Ima li nade za Bošnjake?

Ali i ti vide da vrijeme ne radi za njih. Pa grabe halapljivo sve što mogu - iz budžeta, javnih preduzeća, tendera, poslova... Oni su svjesni da za njih nema lijepog sutra. Pa grabe i rukama i nogama. I nema razlike jesu li na vlasti ili u opoziciji. Ta neutaživa glad i jeste najbolji pokazatelj spoznaje da vrijeme ne radi za njih.

Jedan "opozicionar" potrudio se užu i širu familiju razmjestiti po institucijama sistema. Pa da, s "prijateljima" "čvakne" desetine hiljada maraka iz javnih preduzeća. I "izbrusio" retoriku za još jedan, vrlo unosan mandat.

Drugi, iz vlasti, odmah je kupio novi stan. Pa još noviji automobil. Koji je brzo zamijenio još novijim i skupljim.

Pratio ga je još jedan iz vlasti koji je učetverostručio svoj stambeni fond u Sarajevu, ali ga "pojačao" nekretninama na obližnjim planinama, kao i u Dalmaciji. I parkirao tri džipa. Svaki skuplji od prethodnog. I svi, naravno, novi!

I ovih primjera ima previše.

A sve mlade osobe. Ni jedna starija od 35 godina!

Da, svi oni vide da njihovi prethodnici imaju i mnogo više, znaju da to nisu stekli ni zakonito, a još manje pošteno. Ali pravosuđe nije došlo po njih. Pa se uzdaju da neće ni po njih.

Ipak, vrijeme čini svoje.

Pred nama su moguća samo dva scenarija. I u oba - gube.

Pravda je spora, ali je dostižna. Ovako ili onako. Neke smjesti u zatvor, a nekima i rođena djeca okrenu leđa! To je neizbježno, kakav god da se novi sistem uspostavi! I ovi, što su nakrali silne nekretnine i bijesna auta, skončaju sami i prezreni od najbližih krvnih srodnika!

Ako pravde ipak nema, rat je neminovan.

Jer broj obespravljenih i nezadovoljnih neprestano raste. Ne samo u BiH, već i regionu. Pa i Evropi.

Ovi što su, po Starom kontinentu, ali i drugdje na Zapadu, najgrlatiji, uglavnom su ekstremisti. Većinu njih je stvorila i dala osnovni kapital - Rusija. Putinov režim tu nije bio škrt, iako ta investicija nije premašivala ni nekoliko stotina miliona eura. Ni toliko!

Ali, ne isplaćuje se.

Pa je Putin napao Ukrajinu.

A njegove "evropske" tvorevine su se rasporedile po kojekavkim neofašističkim i neonacističkim, i iznad svega islamofobnim, partijama.

Sada svjedočimo pojavi druge i drugačije Evrope. I Zapada. Posebno Sjedinjenih Američkih Država.

Tamo, usprkos drugačijim planovima, unutar Demokratske stranke sve su jači liberalni i inkluzivni političari. Njihov "zaštitni znak" dugo je bio senator Bernie Sanders. A onda se pojavio Zohran Mamdani, gradonačelnik Njujorka. Sada je nova, potentna politička zvijezda Demokrata, Abdul El-Sayed. Odnosno Abdulrahman Mohamed El-Sayed, kako mu je puno ime i prezime. Rođen i odrastao u Mičigenu, on vodi spektakularnu kampanju koja melje sve pred sobom.

Po energiji i priči koja osvaja mlade Amerikance, jako podsjeća na Baracka Obamu.

On je, obraćajući se "obinim Amerikancima", osigurao velike količine novca za kampanju. A bez toga jako, jako, jako... teško dolazi se i do Senata. Protiv sebe je imao i trenutni establišment Demokratske stranke, ali i moćni izraelski lobi koji je protiv njega, kao i protiv Mamdanija, potrošio desetine miliona dolara. Bezuspješno!

U Evropi nije tako dinamično. Barem ne na sceni.

Ali iza scene, naša djeca na evropskim univerzitetima, a ima ih na hiljade, zajedno s potomcima naše dijaspore, sveprisutni su!

I pričaju svoju priču.

Priču koju uopće ne umiju ni skontati "naše vođe", ni njihovi budžetski emisari.