Izveli su Bubicu iz prostorije, naredili mu da se skine a potom ga nabili na kolac

Piše: Almasa Hadžić

Bilo bi zanimljivo čuti da li je aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poznavao Darka Jankovića zvanog "Pufta", ratnog i poratnog člana obezbjeđenja raznih manifestacija i skupova Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja (a čiji je Vučić bio odani član!), koji je u Srbiji 2011. godine osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih na području Zvornika.

Pufta, skupa sa također osuđenim, Ivanom Koraćem zvanim "Zoks", Draganom Slavkovićem zvanim "Toro", Sinišom Filipovićem, Goranom Savićem i grupom svojih saboraca, u to vrijeme poznati kao "Šešeljevci" i članovi jedinice "Žute ose", u aprilu, maju i junu 1992. godine u Zvorniku su počinili najmonstruoznije zločine nad Bošnjacima.

Težinu i karakter zločina iz tog vremena, koje su zabilježili sudski spisi, tvrde mnogi istraživači ratnih zločina, ne poznaju ratni arhivi ni jedne evropske države u zadnjih nekoliko stotina godina.

Ovi osuđenici, skupa sa svojim pomagačima od kojih su mnogi još uvijek na slobodi, kako se čulo tokom njihovog suđenja u Beogradu 2008. i 2009. godine, zarobljenim Bošnjacima u Domu kulture u Čelopeku, na Ekonomiji, u zgradi fabrike Alhos, Standard, Vezionica i drugim logorima i mjestima strijeljanja, odsjecali su uši, prste, tjerali očeve da siluju sinove i sinove da siluju očeve, odsjecali im polne organe i tjerali iste da ih pojedu, noževima im urezivali krstove po tijelu, tukli ih metalnim šipkama dok ne bi izdahli, nabijali ih na kolac...

Ispričali su svjedoci koji su se pojavili na suđenju ovim zločincima, kako je mučen Abdulah Buljubašić Bubica, kako su ga izmučenog nabili na kolac, a potom polumrtvog dokrajčili mecima, neposredno pored mjesta gdje je bio mučen.

Jedan od svjedoka ovih mučenja, na suđenju je prepoznao i Puftu, i Zoksa, i Tora, i Savića i Filipovića.

"Ivan Korać Zoks i Darko Janković Pufta iz prostorije u kojoj smo se nalazili nas nekoliko, a u kojoj su nas mučili, izveli su Abdulaha Buljubašića Bubicu.

Poznavao sam ga iz Zvornika, bio je lijep i veseo mladić. Poznavao sam i njegovog oca Begu.

Sve su nas tukli, a njega najviše. Kad su ga izveli, naredili su mu da skine odjeću i klekne na koljena, pa onda da se savije naprijed.

Tada su mu gurnuli kolac u debelo crijevo nekih, možda 30 do 40 centimetara. Bubica je već, čini mi se, bio mrtav, ali su ga izveli napolje i dokrajčili mecima", ispričao je svjedok.

Abdulah je bio vozač direktora Fabrike glinice "Birač" u Zvorniku, Jefte Subotića.

Tokom svjedočenja u beogradskom procesu protiv Branka Grujića i Branka Popovića, u ratu poznatog kao Major Pavlović, Jasna Buljubašić, Abdulahova supruga, opisala je detalje hapšenja svog supruga, kao i događaje vezane za njenu i suprugovu komunikaciju sa direktorom Subotićem, ali i majorom Pavlovićem koji je u to vrijeme bio komandant TO Zvornik.

Tek kasnije saznala je da se takozvani major Pavlović zove Branko Popović.

Potresno svjedočenje Jasne Buljubašić, u potpunosti je ogolilo zločinačku namjeru tadašnjeg zvorničkog političko-policijsko-vojnog vođstva i nadređenih im struktura iz Srbije, ali i pokazalo i umješanost Jefte Subotića u ubistvo njegovog vozača.

"Bubica je bio Subotićev vozač koji je znao mnoge njegove tajne, ali i spregu Subotića sa najvišim strukturama SDS-a.

Ne znam koliko se ljudi sjećaju presretanja konvoja oružja iznad Sarajeva, pred agresiju 1992. godine, koje je voženo na Pale i čiji je organizator prevoza bio brat Jefte Subotića.

Jefto Subotić je namamio Bubicu u Zvornik s namjerom da bude ubijen. Dugo poslije pravdao se da on, bajagi, ništa nije znao. Čujem da je umro u Beogradu 2015. godine", ispričao nam je svojevremeno jedan od nekadašnjih rukovodilaca Glinice, koji je, samo zahvaljujući spletu sretnih okolnosti uspio izmaći hapšenje Arkanovih i Šešeljevih zločinaca.

U svom svjedočenju Jasna Buljubašić ispričala je da joj je jedan od Zvorničana koji je bio zarobljen skupa sa njenim suprugom u logoru, opisao mučenja kojima je tih dana njen suprug bio izložen.

Kad je saznala da joj je suprug mrtav, kazala je prilikom svjedočenja, otišla je kod majora Pavlovića da joj daju suprugovo tijelo, što je ovaj odbio, uz izgovor da će tijelo predati njenom svekru.

"Tijelo je predato mom svekru. Prvi put sam nakon rata u Zvornik došla 2001.godine kada sam otišla na suprugov grob gdje ga je ukopao moj svekar. Kasnije, prilikom ekshumacije, tijela u grobu nije bilo", ispričala je izuzetno potrešena Jasna Buljubašić.

Za Branka Povovića, poznatog kao major Pavlović, tvrdilo se da je "izvršni rukovodilac" svih zločina počinjenih 1992. godine nad zvorničkim Bošnjacima.

U Zvornik je poslat po naredbi Službe državne bezbjednosti Srbije, kao što su to bili i Željko Ražnjatović Arkan i Milorad Ulemek Legija. Sud u Beogradu, 2011. godine, osudio ga je na 15 godina zatvora. Mnogi njegovi potčinjeni još uvijek su na slobodi.

Ivan Korać Zoks na suđenju u Beogradu tvrdio je da nije počinio djela za koja se tereti, a kada su ga svjedoci suočili sa istinom, počeo se kreveljiti i bez imalo kajanja kazao da je sve što je radio "radio za srpsku stvar" i kako bi svom djedu "donio bajrak pobjede" nad muslimanima.

Darko Janković Pufta, pak, nakon što se u Zvorniku i Bijeljini naubijao muslimana i napljačkao njihovih dobara, pridružio se obezbjeđenju Šešeljevih radikala i sve do hapšenja bio njihov blizak saradnik.

Ispostavit će se da je Šešelja pratio na svim njegovim ratnim krstarenjima po Bosni i Hercegovini, baš kao i sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Ako nisu biološki otišli sa ovog svijeta, a koliko čujemo da nisu, na slobodu bi (ako već nisu?), vrlo brzo mogli izaći većina zločinaca osuđenih za zločine počinjene u Zvorniku tokom 1992.godine.

Za nadati se da je bošnjačko krako pamćenje, ipak, prošlost i da niko od Zvorničana neće zaboraviti imena zločinaca koji su u samo nekoliko mjeseci u ovom gradu ubili više od 2.000 civila.

Posebno ne onih koji, ako ne ove, onda iduće godine, trebaju postati "slobodni građani Srbije".