Piše: Andrej Nikolaidis
Jakov Milatović u drugi krug predsjedničkih izbora ulazi pun optimizma. Prosta matematika kaže da ima dobre izglede da pobijedi.
Predsjednički kandidati stranaka koje su za samo jedan mandat pobijedile na parlamentarnim izborima 30. augusta 2020. sinoć su osvojili 25 posto glasova više od Mila Đukanovića i preko 20 posto glasova više od dva kandidata bivšeg suverenističkog bloka (Đukanović i Vuksanović Stanković).
To znači da su tridesetavgustovci na korak od Svetog Grala crnogorske politike: od toga da na sljedećim parlamentarnim izborima osvoje dvotrećinsku većinu mandata u parlamentu. Što otključava mogućnost promjene Ustava.
Pripadnici manje brojnih naroda u velikom su broju odlučili da ne glasaju u prvom krugu predsjedničkih izbora. To se čita iz izrazito niske izlaznosti u mjestima gdje manje brojni narodi čine većinu. To može biti rezultat taktiziranja njihovih nacionalnih stranaka pred predstojeće parlamentarne izbore. Ali je takođe i rezultat odluke da jedan dio bivšeg suverenističkog bloka, uključujući stranke manje brojnih naroda, uđe u Abazovićevu vladu, a drugi dio bloka tu vladu svojim rukama u parlamentu izglasa. Tada je i formalno razbijen negdašnji suverenistički blok a stranke manje brojnih naroda osvanule u koaliciji sa SNP-om. To je bio veliki Abazovićev uspjeh kojemu dio svog sinoćnjeg rezultata duguje i Milatović.
Za tridesetaugustovce je glasao i značajan broj negdašnjih podržavalaca nezavisnosti Crne Gore, etničkih i(li) političkih Crnogoraca. Đukanović je u kampanji isticao svoje državničke, historijske zasluge za obnovu crnogorske nezavisnosti. Vihorile su se u njegovom predizbornom spotu crvene državne zastave. Dio glasača nije bio impresioniran. Više ih se dojmilo Milatovićevih (i Spajićevih) 250 eura. Ti građani su na izborima poručili: izvini Milo, al’ 250 eura je 250 eura. Da, to ste već negdje čuli. I glasilo je: Izvini Slavko, al’ posa’ je posa’. Osim što osjećaju snažnu, praktično majčinsku, bezuslovnu ljubav prema Crnoj Gori, čini se i kako suverenisti cijene pragmatičnu dimenziju politike.
Ovako ili onako, iz ovih ili onih namjera, sa ovim ili onim posljedicama, Spajić i Milatović su povukli potez koji je učinio da dio građana trenutno bolje živi. Glasači su to nagradili. To je prirodan slijed događaja, samo tako i može biti. Jedno, samo jedno povećanje plaće učinilo je da će (najvjerovatnije) Milatović biti predsjednik, a Spajić premijer Crne Gore.
