Dženad Džino na svom je Facebooku postavio i ovaj bolni post.
Prenosimo ga bez ikakvih intervencija.
Jutros u Donjoj Jablanici sretnem prijatelja.. Vidim živ i zdrav. Na licu se vidi strah, tuga i bol..
Pozdravimo se, upitamo i stanem, ne znam šta da ga upitam a da mu ne nanesem neku bol i otežam situaciju..
Znamo se čitav život iako je stariji od mene 10 i vise godina..
Gledamo se i poče da mi priča.
Dženo, tu noć u 01:00 sam slusao silinu kise koja je tad padala, nisam mogao zaspati sjedio sam na krevetu i ćutao. Oko 02:00 cuo sam kamenje koje ide kroz kanal pored kuce ali to se nekad i prije znalo desiti pa nisam obracao paznju puno na to. Nakon deset minuta zacuo se ogroman turanj. Pogledao sam kroz prozor sobe i vidio da citavo brdo ide na nasu kucu.. Od straha sam zavriskao. Potrcao prema drugom dijelu kuce i sa balkona vidim komsije koje izlaze iz kuce a u kojoj je vec do pola blato, voda, drvece.. U tom trenutku sam pao u nesvijest, ne znam koliko sam lezao....










