Džananović: Saopćenje Ambasade Rusije u BiH je posebno opako

31.03.2021. 10:34

politicki.ba

Izrugivanje žrtvama, a sve generacije koje pamte rat nose njegov pečat u svojoj psihi i na svome tijelu, nije samo diplomatski neprimjereno i neukusno, već posebno opako jer dolazi od strane zemlje koja je u BiH imala svoje pse rata i doborovoljce, saučesnike i počinioce ratnih zločina.

Džananović: Saopćenje Ambasade Rusije u BiH je posebno opako - slika 1

Razgovarao: Amir Husrep

„Ruska strijela prema Bosni i Hercegovini odapeta je puno prije. Sasvim je druga stvar što to ni politika ni mediji nisu identificirali blagovremeno.

Taj rat traje već neko vrijeme, i Rusija je zahvaljujući, prvenstveno, energetskoj ovisnosti dijela Europe, ali i dezinformacijskoj ofanzivi zauzela puno dublje položaje i ostvarila puno više nego što joj njeni politički, ekonomski, pa i vojni kapaciteti dozvoljavaju“, kaže u razgovoru za politicki.ba profesorica Nedžma Džananović.

Ona predaje na Odsjeku politologije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i u razgovoru za politicki.ba je pojasnila pozadinu prijetnje ruske ambasade ukoliko se Bosna i Hercegovina odluči na dodatno približavanje NATO savezu.

Iznenađenje samo za neupućene

Saopćenje ruske ambasade u kojem se navodi da će Rusija poduzeti potrebne korake ako dođe do nastavaka približavanja BiH NATO savezu je potvrda ruskih interesa u Bosni i Hercegovini. Koje i kakve interese Rusija ima ili može imati u Bosni i Hercegovini?

- Saopćenje je došlo kao iznenađenje samo neupućenima tj. onima koji površno ili tek relativno kratko prate međunarodne događaje i njihovu refleksiju na BiH.

Ruska strijela prema Bosni i Hercegovini odapeta je puno prije. Sasvim je druga stvar što to ni politika ni mediji nisu identificirali blagovremeno, 2014. i 2015. godine pogotovo.

Dozvolite da podsjetim o čemu se radi.

Pod pritiskom Rusije, 2014. godine, zapadni su partneri pristali da se iz Rezolucije o EUFOR-u briše dio koji se odnosi na „atlantske“ integracije, suprotno dotadašnjoj praksi. Veliki propust i previd. Također, protivljenje Rusije, prethodno usaglašenoj Rezoluciji UN povodom 20. godišnjice od genocida u Srebrenici, koja je koristila vrlo izbalansiran rječnik i diplomatske fraze već upotrijebljene i odobrene kod Rezolucije povodom godišnjice genocida u Ruandi.

To je, također, bio direktan pucanj u Bosnu i Hercegovinu, ali i dejtonski i međunarodni poredak.

Genocid u Srebrenici je međunarodnopravna činjenica utvrđena pred dva različita UN suda – privremenim Haškim tribunalom za zločine u bivšoj Jugoslaviji i stalnim – Međunarodnim sudom pravde.

Nepriznavanje njihovih presuda je suprotstavljanje međunarodnom pravu, na koje se Rusija često poziva, pa i Dejtonskom sporazumu, na koji se Rusija još i češće poziva, jer je Haški tribunal i njegova uloga dio tog sporazuma.

Na nelogičnost i nekonzistentnost stavova koje iznosi ruska strana ukazano je ministru Lavrovu prilikom posjete BiH – Dejtonski sporazum je paket-aranžman i nikome ne ostavlja mogućnost da bira koji će dio ispoštovati, a koji ne.

Stvarna dosljednost i principijelnost značila bi nešto sasvim drugo u odnosu na ono iza čega Rusija staje. Nakon aneksije Krima, upravo je zapadni Balkan bio sljedeći teren na kojem je Rusija egzercirala svoju agresivniju vanjsku politiku. Ne samo u odnosu na BiH, nego i Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.

To su tačke i to su pomaci od dotadašnjeg pasivnog, zatim pasivno-agresivnog, ka nesputano agresivnom nastupu.

U ovom činu Rusija ne napada međunarodnopravni sistem, već nas poziva da ne poštujemo zakone sopstvene države, mislim, naravno na Zakon o odbrani.

