Vraćanje migranata svojim kućama kroz postizanje sporazuma sa
državama iz kojih oni dolaze u Bosnu i Hercegovinu je jedno od rješenja, ali je
najvažniji način rješavanja migrantske krize za Bosnu i Hercegovinu kvalitetna
zaštita naše istočne granice jer mi jednostavno moramo zaštititi svoju granicu
i ne dozvoliti migrantima da ulaze u Bosnu i Hercegovinu, poručio je u
intervjuu za Anadolu Agency (AA) Šefik Džaferović, član Predsjedništva Bosne i
Hercegovine.
Naime, Džaferović je govorio o tome da je pored pandemije
COVID-19, migrantska kriza jedan od najvećih izazova sa kojim se BiH suočava.
S obzirom na najave da se s ljepšim vremenom očekuje novi
migrantski val, Džaferović je govorio o tome koliko i šta trebaju kada je
migrantska kriza u pitanju učiniti vlasti BiH, a šta EU iz koje oni i dolaze i
koja je njihovo krajnje odredište.
"Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se opet bavilo jednim
pitanjem za koje po Ustavu BiH nema operativnu nadležnost. Ali, bavili smo se
jer se želimo baviti svim mogućim, a pogotovo gorućim pitanjima u BiH. I nadležni
smo na kraju krajeva. Zato ne u smislu operativnih nadležnosti, nego
jednostavno kao najviši izvršni organ vlasti u Bosni i Hercegovini smo dužni da
kažemo, da usmjerimo. Želimo se baviti time. I bavili smo se time. Nismo
željeli biti po strani", kaže Džaferović.
Na svakoj sjednici Predsjedništva BiH, navodi, imaju informaciju o stanju migracija u Bosni i Hercegovini.
"Usvajali smo i neke vrlo važne i vrlo bitne
zaključke i poduzimali neke mjere iz svoje nadležnosti kao što je
angažiranje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine kako bi se rješavalo
pitanje migracijske krize u Bosni i Hercegovini. Jedan od načina
rješavanja migrantske krize je naravno zaključivanje sporazuma o readmisiji sa
drugim državama. Jer, migrante iz Bosne i Hercegovine možete vraćati njihovim
kućama ili zemljama porijekla ukoliko su oni problem za nacionalnu sigurnost
imenom i prezimenom i tu nam ne treba nikakav sporazum, ukoliko čine neka druga
krivična djela također ne treba nikakav sporazum i ukoliko se žele vratiti",
kaže Džaferović.
Unaprijeđen odnos sa NATO
Svi drugi migranti, navodi član kolektivnog šefa države,
potpadaju pod taj sporazum o readmisiji.
"Dakle, mora se zaključiti ugovor. Čitave su to procedure
koje se moraju ispoštovati. Prvo da bi se postigao, a onda potom i realizirao
taj sporazum. Uspjeli smo da iskoristimo jednu posjetu koja je bila planirana
Pakistanu. Tamo sam išao na osnovu odluke Predsjedništva BiH. I dobili smo od
Pakistana saglasnost da sa tom državom zaključimo sporazum o readmisiji. To je
vrlo važna stvar. Predsjedništvo BiH je odobrilo Vijeću ministara BiH da
pregovara i sa drugim državama odakle dolaze migranti zaključi sporazume o
readmisiji i taj proces je u toku", naglašava Džaferović.
To je, navodi, samo jedan od načina rješavanja migrantske
krize.
"Najvažniji način rješavanja migrantske krize za Bosnu i
Hercegovinu je kvalitetna zaštita naše istočne granice. Mi jednostavno moramo
zaštititi svoju granicu i ne dozvoliti migrantima da ulaze u Bosnu i
Hercegovinu. Migranti ne trebaju Bosni i Hercegovini, oni sami ne žele ostati u
Bosni i Hercegovini. A, dolaze iz EU, preko Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne
Gore u BiH. I onda opet na granici sa EU, u Hrvatskoj je bedem i onda ostaju
ovdje u Bosni i Hercegovini", ističe Džaferović.
Konačno se, kaže, počelo upravljati ili uspostavljati sistem
upravljanja migrantskom krizom.
"Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Selmo Cikotić je
tu uradio jedan dobar posao. Imao je moju stalnu podršku u tome. I imat će je i
dalje. Migrantska kriza pored pandemije je jedan od vrućih
krompira kojeg mi sada držimo u svojim rukama i pokušavamo pitanje rješavati.
Ključ je zaštita istočne granice i jačanje Granične policije Bosne i
Hercegovine i sprečavanje migranata da dolaze u Bosnu i Hercegovinu. Ima
tu još jedna stvar. Evropska unija je na neki način stalnim prijemima,
odobravanjem azila iz nekih svojih potreba, praktički proizvela tu migrantsku
krizu, a onda se uspostavi tvrda granica sa Evropskom unijom, ovdje između
Bosne i Hercegovine i Hrvatske i migranti ostaju tu gdje jesu. Imaju dva puta.
