Razgovarala: Iman Sporišević
Faruk Hadžić je makroekonomski analitičar i konsultant. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, smjer Makroekonomski menadžment. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku za Međunarodnu ekonomiju.
Radio je u Direkciji za evropske integracije.
Bio je asistent prodaje u IT kompaniji Datalab.
Autor je knjiga New Economic Policy i Return To Tomorrow.
Reforma poreskog sistema je nužna
Nedavno ste naveli zabrinjavajuće statističke podatke o povećanju opterećenosti radnog stanovništva da finansira penzije. Šta biste Vi savjetovali da preduzmu?
- Negativni trendovi porasta broja penzionera prisutni su posljednjih godina. Samo od januara 2016. godine, zaključno sa decembrom 2020. godine, neto povećanje broja penzionera iznosilo je 50.573. Mnoge naše građane ovi podaci zbunjuju, misleći da je ovo broj penzionera bez onih koji su napustili sistem, međutim, ovo je broj nakon što se ti penzioneri oduzmu.
Samo po sebi, ovaj broj ne bi bio zabrinjavajući, da mi imamo veliko povećanje broja zaposlenih radnika, što nažalost nije slučaj, a poseban problem predstavlja iseljavanje mladih. Samo po osnovu povećanih izdataka za penzije, u prošloj godini izdvojili smo 592,4 miliona KM više nego je to bio slučaj u 2016. godini, što pokazuje veliki pritisak na finansiranje ovih izdataka.
U narednih godina možemo očekivati čak i veće izdatke, jer je populacija u BiH veoma stara, tako da vlasti kao prvi prioritet moraju pokrenuti reforme poreskog sistema, značajno smanjiti opterećenja na plate, kako bi se više nezaposlenih radnika uvelo u sistem, a time povećali prihodi iz kojih se finansiraju penzije.
U kolikoj mjeri se rješenja trebaju tražiti u reformi penzionog sistema, a u kolikoj je neophodno jačati privatni sektor kako bi mogao podnijeti teret trenutnih penzija, a naravno i povećati generalni standard života svih građana?
- Reforma penzionog sistema u oba entiteta je urađena na način da je PIO sistem prešao na entitetski budžet. U FBiH se to desilo početkom prošle godine, u RS-u nekoliko godina prije. To drugim riječima znači da ti fondovi više nisu bili održivi i da je rješenje pronađeno na način da će se nedostajuća sredstva osigurati kroz druge poreze, poput PDV-a ili akciza na razne proizvode.
Sada kada je sistem finansiranja penzija na budžetu, pored jačanja zapošljavanja i stvaranja boljeg privrednog ambijenta, potrebno je stimulirati potrošnju stanovništva, jer kroz veću potrošnju, moguće je prikupiti i više PDV-a, iz kojeg se dijelom mogu finansirati i penzije. Veliki izazov jeste što se nalazimo trenutno u ekonomskoj krizi koju je izazvala pandemija COVID-a, tako da će to biti dosta složenije sada provesti, iako je neophodno.
U vezi reforme penzionog sistema, da li se dio rješenja treba tražiti i u privatnim penzijama ili dijelu penzija?
- Iskreno, to je teško trenutno izvodivo za našu državu, obzirom da veliki broj radnika, konkretnije pola zaposlenika, ima prosječnu platu od 700 KM ili manju. Ta plata nije dovoljna ni za pokrivanje osnovnih troškova života i uglavnom cijela se usmjerava u tekuću potrošnju. Od ove plate, teško da neki radnik može odvajati dio za privatnu penziju, ili neki vid štednje kroz životno osiguranje.
Ono što mlade osobe, uključujući i moju generaciju, treba veoma zabrinuti, jeste da nema nikakve garancije da ćemo dočekati da dobijemo penziju iz budžeta, kako je sada definirano zakonom, jer bi za recimo 30 godina, neko nama trebao osigurati penziju. Postavlja se pitanje ko će je osigurati, kada mladi, koji to trebaju osigurati, masovno odlaze iz države, a projekcije iz objavljenih studija pokazuju da ćemo tada imati mali broj stanovnika.
Za donosioce odluka vezano za ovo pitanje, trebaju biti postavljene mlade osobe koje imaju interes i dugoročnu viziju šta uraditi sa ovim izazovom, za razliku od onih koji se sada pitaju, a koji imaju samo kratkoročne interese vezano za jedan ili dva mandata na vlasti.
Za izlaz iz krize nam trebaju novi ljudi
Kakva budućnost čeka BiH ukoliko vladajuće strukture budu ignorirale činjenice koje analitičari iznose u javnost po pitanju negativnog prirodnog priraštaja?
- Često budemo etiketirani kako iznosimo „kataklizmičke procjene“. Mi analitičari ustvari samo analaziramo zvanično objavljene podatke od državnih/entitetskih institucija, ili međunarodnih relevantnih organizacija poput Svjetske banke, MMF-a, WEF-a i slično.