Sasvim je jasno da je nakon priključenja NATO-a, na redu da se problematizira i priključenje EU.

Ovo saopćenje nije, dakle, došlo iz vedra neba, već je dio puno dužeg i dubljeg procesa podrivanja i BiH i pozicije Zapada u BiH.

U bh. javnosti je trebalo da proizvede upravo onaj efekat šoka i uznemirenosti kakav je izazvala, jer je ruska strana bila pod dojmom da posjeta ministra vanjskih poslova Lavrova i njegove riječi nisu dovoljno ozbiljno shvaćene.

Rusiji se, naime, ne događa često da joj njeni igrači zabiju autogolove, kao što je to prigodom Lavrovljeve posjete uspjelo Dodiku. I u tome su prilično uspjeli, novi ruski ambasador u BiH uspio nam se nametnuti drugim temama.

Naravno, i Tužilaštvo BiH je sa svoje strane učinilo sve da se slučaj makne iz fokusa javnosti.

Također, moram naglasiti da, iako se radi o stavu čije su konture i ranije bile prepoznatljive, ovo saopćenje ima i iznenađujuće podrugljivu notu prema građanima BiH općenito i našim ratnim traumama i strahovima.

Poruka, svakako, ima i svoju međunarodnu dimenziju – i to prvenstveno onim adresama na kojima više nema razumijevanja i žmirenja pred Putinovom nervoznom i agresivnom politikom.

Granica novog hladnog rata

Bosna i Hercegovina je oduvijek bila neka vrsta granice. Da li je to danas sadržano u tome da smo mi na nekoj imaginarnoj granici između Rusije sa jedne strane i Evropske unije i NATO saveza sa druge? Je li BiH poprište nekog nevidljivog, možda novog hladnog rata u kojem bi Sarajevo bilo novi Berlin?

- Medijski bi bilo vrlo atraktivno, možda i politički i vanjskopolitički isplativo reći da je ova strijela odapeta ka BiH zapalila požar novog hladnog rata, no to nikako nije tačno.

Manje ili više otvorena podrška evropskim ultra-desničarima, ali i ljevičarima, pristalicama teorija zavjera, plandemičarima i antivakserima, čak i pojedinim grupama koje se bore protiv klimatskih promjena, značajno su poljuljali pozicije političkog establišmenta u evropskim zemljama, pa i na drugoj strani Atlantika i oslabili pozicije i kredibilitet tih vlada na načine na koji to Rusija otvoreno nikad ne bi uspjela. To je velika i u javnosti vrlo potcijenjena opasnost za cijeli demokratski svijet. Hladni rat se vodi, i to u mnogim dijelovima svijeta, a za osvajanja su zaslužni oni koji sjede u svojim dnevnim sobama, pred kompjuterskim ekranima.

Također, i pitanju granica prilazi se vrlo površno, iz naše regionalne perspektive, koja je u nekim širim kontinentalnim okvirima, ipak, beznačajna.

Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo jedine s ovih prostora nisu članice NATO-a, no granice NATO-a ne završavaju ovdje.

Naprotiv, one su Rusiji i njenim interesima puno, puno bliže na nekim drugim terenima. Rumunija, Bugarska, kojima je Moskva upravljala decenijama nisu prijetnja? Ili tri baltičke države? Turska? Ali trebamo povjerovati ruskom stavu da približavanje BiH NATO-članstvu jeste prijetnja? Geografija se može relativizirati ovim definformacijskim ratom, i Rusija to radi, ali se ne može promjeniti u fizičkom smislu, na terenu.

Sigurnosno-odbrambeno okruženje i BiH i Srbije i Kosova je NATO-okvir, bez obzira što još uvijek nisu članice. Ni Austrija, npr. nije članica NATO-a, i to je relikt hladnoratovskih vremena, ali danas za tim nema ni potrebe jer je sve oko nje NATO. I mi smo u poziciji uživati u sličnom odbrambeno-sigurnosnom okruženju. Ono što, pak, gubimo i zbog čega nam je takva pozicija dugoročno potpuno neisplativa je činjenica da, iako za nas važe sve norme i standardi, pa i sigurnosno-odbrambeni geopolitički parametri, mi ne sjedimo za stolom za kojim se donose odluke, iako se one na nas odnose.