Ili da ti migranti odu u EU ili da Evropska unija jednostavno kaže da više ne
želi migrante i da onda sve te migrante na osnovu sporazuma o readmisiji
vrati u njihove zemlje i da novi ne dolaze. To je jedini način kako je moguće
zaustaviti migrantsku krizu", stava je Džaferović.
S obzirom da su se pojavila brojna sporenja da li je Komisija za
saradnju sa NATO-om isto što i ona za integraciju u taj savez, a da se čini
kako svako zavisno sa koje se strane gleda prvenstveno u entitetu RS iz toga
želi profitirati, jedni da se zaustavlja put članstva, a drugi pak da je
on odobren, s Džaferovićem smo razgovarali i o tome šta je od svega ovoga
najvažnije za državu BiH.
"Mnogo sam puta do sada nakon što smo usvojili Program
reformi, u novembru 2019. godine jasno rekao - ne želim uopće da politiziram o
tom pitanju. Ne želim uopće da vodim bilo kakvu javnu raspravu o toj temi. Ne
želim da jednostavno podgrijavam atmosferu. Meni je važno da je Bosna i
Hercegovina očuvala svoj NATO put, da Bosna i Hercegovina nije otišla niti
jedan korak unazad u odnosu na dostignuti stepen NATO integracije i odnosa sa NATO
savezom", navodi Džaferović.
Njemu je, kaže, važno da je ispoštovan Zakon o odbrani
Bosne i Hercegovine, odluka Predsjedništva BiH o zahtjevu za MAP iz 2009.
godine i odluka Predsjedništva BiH iz 2019. godine kada je usvojen Program
reformi.
"To je za mene najvažnija stvar. Mi smo unaprijedili svoj odnos sa NATO-om u interesu Bosne i Hercegovine, svih njenih dijelova i svih njenih naroda. Niko tu nije gubitnik, svi su dobitnici. Drugi mogu govoriti šta god hoće, kako god hoće. Evo neka ozbiljan analitičar pogleda sve to skupa i sasvim je sigurno da će doći do ovog odgovora koji ja dajem. Meni nije cilj bilo kakva isprazna rasprava. Cilj mi je pozicija Bosne i Hercegovine i njen napredak, a mislim da smo to postigli", stava je Džaferović.
Otklonjena blokada
S obzirom da se sporo realizira provedba preporuka iz Mišljenja
Evropske komisije kada su u pitanju obaveze BiH s Džaferovićem smo razgovarali
i o tome možemo li očekivati ove godine kandidatski status BiH u EU ili će proces
i dalje biti usporen.
"Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je još početkom 2020.
godine deblokiralo evropski put BiH. Imali smo blokadu institucija Bosne i
Hercegovine nakon odluke Ustavnog suda BiH. Bila je to jedna arogantna blokada
institucija BiH nakon jedne normalne odluke Ustavnog suda BiH. Normalno je bilo
poštovati te odluke, a radi se o odluci o poljoprivrednom zemljištu. Kao
odgovor na to nastupila je jedna arogantna i bezobrazna blokada institucija
Bosne i Hercegovine. Mi smo u Predsjedništvu BiH početkom 2020. godine poveli
jednu aktivnost kojom smo prije svega deblokirali rad institucija BiH kroz
raspravu o realizaciji 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije", kaže
Džaferović.
Napravili su, kaže, jedan plan i usvojili neke
zaključke.
"To smo dostavili Vijeću ministara BiH i taj put
je deblokiran. Mi smo do sada uspjeli riješiti nekoliko obaveza iz Mišljenja
Evropske komisije. Kao predsjedavajući Predsjedništva BiH u to vrijeme sam
dobio poziv da putujem u Brisel. Rekao sam da želim da ide kompletno
Predsjedništvo BiH u Brisel. I zaista smo putovali u kompletnom sastavu. Bili
smo dva puta u Brriselu, koncem septembra i početkom oktobra 2020. godine.
Imali smo tada sastanak sa svim zvaničnicima Evropske unije i tada smo na
sastanku sa evropskim komesarom za susjedsku politiku i
proširenje Oliverom Varhelyijem obaviješteni o
ekonomsko-investicijskom planu za zapadni Balkan. Obaviješteni smo i da
ako Bosna i Hercegovina bude predano radila na ispunjavanju obaveza iz
Mišljenja Evropske komisije da sredinom 2021. godine možemo očekivati
kandidatski status Bosne i Hercegovine u EU. Sve što želim da vidim jeste to da
institucije koje su nadležne za usvajanje zakona, strategija, politika to urade
kako bismo sredinom ove godine dobili kandidatski status. Dakle, do nas je sada
u BiH", kaže Džaferović.
U međuvremenu je, navodi, riješeno jedno vrlo važno pitanje
kada se radi o zapadnom Balkanu, a to je pitanje ekonomske
saradnje i ukupne komunikacijske povezanosti svih šest država zapadnog Balkana
koje su aspiranti za članstvo u EU.










