Piše: Almasa Hadžić
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine
podiglo je optužnicu protiv Ejupa Ganića, člana ratnog Predsjedništva Republike
Bosne i Hercgovine i još 9 osoba obuhvaćenih dugogodišnjom istragom u predmetu
poznatom kao „Dobrovoljačka“ .
Šta god značila ova optužnica,
Ganić je najviše rangirani ratni politički dužnosnik iz bošnjačkog naroda koji
se optužuje za ratni zločin, a čije je optuživanje, apsolutno, podrška narativu
srpske strane o navodnom zločinačkom planu „ratne politike bošnjačkog naroda“.
Gledajući sa ove vremenske distance,
optužnice podignute za zločine počinjene pod komandom srpskog političkog i
vojnog vođstva, kao i one protiv pripadnika Armije RBiH i političkih
predstavnika Bošnjaka, koje su podigli i Haški tribunal i domaće pravosuđe,
našle su se na putu pravosudnog izjednačavanja krivice za agresiju na BiH, čiji je očigledan cilj oslobađanje od
odgovornosti počinilaca najmonstruoznijih zločina nad bošnjačkim narodom.
Svi se dobro sjećamo da je u istom
danu kada je klanjana dženaza rahmetli
Aliji Izetbegoviću, tadašnja glavna haška tužiteljica Carla Del Ponte javnost
obavjestila da je Izetbegović bio pod istragom Haškog tribunala.
Dovoljno da agresorska Srbija, a Rs
pogotovo, kao i njihovom ratnom backgroundu sklona javnost u svijetu, logore,
masovna strijeljanja, silovanja, mučenja, progone i druge zločine nad bošnjačkim
i hrvatskim narodom u BiH, koje su pod komandom Ratka Mladića i Radovana
Karadžića, počinili pripadnici JNA i Vojske i policije Rs, počne doživljavati
kao „iznuđenu stvar“.
Malo je poznato da je Del Ponte,
nekoliko dana nakon što je uhapšen ratni
komandant Srebrenice Naser Orić i predat Tribunalu u Hagu, lično tražila od
Orića da prizna zločine koji mu se optužnicom stavljaju na teret.
Bio je to neuspješan pokušaj da se
zločin genocida počinjen nad Bošnjacima Srebrenice pokaže kao posljedica
tobožnjih zločina koje su snage kojim je, tokom blokade Srebrenice komandovao
Orić, počinile nad lokalnim srpskim stanovništvom.
U zamjenu za priznanje, Del Ponte
mu je nudila „povlasticu“ od 15 do 17 godina robije, što su Orić i njegova
odbrana odlučno odbili, tražeći da Orić svoju nevinost dokazuje u sudskom
postupku, što je i učinjeno.
Istovremeno dok se, za najstrašnije
ratne zločine u Hagu sudilo srpskom političkom i vojnom vrhu, u haški pritvor, pored
Orića, dovedeni su Sefer Halilović i Rasim
Delić ratni komandanti Armije RBiH kao i jedan broj njima potčinjenih visokih
oficira.
Uz sve aplauze Haškom tribunalu za
mnoge procese koje je vodio i presude koje je izrekao, činjenica da se na
jednoj optuženičkoj strani Tužilaštva u Hagu našao vrh VRS, a na drugoj vrh
Armije RBiH, ne može se tumačiti slučajnošću.