No, da se vratim na pitanje, u tom smislu, pozicija nekog novog, zidom podijeljenog, Berlina neće i ne može biti ni u BiH, čak ni u Srbiji.

Kakve korake Rusija može poduzeti ako Bosna i Hercegovina uđe u NATO savez? Da li to podrazumijeva neki vid blokada, zavrtanje plina ili neki novi vid destabilizacije? Šta bi za Rusija značio ulazak BiH u NATO?

- Rusija je već poduzela mnoge korake i gotovo u potpunosti iskoristila sve instrumente pritiska kojima raspolaže – gas je tek jedan od njih, i, da odmah pojasnim, ne ključni.

Mi smo jako malo energetsko tržište i Rusija eventualnom obustavom isporuke može izazvati probleme, ali, imajući u vidu da je stepen gasifikacije, zapravo jako mali, ta vrsta pritiska dugoročno ne znači mnogo. Prijetnja obustavom isporuke je ono s čim se mora računati kad je riječ o nabavci gasa iz Rusije i velika sam zagovornica diversifikacije opcija za nabavku gasa. Kako smo, kako sam već rekla, jako malo tržište, nije nam se teško preorijentirati na neke druge dobavljače.

Ekonomski pritisci, također, nisu spektakularno efikasni, jer ekonomski odnosi nisu toliko intenzivni. Naravno, šteta je za svaki posao i svaku kompaniju koja je uključena u poslovnu razmjenu moguća i nepoželjna, ali, na makroekonomskom planu, za BiH u cjelini, posljedice ne bi bile dramatične.

Opet, politički pritisak na ekonomske relacije s Rusijom i ruskim partnerima, je mogućnost koju treba imati u vidu.

U političkom i diplomatskom smislu, već smo vidjeli kako Rusija koristi mnoge od tih instrumenata - u Vijeću sigurnosti UN i Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira. Pomalo je paradoksalno da se Rusija tako gorljivo zalaže za zatvaranje OHR i ucjenjuje ostatak međunarodne zajednice EUFOR-om, jer bez OHR i mandata EUFOR-a odobrenog u VSUN, nema ni „posebne političke težine“ Rusije u BiH. Zapravo, bez OHR-a i EUFOR-a, ruska pozicija ostaje bez vrlo bitnih instrumenata.

Jasno je da BiH baštini evropske demokratske vrijednosti i da želi biti na strani tih država. Kakve promjene možemo očekivati kada dođe do pridruživanja NATO savezu? Hoće li to osigurati potrebnu sigurnost koja često izostaje na ovim prostorima?

- Odbrambeno-sigurnosnu dimenziju ovih prostora, bez obzira na formalno članstvo u NATO-u, definira NATO. I ne, granica nije na zapadnom Balkanu, u BiH ili Srbiji tj. na Drini, već na sasvim drugim prostorima. Rusiji bi odgovaralo da je to tako, odgovara im da se širi taj narativ da Drina ne smije biti granica NATO-a, ali to, jednostavno, nije tačno. Dovoljno je pogledati na kartu Euroazije i geografsku distribuciju NATO-članica.

Stabilnost NATO-a kao saveza, samim tim i sigurnost članica, počiva u demokratskom karakteru političkih sistema članica. Smjene vlasti se odvijaju na izborima, bez većih problema i promjena vlasti ne predstavlja nikakve dramatične zaokrete kakvi se npr. mogu desiti u autokratskim režimima.

Sigurnost i stabilan demokratski poredak, omogućili su članicama NATO-a preduvjete za ekonomski i opći društveni prosperitet, kakav se, nažalost, ne može vidjeti u drugim dijelovima svijeta. Za nas u BiH i na zapadnom Balkanu, već okruženim članicama NATO-a, članstvo ima vrlo praktičnu dimenziju – mogućnost da sudjelujemo u donošenju odluka koje se, svakako, i direktno i indirektno, odnose na nas.

Mogućnost da svojim aktivnostima oblikujemo ishode tih odluka, u konačnici mogućnost da budemo i suštinski ravnopravni sa susjednim zemljama koje su već članice. Logika širenja velikih blokova poput EU i NATO-a ima vrlo izraženu praktičnu dimenziju – svaka interakcija sa susjedom koji je već dio bloka, odvija se po pravilima tog bloka, i ta interakcija vrlo brzo postaje vrlo neuravnotežena, na štetu države koja nije članica.

