Čak i ako zajedničke sankcije EU ne uspiju u Vijeću zbog mađarskog veta – budući da Mađarska održava dobre odnose s Dodikom – bilateralne sankcije bi ipak trebale biti uvedene uz jasnu stratešku komunikaciju o tome zašto i kako te akcije utječu na RS.
Piše: Marina Vulović
Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik godinama je raspirivao etničke tenzije i promovirao svoju secesionističku agendu. Nedavni zakon donesen u RS-u krajem juna 2023. godine predstavlja jedno od najtežih kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i ustava Bosne i Hercegovine od 1995. godine. Na Dodikov poticaj, Narodna skupština RS odlučila je da ne priznaje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i da se zaobiđu direktive visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta. Ono što je najvažnije, Schmidt može iskoristiti svoja bonska ovlaštenja da poništi odluke koje ugrožavaju ustavni poredak zemlje, a to je već učinio proglašavajući nevažećim odluke Narodne skupštine RS i prijeteći kaznama. Dodik je, sa svoje strane, odbacio odluke visokog predstavnika kao nezakonite, što predstavlja ozbiljan problem za EU.
RS je jedan od dva bosanskohercegovačka entiteta, s većinskim bosanskim Srbima i kojim vlada Dodik. U svojoj potrazi za ponovnim ujedinjenjem sa Srbijom, on često iskorači i pravi probleme srbijanskoj vladi, posebno sada kada se Srbija želi predstaviti kao konstruktivan igrač u dijalogu sa Kosovom.
Dodikovi pokušaji da traži načine za otcjepljenje od Bosne i Hercegovine nisu ništa novo. Od jula 2021. godine, predstavnici RS-a bojkotiraju rad institucija Bosne i Hercegovine nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko progurao zakonske izmjene kojima se sankcionira poricanje genocida. Krajem 2021. Dodik je najavio povlačenje RS iz vojske Bosne i Hercegovine, vrhovnog pravosuđa i poreske uprave. Implementacija ovih planova je zatim stavljena na čekanje kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu kako bi se izbjeglo "dodatno usložnjavanje geopolitičkog položaja Republike Srpske u složenim geopolitičkim okolnostima".
Zašto situaciju u RS treba shvatiti ozbiljno?
Okolnosti pod kojima je Dodik donio svoje posljednje odluke razlikuju se od onih u prethodnim krizama. EU bi stoga trebala ozbiljnije shvatiti trenutnu krizu u Bosni i Hercegovini, čak i ako se čini da je to samo nastavak višegodišnjih separatističkih napora RS. Dakle, šta je ovog puta drugačije?
Prije svega, tok i posljedice ruskog rata protiv Ukrajine već su utjecali na donošenje određenih odluka u RS. I sam Dodik je već povukao paralele između rata u odnosu na složenu geopolitičku poziciju RS. Što duže traje rat u Ukrajini i što Rusija napreduje, Dodik će sve intenzivnije pokušavati testirati granice Zapada u odnosu na svoju separatističku politiku. Metode poput bonskih ovlasti ili američkih sankcija Dodiku zbog podrivanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine do sada su se pokazale nedjelotvornim. Dodik je svojim nedavnim odlukama de facto izbacio visokog predstavnika iz RS. S obzirom da je policija podređena dvama pomenutim entitetima Bosne i Hercegovine, visoki predstavnik nema načina da provede svoje odluke u RS. Evropski parlament je nedavno pozvao Evropsko vijeće da uvede sankcije Dodiku. Ako bi se to desilo, ako evropski lideri hoće, oni bi mogli biti efikasniji od američkih ekvivalenata, budući da Bosna i Hercegovina ima mnogo jače političke, sigurnosne i ekonomske veze sa EU nego sa SAD. Međutim, odlučujući faktor ovdje će biti koliko se Zapad može efikasno suprotstaviti ruskoj agresiji u Ukrajini. Ako se posebno EU pokaže sposobnom da donosi jedinstvene, koordinirane i, prije svega, brze odluke o sigurnosnoj politici, onda će se Dodik više bojati mogućih posljedica nego što je to trenutno. Od ključnog značaja će biti i način na koji će se teritorijalna pitanja u Ukrajini rješavati nakon rata.
Drugo, relevantna je i regionalna sigurnosna dinamika, posebno nemiri na sjeveru Kosova koji su kulminirali nasilnim sukobima u maju 2023. godine.
Trenutna situacija na sjeveru Kosova pokazuje nedostatak asertivnosti EU u posredovanju efikasnog rješenja između Beograda i Prištine, što bi moglo dodatno ohrabriti Dodika. Činjenica da se EU već godinama bavi upravljanjem krizama u regionu i još uvijek ne može uvjeriti Beograd i Prištinu u prednosti mirnog rješenja, sugerira da će Dodik najvjerovatnije smatrati da su njena ovlaštenja pomalo beznačajna. To znači da sve dok sukob na sjeveru Kosova ostane neriješen, opasnost od njegovog širenja na Bosnu i Hercegovinu će postojati, ako ne i rasti.
Dodik otežava i trenutnu situaciju jer je ugrožena njegova pozicija moći u RS. Do danas su krize bile dokazano sredstvo za povećanje njegove popularnosti. Na posljednjim izborima u RS-u pobijedio je za dlaku protiv opozicionog kandidata kojeg navodno podržava Beograd. Već neko vrijeme u političkim debatama na zapadnom Balkanu postoje sumnje da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nezadovoljan Dodikom, iako ga javno podržava. Separatistička politika RS ne koristi upravo Srbiji jer je i sama Srbija pod pritiskom Zapada da se spoljno-sigurnosnosno približi EU i da konačno riješi probleme sa Kosovom. Ova pitanja su postala veći prioritet za EU od februara 2022., s obzirom na transformirano geopolitičko okruženje.
Stoga je ključno da EU konačno razvije svoju "tvrdu moć" u RS i protiv Dodika. Odluke koje se ne mogu provesti u RS ostaju mrtvo slovo na papiru. Čak i ako zajedničke sankcije EU ne uspiju u Vijeću zbog mađarskog veta – budući da Mađarska održava dobre odnose s Dodikom – bilateralne sankcije bi ipak trebale biti uvedene uz jasnu stratešku komunikaciju o tome zašto i kako te akcije utječu na RS. Naravno, konfrontirajuća politika EU prema Dodiku rizikuje da dodatno pogorša situaciju i ohrabri Dodika da bude još gori. Kako su svi ostali pokušaji do sada propali, potrebna je promjena takta.
Istovremeno, EU mora efikasnije posredovati u dijalogu Kosova i Srbije i tražiti deeskalaciju situacije na sjeveru Kosova i punu implementaciju sporazuma o normalizaciji postignutog u februaru i martu 2023. Trebalo bi jasno staviti do znanja da je separatizam na Balkanu nema budućnost.
