Za očekivati je da će se pandemija koronavirusa najviše negativno odraziti na ekonomije zemalja u razvoju što će imati utjecaja i na njihovu vanjskopolitičku stabilnost.
Piše: Prof. dr. Adnan Mahmutović
Već drugu
godinu zaredom svijet preživljava pandemiju uzrokovanu koronavirusom.
Kao što je
poznato, koronavirus ili preciznije
SARS-CoV-2 se pojavio u novembru 2019. godine u gradu Vuhan, Kina. Međutim, iako se pojavio u Kini, posljedice razornog
djelovanja SARS-CoV-2 na život i
zdravlje ljudi, ekonomiju ili generalno sisteme unutrašnjeg i vanjskog
upravljanja su puno vidljivije u drugim zemljama svijeta.
Ovo može, na
trenutak, da zvuči ironično, ali je, ipak, činjenica. Možda je to i prvi puta u
historiji čovječanstva da je virus više pogodio druge zemlje, nego državu u
kojoj se pojavio.
Prema
podacima Worldometers.info dvije
najpogođenije države svijeta pandemijom
koronavirusa, daleko ispred ostalih, su SAD i Indija. Prva je najveći kineski
oponent globalno, a druga lokalno. I opet, ovo su samo činjenice, i ništa više,
a i ništa manje od toga.
Pitanje
pandemije koronavirusa je, prije svega, medicinsko pitanje, pa onda životno, te
na kraju, ali ništa manje bitno, i prvorazredno geopolitičko pitanje.
To znači da
se ovdje mogu identificirati tri dimenzije problema. Prva dimenzija je
zdravstvena, druga je socio-ekonomska i treća dimenzija jeste ona koja sadrži geopolitičke implikacije djelovanja
pandemije.
U ovom
kratkom tekstu mi se nećemo baviti medicinskim aspektom problema nego ćemo
ukratko ukazati na neke od najvažnijih karakteristika socio-ekonomskih i
geopolitičkih efekata pandemije.
Anti-globalisti
protiv globalista
Nemali broj
analitičara danas tvrdi da je pandemija koronavirusa, kao značajan geopolitički
“ game-changer”, uzrokovala tektonske
promjene u globalnim odnosima svjetskih sila kreirajući jedan potpuno drugačiji
svijet koji je popularno nazvan “new
normal”.
U našem
osvrtu mi nećemo slijediti ovaj kruti stav.
Pandemija se
pojavljuje kao globalna oluja koja, između ostalog, donosi nepovoljne
socio-ekonomske implikacije, međutim ona neće dramatično promijeniti svijet.
Kroz
historiju možemo pratiti da pandemije nisu u pravilu uzroci velikih transformacija.
Ljudi često misle da veliki događaji moraju nužno donijeti velike promjene. Međutim,
to nije uvijek pravilo. Oluja generirana pandemijom koronavirusa može značajno ubrzati
neke trendove koji su već ranije započeli, ali teško da će se “iz temelja” bilo
šta izmjeniti. Krize su uvijek pogodne
da se ubrzaju određeni procesi i
trendovi.
Stoga, ova
globalna kriza izazvana pandemijom koronavirusa nije u tom smislu nikakav
izuzetak.
Možda zvuči
paradoksalno, ali ovo geopolitičko ubrzavanje ima za cilj usporavanje napredovanja
jednog globalnog projekta. To bi vjerovatno bio jedan od najvažnijih geopolitičkih
dometa pandemije. Radi se o ideji liberalnog internacionalizma.
Liberalni
internacionalizam bi se u nekom doktrirarnom smislu mogao predstaviti kao
vanjskopolitička inicijativa koja ima za cilj omogućiti liberalnim državama
da interveniraju globalno s ciljem širenja
liberalne demokratije i vrijednosti.
U nekom
praktičnom smislu, to znači da se ova doktrina zasniva na ekspanziji trgovine
slobodnog, otvorenog tržišta i globalizacije u skladu sa sistemom koji je
utemeljen na zapadnim, odnosno uglavnom američkim standardima i normama.
Pandemija koronavirusa je u značajnoj mjeri usporila ovakve procese. U jednom
relativno kratkom vremenskom periodu značajno su smanjeni ključni kapaciteti
takvih procesa: zatvarane su granice (granice su prema ovoj doktrini definirane
kao vrata saradnje ili mogućnosti, međutim one su sada postale barijere ili prepreke) i rute snadbijevanja
robom, zatvarani su čitavi gradovi, provincije, trgovački centri, desio se značajan
pad cijena nafte , prekid avio-saobraćaja, zatvaranje škola, univerziteta...
Ovdje je
važno naglasiti da će pandemija usporiti, ali ipak neće potpuno zaustaviti ili ugasiti proces
globalizacije.
Fragmentiranje svijeta
Svijet je sa
progresijom pandemije postao više fragmetiran.
Zapadne
super sile sve manje interveniraju globalno. Sve se više okreću same sebi i
pokušavaju zaštiti sebe i svoja dobra. Ovakva situacija neupitno dovodi do goepolitičke
ramifikacije, odnosno do kraha tzv.međunardnog liderstva.
Zapravo krah
međunardnog liderstva mogao bi se
pripisati evidentnoj neusklađenosti interesa
ključnih svjetskih rivala Kine i SAD. Ovaj
fenomen ćemo ilustrirati kroz sljedeći primjer.
Već smo
naveli da je pandemija uzrokovala dramatičan pad cijena nafte, čak i do 70
posto.
