Najbliži saveznici Kremlja - Dodik i Čović - nametnuli su Zapadu agendu iz koje je do sada profitirala samo Moskva.
Piše: Ismet Fatih Čančar
“Bosna i Hercegovina mora iskoristiti ovu historijsku priliku”, rekla je Angelina Eichhorst, direktorica Službe za vanjske poslove Evropske unije, u izjavi novinarima u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (BiH). Zaista, u pozadini ruske invazije na Ukrajinu, SAD i EU su do sada bezuspješno pokušavale okupiti lokalne aktere kako bi se dogovorili o reformi izbornog zakona BiH.
Izborni zakon – prema presudi Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) – mora osigurati jednak tretman svih građana BiH, a ne samo pripadnika tri konstitutivna naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba, kako bi imali pravo kandidirati se za funkcije u ovoj državi, uključujući i Predsjedništvo BiH.
Međutim, verzija reforme izbornog zakona koju su predložili EU i SAD je antidemokratska jer nudi rješenja zasnovana na etničkim prefiksima, a ne na građanskom konceptu. Ovo rješenje nije u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava (ECHR), a svojim sadržajem samo bi udaljilo BiH iz kruga modernih evropskih demokratija. Takav razvoj događaja također je protiv evroatlantskih interesa na Balkanu i dodatno bi ojačao saveznike ruskog predsjednika Vladimira Putina u regionu forsirajući improvizirana rješenja za reformu Izbornog zakona.
Nakon tri neuspjele runde pregovora u BiH, plan je da se oni prebace u Brisel radi posljednjeg pokušaja. Međutim, premještanje pozornice u Brisel uz podršku EU i SAD će dovesti do podijele BiH, zatvoriti njen put ka euroatlantskim integracijama, i ugroziti ionako krhki mir i sigurnost na Balkanu.
Dvije ose odbrane
Bosanskohercegovački akteri su uključeni u napornoj političkoj borbi u posljednjih nekoliko godina. Osim što se bore protiv pokušaja lidera bosanskih Srba Milorada Dodika da otcijepi Republiku Srpsku (Rs) — autonomni entitet sa većinskim srpskim stanovništvom — BiH je takođe na udaru bosanskih Hrvata. Ovu ofanzivu predvodi Dragan Čović, bivši hrvatski član tročlanog predsjedništva zemlje i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH). Čović i Dodik u službi saveznika Kremlja uživaju podršku Rusije.
Dok se međunarodna zajednica pokušavala izboriti s napadom RS na državne institucije, Čović je iskoristio ovu priliku da uspostavi reformu izbornog zakona koja bi dala veću vrijednost glasovima Hrvata iz područja na kojima isključivo upravlja HDZ BiH. Predloženi asimetrični, izborni model daje nesrazmjernu vrijednost Hrvatima u odnosu na različita mjesta prebivališta, nagrađuje nacionalističke ideje i proizvodi diskriminaciju uspostavljanjem etnički čistih političkih jedinica.
Čovićevo rješenje ima za cilj da se obezbjedi monopol vlasti stranci (HDZ BiH) koja nije uspjela osvojiti više od jednog od pet glasova Hrvata u BiH. To je također ideja koju bi ruska pozicija u BiH iskoristila za dalje destabilizacije u zemlji.
Ruska podrška odjelu za izborno pravo
Uloga Rusije u BiH je dobro poznata. Ona nastoji zadržati Bosnu dalje od NATO-a i EU. U tom procesu koristi partnere, poput Dodika, da kontinuirano narušavaju volju za izgradnjom prave nezavisne državnosti, i u tome se pokazala prilično uspješnom.
Međutim, u protekloj deceniji Rusija je proizvela dodatnog saveznika u BiH: Čovića, čija sve veća sprega s Kremljom ne iznenađuje da Rusija podržava stav HDZ-a BiH o reformi izbornog zakonu. Zauzvrat, Čović je aktivni branilac ruskih interesa; sastao se sa Sergejem Lavrovom i Valentinom Matvijenko, uspostavio je zajedničku podršku reformi izbornog zakona, naglasio – kako je jednom rekao – “potrebu za većim ruskim uticajem u BiH”, a nedavno je glasao protiv uvođenja sankcija ruskoj vladi zbog invazije na Ukrajinu zajedno sa Dodikom.
Za Rusiju je razlog ovakvog stava jasan. Budući da su predložene reforme izbornog zakona zasnovane na uspostavljanju dalje etničke fragmentacije, prijedlog HDZ-a BiH — ako bude usvojen — stvorio bi institucionalni okvir segregacije. To bi takođe monopoliziralo donošenje odluka u rukama dva saveznika Kremlja, što bi kontinuirano paraliziralo svaki napredak, onemogućavajući BiH da ispuni kriterije neophodne za njenu euroatlantsku integraciju. Ono što već Rusija ima u RS, sada bi bilo uspostavljeno i u ostatku zemlje. Takav scenario nudi Rusiji alat koji se može iskoristiti za eksternalizaciju bilo koje vrste proxy prijetnje stabilnosti Balkana i šireg kontinenta.
