugled koja se vodi
horizontalno između podjednako (ne)sposobnih. Vlast koja se mijenja bez izbora
i vlast koja ostaje nakon izbora.
Ne obraćajući pažnju na posljedice,
koračajući (ne)sigurno kroz nešto više od tri decenije demokratije zatezali smo
platno, koristili različite boje, tehnike, smijenjivali se ispred štafelaja...
da bi remek-djelo danas bilo tu. Naš portret Doriana Graya je završen! Društvo
u kojem se naslućuje da očaj polahko nagriza sam sebe i da je samodestrukcija
neizbježna.
Slika je danas izložena u Sarajevu.
Naučno-istraživački opus sveden na tri
istine, tumačenja, historije jasno se vidi na podlozi. Kaput su izjeli moljci i
ne može se prepoznat lahko od kojeg materijala je šiven. Jedan od mlađih posjetitelja
primijetio je da je takav isti kaput imao direktor škole u koju je išao. Kragne
su ga asocirale na odjevne predmete vjerskih službenika, ali od ostataka
izgrižene tkanine nije se moglo
zaključiti čije vjere. Ispred portreta se našla i grupa koja je vodeći
žustru raspravu da li se prvo izgovara Higija ili Asklepije ili pak Panakeja,
skoro srušila stalak na kojem je stajala slika.