Ovo je značajno
pogodilo finansijsku stabilnost SAD koje su odlučile da preuzmu ulogu vodećeg
svjetskog proizvođača sirove nafte čime su indirektno utjecale na ograničen
rast cijena nafte. Međutim, sve dok se ponovno ne omogući puna globalna
mobilnost, za očekivati je da će cijene nafte i dalje biti relativno niske što
direktno pogađa globalne investicije i tržište
kapitala.
Sa druge
strane, Kina će po svaku cijenu nastojati da izbjegne ovisnost o američkoj
sirovoj nafti.
Ova
neusklađenost interesa komplicira globalno upravljanje, posebno neophodno za
suzbijanje pandemije koronavirusa i suočavanje sa oporavkom. Također, geopolitička
fragmentacija naročito ohrabruje populiste, odnosno anti-globaliste koji su
ovdje vidjeli svoju priliku.
Poznato je
da su neki iliberalni populisti u Evropi koristili pandemiju kako bi ojačali svoju
autokratsku kontrolu.
Pandemija će
najviše pogoditi zemlje u razvoju
Za očekivati
je da će se pandemija koronavirusa najviše negativno odraziti na ekonomije
zemalja u razvoju što će imati utjecaja i na njihovu vanjskopolitičku
stabilnost. Zemlje u razvoju se već suočavaju sa ograničenjem svoje platne
bilanse, jer je pandemija uzrokovala ograničenja u kretanju ljudi, smanjenje
direktnih trgovinskih tokova, pogodila je industrije koje su povezane sa
turizmom, ugostiteljstvom, zabavom i putničkim prijevozom što je direktno
utjecalo na priliv kapitala.
Veliki broj
zemalja u razvoju je, kako bi prebrodio nedostatak priliva kapitala, već zatražio
kredite od Međunarodnog monetarnog Fonda (IMF).
Turska u
fokusu
Turska je
svakako jedna od zemalja u razvoju koja je strašno pogođena pandemijom koronavirusa.
Nedavno je
njen predsjednik najavio da Turska ide u totalno zatvaranje što će svakako
dodatno pogoršati ionako poljuljanu ekonomsku i finansijsku stabilnost ove
zemlje.
Nakon
propalog pokušaja državnog puča ovo je sigurno jedan od najvećih izazova sa
kojim se suočava turska vlada. Pitanje svih pitanja je: da li će turska
ekonomija uspijeti da preživi posljedice pandemije bez zaduživanja kod IMF-a.
Naše mišljenje je da zaduženje kod IMF-a može biti nova “tačka pritiska” koja
može usporiti pokrenute vanjskopolitičke inicijative vlade u Ankari i okretanje
ka unutrašnjim pitanjima, ili čak da determinira buduće goestrateško
pozicioniranje Turske.
Razvijene
zemlje će očekivano najmanje osjetiti posljedice pandemije.
Ovo se naročito
misli na zemlje koje su već razvile svoje vakcine: SAD, Kina, Ujedinjeno
Kraljevstvo i Rusija. Ovom klubu treba naravno dodati i Izrael koji je pokazao
da je najprivilegiranija država svijeta jer je među prvima uspijela da vakcinacijom stanovništva postigne “imunitet krda”.
Analize stručnjaka
govore da su efektima pandemije najmanje pogođeni sektori telekomunikacije i tehnologija. Zapravo, očekuje se da će ovi
sektori značajno profitirati jer će njihov obim poslova porasti kao posljedica
kompenzacije širenja efekata prenosa iz drugih sektora industrije koji su
vidljivo “posrnuli”.
Ova, neka,
sveobuhvatna dinamika upravljanja krizom dovodi do promjena navika, odnosno
tradicionalnih obrazaca življenja ljudi.
Uočava se
porast značaja digitalizacije i digitalnih aktivnosti u različitim
socio-ekonomskim sferama: elektronsko
poslovanje, trgovina, rad na daljinu, telemedicina, online učenje.
Digitalizacija običnom puku donosi određene benefite, ali svakako predstavlja
i izazov, jer zahtjeva određeni stepen edukacije, te ujedno skraćuje
vrijeme kritičkog promišljanja.
Globalno
gledajući, digitalizacija uvodi nove
standarde koje neće moći pratiti klasična preduzeća čime njihova konkurentnost
može biti ugrožena.
Ovdje je
problem što se sve dešava naglo bez da se daje neki komotan tranzicijski period
u kojem bi se izvršio proces adaptacije.
Digitalizacija,
dakle, donosi novu dinamiku koja značajno utječe na socio-ekonomske obrasce,
ali i na geostrateško i geopolitičko pregrupisavanje zemalja svijeta jer se čitava
“priča” koncentrira na jedan relativno mali broj “igrača”. To su razvijene zemlje
sa većim kapacitetom za prilagođavanje novom okruženju i sigurno je da će one
znati iskoristiti ovu “ukazanu” priliku. Drugim riječima, neće dozvoliti nekim
zemljama u razvoju da im se približe. To bi mogao biti jedan od rijetkih,
zajedničkih interesa velikih svjetskih sila.
Na kraju,
ova pandemija nas je naučila jednu važnu lekciju: U budućnosti neće više toliko
biti bitno da li imate nuklearno oružje, jurišne mlaznjake 6. ili 7.
generacije.
Puno važnije
će biti sa kakvim kapacitetima (prije svega ljudskim kapitalom) raspolažete,
odnosno za koliko vremena možete razviti učinkovit lijek ili vakcinu.
Ovo kažemo
zbog toga jer mi danas, skoro godinu i pol od početka pandemije, nismo na početku
kraja, nego na kraju početka.
Slijede
daljnje geopolitičke igre (bez granica)!