Razgovarao: Sead Numanović
Kenan Hajdarević je mladi političar. Potiče iz Priboja, a bio je u nekoliko navrata poslanik Liberalno-demokratske partije u Skupštini Srbije.
Stalni sukobi s nacionalističkim manistreamom Srbije isklesali su ga u realnog i beskompromisnog borca za istinu i prava slabijih.
U razgovoru za politicki.ba on analizira stanje u regionu i daje neke otriježnjujuće stavove.
Još veći motiv
Gdje ste Vi sada politički angažirani?
- Dugo godina obavljao sam funkciju poslanika u republičkom parlamentu Srbije ispred Liberalno-demokratske partije.
Ideje, stavove, načela liberalne demokratije, ljudskih prava, zaštita manjina i ugroženih, afirmiranje evropskih vrijednosti – to je ono što sam ja i što ću zauvijek biti.
Svjestan sam da će na ovom prostoru to uvijek biti manjina, ali to mi je još veći motiv da ne odustanem od svojih ideala i zastupam ih beskompromisno. Trudim se da održavam kontakte sa svima koji se na sličan način bave politikom u regionu, jer jedni bez drugih ne možemo i prirodno smo upućeni da radimo i živimo zajedno.
Kakvom vidite političku situaciju u Srbiji?
- Ona je, kao i uvijek, komplicirana. Puno neriješenih stvari iz prošlosti, odnosi koji opterećuju, nezreli politički akteri. Taman kad pomislimo da se dešavaju pozitivni koraci, neka situacija nas demantira, osvijesti i otrijezni. Svakako da smo daleko od idealnog društva, čemu najviše doprinose politički akteri koji su svoju funkciju sveli na ljude koji se međusobno lično obračunavaju bez trunke odgovornosti. U takvom društvu, jako je teško politički djelovati i raditi.
Međutim, odustajanje nije opcija, niti je ikada bila.
Tokom nedavnog saslušanja u Vijeću za vanjske poslove Predstavničkog doma SAD dosta je govoreno o naglašenoj proruskoj i prokineskoj politici zvanične vlasti Srbije. Rečeno je i da većina stanovništva želi u EU. Koliko je Aleksandar Vučić istinski opredjeljen da prati većinsku želju građana, ako je ona odista takva, a koliko on generira posebno prorusku politiku i zašto?
- Jasno je da je većina stanovništva Srbije naklonjena Rusiji. I naravno da u tome ima malo pragmatizma, a viška nepotrebnih emocija i neutemeljenih navoda o nekakvoj povezanosti dvije zemlje, koji su rijetko kada kroz historiji bili i potvrđeni u praksi.
Što se Aleksandra Vučića tiče, on pokazuje neke naznake da je taj njegov put ka EU iskren, ali moramo biti svjesni da to što je on dominantan politički faktor u Srbiji ne znači da je snaga nekih paradržavnih centara moći za potcjenjivanje.
Srbija mora ući u EU, NATO, raskrstiti sa ratnom prošlošću, poboljšati svoje odnose sa SAD i tako zauvijek prekinuti sve čvrste kontakte sa Rusijom koja preko nas igra na kartu destabilizacije regiona. Prije ili kasnije to će i biti zvanična i jedina vanjska politika Srbije.
Evropska birokratija
Kakvom biste ocijenili politiku EU prema Srbiji?
- Ocijenio bih je kao ponekad neiskrenu, uz dozu razumijevanja koju imam prije svega za odnose koji vladaju unutar te iste EU.
Srbija kao da se malo izgubila sa radara evropskih političara, a došla pod kontrolu evropskih birokrata koji slabo razumiju čitav ovaj region. Djeluje često da izostaje suštinska, istinska podrška evropskim snagama u Srbiji, da se se dosta kalkulira.
Mi u Srbiji nemamo previše vremena za mrcvarenje.
Tri decenije smo izgubili u slijepoj ulici i EU to mora razumjet.
U suprotnom, ne znam gdje Srbija može otići, plašim se toga.
I u Briselu i u Vašingtonu, jedna od najvažnijih tema, kada je Balkan u pitanju, tiče se pregovora Srbije i Kosova. koliko su akteri tih pregovora iskreni?
- Mislim da su iskreniji više nego ikada. Ne zato što je iskrenost neka osobina koju oni posebno cijene, već zato što nemaju gdje.
Međutim, bez pomirenja dva društva, dva naroda, nema budućnosti. Političari će zbog svoje sudbine uraditi svašta, ali to je nešto što ne ostaje trajno ako ljudi koji žive zajedno i jedni pored drugih nisu spremni za istinsko pomirenje.










