U svijetu koji se ubrzano mijenja, mali i slabi nemaju luksuz samozatajnosti i sitnih, jeftinih, ličnih kalkulacija.
Pratio sam u svojoj dugoj karijeri i samite NATO-a.
Na nekima sam i bio. Kao "novinarski gost" Sjevernoatlantskog saveza.
Tako sam se na skupu lidera Alijanse, kako se još kolokvijano zove ovaj vojni savez, našao u Istanbulu 28. i 29. juna 2004. godine. Spektakularan skup! A Bosna i Hercegovina tada je bila svijetli primjer međunarodne zajednice kako se sukobi mogu prevladati i država usmjeriti na pravi put.
Bio sam i u Bukureštu nekad kasnije, pa u Madridu prije četiri godine...
Ove godine Bosna i Hercegovina nije bila na NATO - samitu u Ankari.
Ni fizički, ni u mislima!
Ako se izuzme skromna novinarska ekipa s Avdom Avdićem, ni "b" od Bosne. A ni "h" od Hercegovine!
Hajd što NATO nije želio ni 'namirisati' Denisa Bećirovića. On je i njih uspio iznervirati i zatvoriti sva velika vrata i u toj instituciji!
Ali kako se niko drugi nije našao u glavnom gradu Turske.
Samit nije samo paradiranje političara.
To je tek ceremonijalni dio.
On je neuporedivo više!
Evo, dok tipkam ovaj tekst, stiže objava da su dogovoreni inicijalni poslovi vrijedni 50 milijardi eura!
Naravno, ni tu nas nema!
Ako i mogu, a odista ne mogu, razumjeti kako se predsjedavajući Predsjedništva BiH nije našao ni na marginama samit, a toliki drugi, a među njima i veće ublehe od Bećirovića, jesu, kako nam se ovo desilo?!
Kako se desilo da u završnoj deklaraciji nema BiH.
Dobro, neko će reći, NATO se mijenja. Ni deklaracije nisu što su nekada bile.
Ali NATO nije "presvukao kožu". Nije se iz temelja promijenio!
Presedan da BiH nema u završnom aktu NATO-a trebao bi biti zvono za neprestanu uzbunu u Sarajevu!
