Političko Sarajevo nipošto ne smije prihvatiti političke sedative, makar dolazili iz Vašingtona. Kako je to Perikle dobro definirao: više se bojim sopstvenih grešaka nego namjere protivnika.
Piše: Damir Rastoder
Ima jedna dobra i jedna loša vijest nakon posjete specijalnog američkog izaslanika Gabriela Escobara.
Ona dobra je, svakako, da neće biti rata u Bosni i Hercegovoni.
Loša vijest je što ta njegova izjava apsolutno ništa ne znači, jer nije ničim potkrijepljena, niti će je pratiti neka posebna aktivnost ili akcija kako bi se Dodikove ratne trube ušutkale.
Prije će biti da su ovakve izjave ili lijepozvučeće fraze namijenjene za anesteziranje bh. javnosti nego što iza njih stoji konkretan plan i strategija.
Činjenica da su Escobarovi sagovornici nakon susreta saopćili da su zadovoljni razgovorima može značiti samo dvije stvari: ili da svi lažu, ili da sve njih laže Escobar. Odnosno, da je svakom sa suprotne strane stola govorio ono što želi čuti, po modelu “ja tebi vojvodo, ti meni serdare”.
Kao potvrdu da neće biti rata Escobar kaže da niko u regionu nije za to zainteresiran, pa ni Srbija.
Da ovako nešto izgovori Aleksandar Vulin bilo bi presmiješno, a kad to kaže specijalni izaslanik američkog predsjednika to djeluje zabrinjavajuće naivno. I nadasve - za Bosnu i Hercegovinu - opasno.
Kao da će Vučić ili bilo ko drugi reći da se sprema za rat i u njemu učestvovati.
Dodik ne bi igrao na sve ili ništa da ne očekuje otvorenu ili prešutnu podršku Beograda za svoje akcije.
Da je Srbija iskreno htjela obuzdati Dodika, ne bi ni bilo potrebno da Escobar prevaljuje toliki put. Vučić ima daleko jače adute i efikasnije mehanizme za smirivanje Dodika nego što to može Escobar. Svađa sa srbijanskim predsjednikom vlasniku entiteta RS donosi pad rejtinga, a konflikt sa američkim izaslanikom siguran rast popularnosti.
Dodik upravo računa na međunarodnu impotentnost, ali i Vučićev strah da uđe u bilo kakav sukob sa njim, neposredno prije izbora u Srbiji. Očigledno da između Dodika i Vučića ne cvjeta ljubav, ali postoji ravnoteža straha koja u ovom trenutku radi posao za laktaškog kabadahiju.
Zato su skroz nerealna očekivanja da će Beograd učiniti bilo šta konkretno u zaustavljanju Dodika. Igranje na tu kartu je jednako jalova stvar kao i ova Escoborava posjeta. Od nje će koristi imati samo Dodik, jer je za sada, pošteđen novih sankcija, a kupio je i vrijeme za realizaciju svojih separističkih namjera.
Uostalom,on to i ne krije.
Dok Escobar trabunja da neće biti rata, Dodik kaže da neće odustati od stvaranje samostalne RS u okviru BiH. Što je čisti oksimoron. Ili, bolje reći, drugo ime za novi sukob. Dodik je od ranije ohrabren zbog slabe i neučinkovite EU, a sada i zbog ovakvih Escobarovih ekskurzija. On će i ići ka kreiranju nove realnosti na terenu, što u konačnici znači pretvaranje RS u Sjeverni Kipar, a BiH u trajno podijeljenu zemlju. I sa tih pozicija će Dodik pregovarati sa nekim Escobarom.
Političko Sarajevo nipošto ne smije prihvatiti političke sedative, makar dolazili iz Vašingtona. Kako je to Perikle dobro definirao: više se bojim sopstvenih grešaka nego namjere protivnika.
