Kada je 30. decembra 2024. godine Vlada FBiH doslovno dekretom odredila da od 1. januara minimalna plata bude fiksirana na 1.000 KM, rezultati su bili i više nego poražavajući.
Kompanije su u 2025. godini zabilježile velike gubitke jer su svoje poslove dogovarale po starim cijenama, zatim je inflacija „pojela“ radnička primanja, a hiljade radnika ostale su bez bilo kakvih primanja. Ekonomija FBiH doslovno je „zaleđena“ jer su prekinuti svi pozitivni trendovi. Jedino su „profitirali“ budžeti jer su prihodi porasli.
Novi udar na privredu FBiH
Ali, kako sada stvari stoje, to neće biti najgori udar na privredu koji joj je ova vlast priredila. Sada se za to, umjesto Vlade FBiH, pobrinula Elektroprivreda BiH, koja ovih dana dostavlja nove ugovore kompanijama s povećanjem cijene struje od 29 posto.
Privrednici su odmah upozorili da će ovakav udar na privredu Federacije BiH neminovno dovesti do istih onih posljedica do kojih je dovela nerazumna odluka o fiksiranju minimalne plate. Najavljuju još jedan talas otpuštanja, rast inflacije i poslovne gubitke kompanija. I, što je najgore, gubitak konkurentnosti na evropskom tržištu.
Ako se aktuelna vlast pokušala dodvoriti građanima fiksiranjem minimalne plate na 1.000 KM, ovaj put motivi su sasvim drugačiji. Elektroprivreda BiH u posljednje četiri godine bilježi ogromne gubitke i prijeti joj finansijski kolaps. Zato ovakvu odluku uprave EP BiH možemo posmatrati kao pokušaj aktuelnog rukovodstva da vlastite poslovne neuspjehe prebaci na teret privrede i tako nadoknadi velike minuse.
Nova otpuštanja i zatvaranje kompanija
Naime, sve do 2022. godine EP BiH je poslovala pozitivno i ostvarivala dobit. Od 2023. godine, otkako su na čelo EP BiH došli kadrovi SDP-a, kompanija iz godine u godinu bilježi gubitke. Postoje za to objektivni ekonomski razlozi, ali kada su se oni spojili s nestručnošću aktuelne uprave, efekti su postali razarajući po ovog privrednog giganta.
Gostujući nedavno u programu televizije Hayat, Adem Hanić, direktor TMD-a iz Gradačca, jedne od vodećih bh. kompanija prerađivačke industrije, kazao je da će povećanjem cijene struje za privredu bh. kompanije izgubiti konkurentsku prednost na evropskom tržištu te najavio neizbježno zatvaranje pojedinih kompanija.
„Samo jedna moja kompanija, Kovačnica u Gradačcu, troši više struje nego cijeli Gradačac. Sigurno će biti zatvorena“, kazao je Hanić.
Hanić je više puta upozorio na veoma loše trendove u prerađivačkoj industriji BiH, koja je bila i ostala stub bosanskohercegovačke ekonomije i jedna od ključnih prilika za njen ubrzani razvoj.
Četiri teške godine
Prema analizi BHRT-a objavljenoj jučer, ukupan obim industrijske proizvodnje u Federaciji BiH u posljednje tri godine smanjen je za gotovo deset posto, dok u Udruženju poslodavaca smatraju da je stvarni pad bio znatno veći.
Kada ove podatke „prevedemo“ u konkretne brojke i pogledamo kako se kretao broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji u proteklom periodu, tada vidimo koliko je situacija alarmantna i koliko su ozbiljna upozorenja privrednika.
Broj zaposlenih u Federaciji BiH na dan 31. oktobra 2026. godine iznosio je 547.658 radnika. To je za oko 3.700 radnika manje nego na dan donošenja odluke o minimalnoj plati u FBiH.
Prema posljednjim dostupnim podacima za august 2026. godine, u prerađivačkoj industriji FBiH zaposleno je 97.987 radnika, dok je krajem aprila 2023. godine, kada je imenovana aktuelna federalna Vlada (28. aprila), broj radnika iznosio 106.532.
Dakle, za nešto više od tri i po godine, u mandatu premijera Nermina Nikšića, prerađivačka industrija FBiH izgubila je 8.545 radnika.
Od tog broja, samo u posljednjih godinu dana izgubljeno je 3.131 radno mjesto.
Pad proizvodnih sektora, porast uslužnih
Jedan drugi podatak još je frapantniji. Aktuelni broj radnika u prerađivačkoj industriji FBiH (97.987) najmanji je još od 2017. godine.
Konkretno, ovako nizak broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji nismo imali ni tokom vanrednog stanja u Federaciji BiH proglašenog zbog širenja koronavirusa.
U aprilu 2020. godine broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji Federacije BiH zbog proglašenja vanrednog stanja pao je na 100.480 radnika i u narednom periodu održavao se približno na tom nivou, sve do ponovnog oporavka tržišta i povratka na prethodno stanje.
Ako pažljivije pogledamo gornju tabelu, primijetit ćemo da u protekle četiri godine, kada je riječ o broju zaposlenih, primarni i sekundarni sektor stagniraju ili bilježe pad, dok se u tercijarnom sektoru (uslužne djelatnosti) bilježi rast zaposlenosti, baš kao i u javnom sektoru, posebno u zdravstvu i socijalnoj zaštiti.
U uslovima koje smo predstavili, odluka o velikom povećanju cijene struje za privredu, koju donosi uprava što se, po svemu sudeći, bliži odlasku, kao i vlast koja ju je postavila, mogla bi se ubrzo pokazati kao posljednji i najteži udarac motoru bh. ekonomije, što prerađivačka industrija sigurno jeste i uvijek je bila.