To smo već imali priliku da osjetimo.

Također, članstvo u velikim blokovima, i EU i NATO, pomaže, pogotovo manjim članicama, da dovedu u ravnotežu i svoje odnose sa susjedima, te da znatno ojačaju i stabiliziraju svoje političke, sigurnosne, pa i ekonomske kapacitete.

Faktor otpornosti

Da li NATO u Bosni i Hercegovini znači stopiranje ruskog uticaja koje je zadnjih godina u porastu?

- Za mene je ovo pitanje vrlo značajno, iako se njime bavim indirektno, prateći i istražujući vanjsku politiku EU i njene domete.

Prije skoro godinu dana, Vanjskopolitička inicijativa BiH objavila je studiju koju sam radila na temu usklađenosti vanjskih politika država zapadnog Balkana s vanjskom politikom EU, jer je to dio obaveza u procesu približavanja EU članstvu. Potom smo profesor Sead Turčalo i ja zajedno analizirali identične trendove na zapadnom Balkanu u oblasti odbrane i sigurnosti, što je nedavno objavljeno u Sarajevo Social Science Review u izdanju Fakulteta političkih nauka UNSA.

Obje studije vrlo jasno ukazuju da stepen vanjskopolitičke i odbrambeno-sigurnosne usklađenosti sa EU i otpornosti prema utjecaju neeuropskih aktera, uopće ne ovisi o formalnoj približenosti članstvu tj. integracijskoj fazi u kojoj se zemlja nalazi , već, u znatno većoj mjeri – prethodno ostvarenom članstvu u NATO-u.

Obzirom da do neusklađenosti, u najvećem broju slučajeva dolazi zbog neslaganja s odlukama, deklaracijama i sankcijama EU vezanim za Rusiju, iako su u manjoj mjeri prisutni i neki drugi akteri, jasno je zašto je NATO-članstvo značajan faktor otpornosti.

Veoma sam svjesna razlika između ove dvije organizacije, u mandatu, članstvu, ciljevima i načinima djelovanja, no rezultati oba istraživanja, ukazuju na značajnu organsku povezanost ovih procesa.

Evropska komisija koju vodi Ursula von der Leyen startala je s idejom da to bude „geopolitička Komisija“, no da bi u tome uspjeli, čak i na zapadnom Balkanu, interakcija EU i NATO-a mora biti naglašenija, čak i u procesu proširenja EU, pa i samom sadržaju obaveza.

I NATO i Rusija sigurno da imaju promotore svojih politika u BiH. Kakav je omjer tih snaga i kakav razvoj događaja možemo očekivati na tom polju?

- Pitanje o omjeru proruskih snaga je razložno, no na njega nema jednoznačnog odgovora – jer ovisi o tome šta tačno posmatramo – entitetsku podjelu, opredjeljenje građana ili etničko opredjeljenje.

Potom, možemo govoriti i o različitim nivoima vlasti, konkretnim unutrašnjim i vanjskopolitičkim pitanjima, pa i personalnim odnosima, što sve čini dio vrlo složene slagalice i odnos snaga se razlikuje u svakom od ovih, pa i nekim drugim segmentima.

Vrlo je važno razumjeti da je „opredjeljenost“ domaćih političkih aktera fluidna kategorija i da se oni vode oportunizmom. Svi smo vidjeli kako je kratak put od američkog miljenika do gorljivog šefa Putinovog fan-kluba na zapadnom Balkanu.

I, nekako je logično i razumljivo da, ako ste već na crnoj listi i pod sankcijama jedne strane, utjehu i podršku tražite na drugoj strani.

Ili, čak, ako ste u opasnosti da se u takvoj poziciji nađete.

Mislim da je i Rusija svjesna koliko su takvi promotori i saradnici pouzdani i da strategiju širenja utjecaja ne gradi dugoročno na ličnostima ili strankama, koliko na kampanji sijanja sumnje i povjerenja u neke političke ideje i projekte koji bi mogli doprinijeti većoj stabilnosti i otpornosti BiH.

Podijelite:

Facebook X / Twitter