Kako je Mustafa postao jedan od najvećih heroja Poljske

Priredio: Faris Marukić

Stefan Mustafa Abramowicz rođen je 20. januara 1915. godine u Klecku kraj Niewieź (provincija Nowogród) u porodici poljskih Tatara. Tinejdžerske godine proveo je u Klecku i tamo je pohađao školu. U septembru 1937. godine pozvan je u aktivnu vojnu službu i upućen u 1. tatarskog odreda 13. Ułanów Wileńskich puka u Nowej Wilejki, gdje se zatekao po izbijanju Drugog svjetskog rata.

Tokom septembarske kampanje 1939. godine postao poznat još jednim junačkim djelom. Bio je dio proboja svoje jedinice prema litvanskoj granici, izbjegao je hapšenje od njemačke vojske i spasio život svom zapovjedniku poručniku Zygmuntu Barcickiju iz Katyna. Sam se nije uspio probiti do Litvanije. Sovjeti su ga uhapsili 27. septembra 1939. godine i odveli u logor Kozielsk, gdje je posljednji put vidio poljske oficire koji su kasnije pogubljeni u Katynskim jamama. Iz Kozielska je poslan u druge logore i pod-logore kao ratni zarobljenik. Tokom dvije godine boravio je u devet kampova, uključujući u Kozielsk, Krzywy Rog i Starobielsk.

Nakon amnestija 1941. godine ponovi je slobodan. Kao regrut s vojskom Oružanih snaga Poljske formiranIH u SSSR-u iz Krasnowodzka odlazi brodom u Iran. Došao je pod komandu britanske vojske, a nakon vojne obuke kao američki tanker Sherman dodijeljen je u 1. Krechowiec Uhlans regimenti u 2. Varšavskoj oklopnoj diviziji u sklopu 2. poljskog korpusa pod zapovjedništvom generala Władysława Andersa. Sudjelovao je u Talijanskoj kampanji, oslobađajući Italiju i boreći se, između ostalih na Monte Cassinu. Na putu za Ankonu, tokom ofanzive, ranjen je i završio u terenskoj bolnici, čekajući novi tenk da nastavi borbu.

Nakon oslobađanja Bolonje u maju 1945.godine Saveznici su razoružali poljske trupe. Nakon demobilizacije u junu 1946. brodom je stigao do Liverpoola u Engleskoj. Nakon rata, Stefan Mustafa Abramowicz se, kao antikomunista, nije mogao vratiti u svoju domovinu. Naselio se u Manchesteru u Velikoj Britaniji, gdje je zarađivao za život i 1949. godine osnovao je porodicu. Stefan Mustafa Abramowicz imao je dvije kćeri – Mary i Janet.

U čin drugog poručnika unaprijeđen je tek 2000. godine. U julu 2016. godine Stefan Mustafa Abramowicz odlikovan je oficirskim križem reda Polonia Restituta, nagrađenim za izvanrednu službu u odbrani zemlje i za izvanredno zalaganje. Istovremeno, dodijeljena mu je unapređenje koju je 27. januara 2016. dodijelio ministar za nacionalnu obranu Antoni Macierewicz. Pored toga, šef Ministarstva nacionalne obrane dao mu je ugraviranu posvetu i rečenicu naredbe maršala Józefa Piłsudskog: “Ne postoji situacija za dobrog vojnika iz koje se ne može izaći časno”. Promocija u viši čin dogodila se uz pomoć zamjenika ataše obrane iz ambasade u Londonu, pukovnika Dorota Kawecka i tadašnjeg konzula Republike Poljske Łukasza Lutostańskog.

Zahvaljujući naporima Xeni Jacoby 2016. godine u Poljskoj je objavljena knjiga koja sadrži sjećanja na „posljednju konjicu Poljske“ pod nazivom “Staza mog života”. Djelo je objavila Vjerska unija u Republici Poljskoj.

Pri Ministarstvu odbrane Velike Britanije Stefan Mustafa Abramowicz je u januaru 2017. godine odlikovan Medaljom veterana oružanih snaga Njenog Veličanstva. Ovo odlikovanje dodjeljuje se veteranima Drugog svjetskog rata koji su se borili s britanskom vojskom, a Mustafa je medalju dobio za sudjelovanje u Bitci kod Monte Cassina.

„Posljednji jahač poljske konjice“ počiva u porodičnom grobu pored supruge Halinie.

(Izvorni članak objavljen na stranici wiadomosci.onet.pl)