ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Politika/Kolumna
Kolumna

Geopolitika pandemije

Za očekivati je da će se pandemija koronavirusa najviše negativno odraziti na ekonomije zemalja u razvoju što će imati utjecaja i na njihovu vanjskopolitičku stabilnost.

Piše: Prof. dr. Adnan Mahmutović


Već drugu godinu zaredom svijet preživljava pandemiju uzrokovanu koronavirusom.

Kao što je poznato, koronavirus ili preciznije  SARS-CoV-2 se pojavio u novembru 2019. godine u gradu Vuhan, Kina. Međutim, iako se pojavio u Kini, posljedice razornog djelovanja SARS-CoV-2  na život i zdravlje ljudi, ekonomiju ili generalno sisteme unutrašnjeg i vanjskog upravljanja su puno vidljivije u drugim zemljama svijeta. 

Ovo može, na trenutak, da zvuči ironično, ali je, ipak, činjenica. Možda je to i prvi puta u historiji čovječanstva da je virus više pogodio druge zemlje, nego državu u kojoj se pojavio.

Prema podacima Worldometers.info dvije najpogođenije države svijeta pandemijom koronavirusa, daleko ispred ostalih, su SAD i Indija. Prva je najveći kineski oponent globalno, a druga lokalno. I opet, ovo su samo činjenice, i ništa više, a i ništa manje od toga.

Pitanje pandemije koronavirusa je, prije svega, medicinsko pitanje, pa onda životno, te na kraju, ali ništa manje bitno, i prvorazredno geopolitičko pitanje.

To znači da se ovdje mogu identificirati tri dimenzije problema. Prva dimenzija je zdravstvena, druga je socio-ekonomska i treća dimenzija jeste ona koja  sadrži geopolitičke implikacije djelovanja pandemije.

U ovom kratkom tekstu mi se nećemo baviti medicinskim aspektom problema nego ćemo ukratko ukazati na neke od najvažnijih karakteristika socio-ekonomskih i geopolitičkih efekata pandemije. 

Anti-globalisti protiv globalista

Nemali broj analitičara danas tvrdi da je pandemija koronavirusa, kao značajan geopolitički “ game-changer”, uzrokovala tektonske promjene u globalnim odnosima svjetskih sila kreirajući jedan potpuno drugačiji svijet koji je popularno nazvan “new normal”.

U našem osvrtu mi nećemo slijediti ovaj kruti stav.

Pandemija se pojavljuje kao globalna oluja koja, između ostalog, donosi nepovoljne socio-ekonomske implikacije, međutim ona neće dramatično promijeniti svijet.  

Kroz historiju možemo pratiti da pandemije nisu u pravilu uzroci velikih transformacija. Ljudi često misle da veliki događaji moraju nužno donijeti velike promjene. Međutim, to nije uvijek pravilo. Oluja generirana pandemijom koronavirusa može značajno ubrzati neke trendove koji su već ranije započeli, ali teško da će se “iz temelja” bilo šta  izmjeniti. Krize su uvijek pogodne da se ubrzaju određeni procesi i trendovi.

Stoga, ova globalna kriza izazvana pandemijom koronavirusa nije u tom smislu nikakav izuzetak. 

Možda zvuči paradoksalno, ali ovo geopolitičko ubrzavanje ima za cilj usporavanje napredovanja jednog globalnog projekta. To bi vjerovatno bio jedan od najvažnijih geopolitičkih dometa pandemije. Radi se o ideji liberalnog internacionalizma.

Liberalni internacionalizam bi se u nekom doktrirarnom smislu mogao predstaviti kao vanjskopolitička inicijativa koja ima za cilj omogućiti liberalnim državama da  interveniraju globalno s ciljem širenja liberalne demokratije i vrijednosti.

U nekom praktičnom smislu, to znači da se ova doktrina zasniva na ekspanziji trgovine slobodnog, otvorenog tržišta i globalizacije u skladu sa sistemom koji je utemeljen na zapadnim, odnosno uglavnom američkim standardima i normama. Pandemija koronavirusa je u značajnoj mjeri usporila ovakve procese. U jednom relativno kratkom vremenskom periodu značajno su smanjeni ključni kapaciteti takvih procesa: zatvarane su granice (granice su prema ovoj doktrini definirane kao vrata saradnje ili mogućnosti, međutim one su sada postale barijere ili prepreke) i rute snadbijevanja robom, zatvarani su čitavi gradovi, provincije, trgovački centri, desio se značajan pad cijena nafte , prekid avio-saobraćaja, zatvaranje škola, univerziteta...

Ovdje je važno naglasiti da će pandemija usporiti, ali ipak neće  potpuno zaustaviti ili ugasiti proces globalizacije.

Fragmentiranje svijeta

Svijet je sa progresijom pandemije postao više fragmetiran.

Zapadne super sile sve manje interveniraju globalno. Sve se više okreću same sebi i pokušavaju zaštiti sebe i svoja dobra. Ovakva situacija neupitno dovodi do goepolitičke ramifikacije, odnosno do kraha tzv.međunardnog liderstva.

Zapravo krah međunardnog liderstva mogao bi se pripisati evidentnoj neusklađenosti interesa ključnih svjetskih rivala Kine i SAD.  Ovaj fenomen ćemo ilustrirati kroz sljedeći primjer.

Već smo naveli da je pandemija uzrokovala dramatičan pad cijena nafte, čak i do 70 posto.

