Aktivnosti na uklanjanju dokaza genocida i njegovog negiranja provode se političkim dekretima.
Piše Adelhein Wolfl
U Potočarima se svake godine još uvijek sahranjuju žrtve genocida.
Kiša pada na njihove glave, kolona se kreće, neki tiho pjevaju. Hiljade ljudi hoda 110 kilometara dugom rutom kroz brdoviti krajolik istočne Bosne koju su bjegunci izabrali u julu 1995. kako bi pobjegli od odreda za ubistva Vojske Republike Srpske (Rs). Stotine su tada ubijene u zasjedama duž ove rute za bijeg.
Godišnji Marš mira, kojim se obilježava genocid nad više od 8.300 Bošnjaka, postao je ritual sjećanja i opomene za preživjele, porodice žrtava i ljude iz cijelog svijeta. Marš je važan i zato što političke pristalice počinitelja i dalje negiraju genocid. Cilj počinilaca je bio da protjeraju ili ubiju sve nesrbe kako bi se Rs pridružila "velikoj Srbiji".
Skladište u kojem je 13. jula 1995. godine strijeljano više od 1.000 ljudi nalazi se u Kravici, mjestu udaljenom 24 kilometra od Srebrenice. Mitraljeske salve ostavile su duboke rupe u zidovima hale.
Ali gradonačelnik sada daje zgradu "renovirati" za skoro 100.000 eura, a spoljni zidovi mjesta zločina su već prefarbani. Prilikom posjete sali, komšije pitaju zašto fotografiramo. Nedugo kasnije pojavljuje se crni auto. Izađe čovjek, viče da idem. Stoji pored puta raširenih nogu i fotografira naš automobil, očigledno u pokušaju da je zastraši.
Kante sa farbom su već sutradan u sali. Moguće je da će rupe od metaka uskoro biti uklonjene lopaticom i bojom, te da će dokazi o genocidu biti uništeni i prefarbani. Aktivisti su 2016. godine ispred sale postavili tablu kako bi skrenuli pažnju na zločin i žrtve, ali je ploča uklonjena. U Rs negiranje genocida provodi se političkim dekretom.
Emir Suljagić, šef Spomen obilježja u Potočarima, gdje su 1995. godine bili stacionirani holandski vojnici UN-a i gdje su desetine hiljada ljudi pobjegli iz Srebrenice kada je grad okupirala vojska Rs 11. jula 1995. godine, govori o "aktivnoj zabrani komemoracija" od strane političke elite Rs.
"Imali ste tri decenije da se nosite sa svojom prošlošću, a desilo se suprotno", kaže Suljagić za Standard. "Zašto bih gubio vrijeme da ih prosvjetljujem? Na našem sajtu je DNK analiza žrtava, a oni imaju samo svoje narodne pjesme".
On, međutim, pozitivno vidi da zakon bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka, koji negiranje ratnih zločina čini kažnjivim djelom, ima efekta. Mnogi se više nisu usuđivali da to javno demantiraju.
(Autorka je ugledna novinarka i komentatorka austrijskog dnevnog lista Der Standard. Tekst je izvorno objavljen u tom listu danas)
