Od trenutka kada je počeo rat u Bosni, Simon Wiesenthal se zalagao za djelovanje Amerike, direktno apelirajući na američke predsjednike. Bila je to kampanja podstaknuta njegovim vlastitim stradanjima u nacističkim getima i logorima. To je primjer jevrejsko-bošnjačke solidarnosti koju bi i danas trebale potaknuti obje zajednice
Osam dana nakon što su snage bosanskih Srba zauzele "zaštićenu zonu" UN-a Srebrenicu u julu 1995. godine, kada su masakrirali više od 8.000 bošnjačkih civila, uglavnom muškaraca i dječaka, Simon Wiesenthal je napisao pismo američkom predsjedniku Billu Clintonu.
U pismu od 19. jula Wiesenthal je napisao: "Događaji u Bosni, kako nam ih danas prikazuju mediji – sa svim njihovim zločinima protiv čovječnosti, etničkim čišćenjem, klanjem civila bez obzira na godine, silovanjem muslimanskih žena – iako one ne predstavljaju holokaust, ponavljaju mnoge njegove užasne detalje".
"Dvije osobe koje su uglavnom odgovorne za ove događaje u bivšoj Jugoslaviji – a to su Radovan Karadžić i general Ratko Mladić – ne obraćaju ni najmanju pažnju na zahtjeve Ujedinjenih naroda", piše Wiesenthal.
U svom pozivu američkom predsjedniku da djeluje, on je dodao:
"Sjedinjene Države bi, nadam se, mogle staviti tačku na djela ove dvojice ljudi i njihovih vojnika tako što će javno objaviti da zločini koje su počinili neće ostati nekažnjeni. Ovo pismo Vam upućuje preživjeli Holokaust kojeg je, nakon četiri godine stradanja u getima i koncentracionim logorima, oslobodila američka vojska".
U ovom dirljivom pismu, slavni lovac na naciste molio je SAD, kao jedinu preostalu supersilu, da djeluje u Bosni. Ali ovo upečatljivo pismo nije bio jedini takav apel koji je uputio. Zapravo, Wiesenthal je bio aktivan u zalaganju za Bosnu od trenutka kada je počeo rat.
Kada sam prije nekoliko godina pročitao biografiju Toma Segeva, Simon Wiesenthal: Život i legende iz 2010. godine, primijetio sam da je izraelski historičar citirao ovo pismo. Segev je primijetio da se "Wiesenthal zauzeo za prava muslimana u Bosni".
Jedna i po stranica o Bosni u Segevovoj biografiji navela me je da se dublje zagledam u Wiesenthalovu podršku BiH. Otputovao sam u Beč da sprovedem istraživanje u Arhivu Simona Wiesenthala na bečkom Wiesenthal institutu za studije holokausta gde je Segev sproveo sopstveno istraživanje za knjigu. Ono što sam otkrio, nakon što sam pregledao Wiesenthalove radove o Bosni, bila je njegova impresivna i dugogodišnja podrška mojoj zemlji tokom 1990-ih.
Opkoljeni i zaraćeni kada je rat počeo u proljeće 1992., bosanski zvaničnici su posegnuli za saosjećajnim glasovima u Evropi i SAD-u u pokušaju da dobiju međunarodnu podršku za novu nezavisnu državu. Wiesenthalovi papiri i moji intervjui pokazali su da je probosanski austrijski državljanin po imenu Pavo J. Urban odigrao ključnu ulogu u upoznavanju bosanskih zvaničnika sa Wiesenthalom.
Bivši tadašnji bosanski ambasador u Beču, Husein Živalj, rekao mi je da je Urban upoznao Wiesenthala u nadi da će Wiesenthalova podrška Bosni doći do utjecajnih američkih donositelja odluka s ciljem oblikovanja probosanske politike u Vašingtonu.
I zapravo, bosanski zvaničnici počeli su se obraćati Wiesenthalu 1992. Već 1. maja 1992. gradonačelnik Sarajeva Hamdija Kreševljaković molio je Wiesenthala da digne glas u znak podrške glavnom gradu dok je bio pod opsadom.
Tokom rata, Urban je bio specijalni izaslanik bosanskog predsjednika u Austriji i napisao niz pisama Wiesenthalu. Nakon što su zapadni novinari izvještavali o koncentracionim logorima u Bosni koje su vodili bosanski Srbi, Urban je 10. augusta 1992. pisao Wiesenthalu u kojem ga je obavijestio o logorima i zatražio njegovu pomoć:
"Poštovani gospodine Wiesenthal, molim vas da dignete glas protiv ovih zločina pri čemu mi se čini da bi pozivanje ključnih institucija u SAD bilo najprikladnije".
Krajem 1992. Wiesenthal je preuzeo bosansku stvar i predstavio je tek izabranom predsjedniku SAD Billu Clintonu, u nastojanju da Bosna ostane na dnevnom redu SAD-a. U pismu od 11. decembra 1992. Wiesenthal je napisao:
"Mogu vam pisati o Bosni jer su me američki vojnici jednom oslobodili iz koncentracionog logora Mauthausen; učinili su to po naredbi drugog američkog predsjednika tokom strašnih godina Drugog svjetskog rata.