Ovo je značajno pogodilo finansijsku stabilnost SAD koje su odlučile da preuzmu ulogu vodećeg svjetskog proizvođača sirove nafte čime su indirektno utjecale na ograničen rast cijena nafte.  Međutim, sve dok se ponovno ne omogući puna globalna mobilnost, za očekivati je da će cijene nafte i dalje biti relativno niske što direktno pogađa globalne investicije i tržište kapitala.

Sa druge strane, Kina će po svaku cijenu nastojati da izbjegne ovisnost o američkoj sirovoj nafti.

Ova neusklađenost interesa komplicira globalno upravljanje, posebno neophodno za suzbijanje pandemije koronavirusa i suočavanje sa oporavkom. Također, geopolitička fragmentacija naročito ohrabruje populiste, odnosno anti-globaliste koji su ovdje vidjeli svoju priliku.

Poznato je da su neki iliberalni populisti u Evropi koristili pandemiju kako bi ojačali svoju autokratsku kontrolu.

Pandemija će najviše pogoditi zemlje u razvoju

Za očekivati je da će se pandemija koronavirusa najviše negativno odraziti na ekonomije zemalja u razvoju što će imati utjecaja i na njihovu vanjskopolitičku stabilnost. Zemlje u razvoju se već suočavaju sa ograničenjem svoje platne bilanse, jer je pandemija uzrokovala ograničenja u kretanju ljudi, smanjenje direktnih trgovinskih tokova, pogodila je industrije koje su povezane sa turizmom, ugostiteljstvom, zabavom i putničkim prijevozom što je direktno utjecalo na priliv kapitala.

Veliki broj zemalja u razvoju je, kako bi prebrodio nedostatak priliva kapitala, već zatražio kredite od Međunarodnog monetarnog Fonda (IMF).

Turska u fokusu

Turska je svakako jedna od zemalja u razvoju koja je strašno pogođena pandemijom koronavirusa.

Nedavno je njen predsjednik najavio da Turska ide u totalno zatvaranje što će svakako dodatno pogoršati ionako poljuljanu ekonomsku i finansijsku stabilnost ove zemlje.

Nakon propalog pokušaja državnog puča ovo je sigurno jedan od najvećih izazova sa kojim se suočava turska vlada. Pitanje svih pitanja je: da li će turska ekonomija uspijeti da preživi posljedice pandemije bez zaduživanja kod IMF-a. Naše mišljenje je da zaduženje kod IMF-a može biti nova “tačka pritiska” koja može usporiti pokrenute vanjskopolitičke inicijative vlade u Ankari i okretanje ka unutrašnjim pitanjima, ili čak da determinira buduće goestrateško pozicioniranje Turske. 

Razvijene zemlje će očekivano najmanje osjetiti posljedice pandemije.

Ovo se naročito misli na zemlje koje su već razvile svoje vakcine: SAD, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo i Rusija. Ovom klubu treba naravno dodati i Izrael koji je pokazao da je najprivilegiranija država svijeta jer je među prvima uspijela da vakcinacijom stanovništva postigne “imunitet krda”.

Analize stručnjaka govore da su efektima pandemije najmanje pogođeni sektori telekomunikacije i tehnologija. Zapravo, očekuje se da će ovi sektori značajno profitirati jer će njihov obim poslova porasti kao posljedica kompenzacije širenja efekata prenosa iz drugih sektora industrije koji su vidljivo “posrnuli”.

Ova, neka, sveobuhvatna dinamika upravljanja krizom dovodi do promjena navika, odnosno tradicionalnih obrazaca življenja ljudi.

Uočava se porast značaja digitalizacije i digitalnih aktivnosti u različitim socio-ekonomskim sferama:  elektronsko poslovanje, trgovina, rad na daljinu, telemedicina, online učenje. Digitalizacija običnom puku donosi određene benefite, ali svakako predstavlja i izazov, jer zahtjeva određeni stepen edukacije, te ujedno skraćuje vrijeme kritičkog promišljanja. 

Globalno gledajući, digitalizacija  uvodi nove standarde koje neće moći pratiti klasična preduzeća čime njihova konkurentnost može biti ugrožena.

Ovdje je problem što se sve dešava naglo bez da se daje neki komotan tranzicijski period u kojem bi se izvršio proces adaptacije.

Digitalizacija, dakle, donosi novu dinamiku koja značajno utječe na socio-ekonomske obrasce, ali i na geostrateško i geopolitičko pregrupisavanje zemalja svijeta jer se čitava “priča” koncentrira na jedan relativno mali broj “igrača”. To su razvijene zemlje sa većim kapacitetom za prilagođavanje novom okruženju i sigurno je da će one znati iskoristiti ovu “ukazanu” priliku. Drugim riječima, neće dozvoliti nekim zemljama u razvoju da im se približe. To bi mogao biti jedan od rijetkih, zajedničkih interesa velikih svjetskih sila.

Na kraju, ova pandemija nas je naučila jednu važnu lekciju: U budućnosti neće više toliko biti bitno da li imate nuklearno oružje, jurišne mlaznjake 6. ili 7. generacije.

Puno važnije će biti sa kakvim kapacitetima (prije svega ljudskim kapitalom) raspolažete, odnosno za koliko vremena možete razviti učinkovit lijek ili vakcinu.

Ovo kažemo zbog toga jer mi danas, skoro godinu i pol od početka pandemije, nismo na početku kraja, nego na kraju početka.

Slijede daljnje geopolitičke igre (bez granica)!


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.