Šta nije u redu sa odgovorom EU i SAD
Umjesto da osujete sve prijedloge koji bi doveli do još više podjela i nestabilnosti u BiH, EU i SAD su podržale Čovića. Čineći to, angažirali su zvaničnike da usmjere inicijativu i natjeraju prodemokratske snage u BiH da prihvate reformu izbornog zakona koja bi učvrstila pojam “konstitutivnog naroda” daljom podjele zemlje po etničkim linijama. Dok su “konstitutivni narodi” ustavna kategorija unutar Dejtonskog sistema, oni su u isto vrijeme protiv odluka ECHR u slučaju Zornić protiv BiH – presuda koja zahtjeva ukidanje kategorije ukoliko BiH želi postati članica EU.
Štaviše, sama EU je podijeljena po ovom pitanju. Samo nekoliko dana nakon što je usvojen Strateški kompas EU - s terminologijom "konstitutivni narodi" na hrvatsko insistiranje - brojne su se države javno izjasnile protiv njega - Holandija, Belgija, Luksemburg i Njemačka su ga nazvale diskriminatornim.
Osim EU, odgovor SAD je nedostatan. Dejtonska oholost institucionalizirala je trajnu nestabilnost, a podrška ovoj reformi samo bi učvrstila Rusiju u bosanskom ustavnom okviru kroz iskorištavanje dva saveznika Kremlja – Čovića i Dodika. Ubiti ideju građanske BiH – ova američka pozicija je zapravo nanijela štetu američkim interesima u Bosni i šire, čineći je nespremnom da odgovori na rastuće napade koje izvode lokalni akteri uz podršku Rusije.
Zašto ova reforma izbornog zakona mora propasti
Predložene reforme izbornog zakona su neprihvatljive iz više razloga. U svojoj suštini, sadržaj prijedloga je u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava o BiH i onim što ona želi postići – eliminiranjem prepreka stvarnoj političkoj demokratiji unutar demokratskog poretka. Takođe bi trajno zacementirala podjelu zemlje zasnovanu na etnonacionalnom principu etničkih klanova i de facto legitimizirao sistem sličan aparthejdu.
Ali pored toga, u prelomnom trenutku za modernu historiju Bosne, prisilna reforma je u osnovi diskriminatorna. Ona je u suprotnosti s idejom građanske Bosne i Hercegovine, zasnovane na normama usredsređenim na identitet pojedinca unutar ustavnog sistema. Takvi aranžmani su sveprisutni u kulturi i prirodi demokratske Evrope i SAD – one koji vrijednjuju ideju pojedinca i njeguju univerzalne principe jednakosti zasnovane na građanskom karakteru društvenog poretka. BiH ne smije biti izuzetak od ove kulture.
Bosanskohercegovačka politika ne može a da se ne zapita zašto je prisiljena prihvatiti sporazum koji nikada ne bi bio kreiran kao rješenje u glavnim gradovima širom EU ili SAD. Ovi okovi političke opresije kroz etnonacionalnu segregaciju proizvode dodatnu radikalizaciju – a radikalizacija neizbježno vodi do sukoba. Stoga bi insistiranje na ovakvom rješenju bilo nemoralno. To bi dovelo do dalje fragmentacije društvenog tkiva, devalviralo bi bosanski populis i ugušilo ljudski napredak – moralni, politički i materijalni.
Usklađivanje prioriteta
Umjesto nastavke ove reforme, SAD i EU bi trebale napustiti praksu pregovora sa autokratama i onima koji žele narušiti 26 godina krhkog mira. Traganju za "brzim rješenjem" samo će dodatno narušiti kredibilitet EU i SAD-a, dok će BiH udaljiti od euroatlantskih normi.
Umjesto toga, SAD i EU bi trebale preusmjeriti svoje prioritete na egzistencijalnu krizu s kojom se BiH suočava. Nadalje, SAD bi prvenstveno trebale raditi na osmišljavanju dugoročnog plana kako da revidira Dejtonski sporazum, ukidajući princip etničkih klanova. To podrazumijeva ponuditi alternativu utemeljenu na standardima koji prevladavaju u mnogim demokratskim društvima u Evropi i Sjedinjenim Državama.
U usvajanju modernog, građanskog ustava, međunarodni posrednici moraju uključiti skupštinu građana koji će okupiti istaknute elite, akademike, građane i civilno društvo sa sve tri strane, uključujući kredibilne pravne i političke autoritete međunarodnih institucija. Ovo bi ponudilo forum za inkluzivnu diskusiju i temeljnu debatu. Nesumnjivo je da bi pitanje ove prirode trebalo iznijeti na referendum, a rezultat takvog referenduma vjerovatno bi osvojio više glasova od ukupnog broja glasova svih članova Predsjedništva BiH. Ako se to dogodi, pitanje je kako međunarodna zajednica može zanemariti volju bh. građana? Konačno, kao odgovor na rat u Ukrajini, SAD i EU trebale bi shvatiti stratešku važnost očuvanja sigurnosti Balkana i raditi na pronalaženju kredibilnog i realnog puta za članstvo BiH u NATO-u.
U suprotnom, inicijative za reformu izbornog zakona zasnovane na istim principima iz posljednje tri pregovaračke runde će proposati sada, ali i u budućnosti. Pro-demokratske snage su spremne na to. Nove bosanskohercegovačke generacije odgajane su na principima liberalne demokratije i prosperiteta, te insistiraju na više slobode, a ne manje. Samim tim, kompromitirani prijedlozi etno-oligarhije u Bosni i Hercegovini ne mogu ponuditi mirno rješenje ovog pitanja.
(Tekst je izvorno objavljen na stranici Instituto per gli studi di politica internazionale)
