Neka čudna kombinacija Trampa, Rahmana Morine i Fikreta Abdića. Trampovski laže, izdaje kao Morina i beskrupulozan je kao Abdić. Dovoljno da Crnu Goru, a bogami i cijeli region o jadu zabavi.
Piše: Damir Rastoder
Samo švaleri, lopovi i Dritan Abazović obavljaju poslove daleko od očiju javnosti. Narodski rečeno, "krijući", da ih niko ne vidi, jer za jedne je to sramotno, za druge opasno, samo je za crnogorskog premijera to časno i dostojanstveno.
Upravo je tim riječima Abazović objasnio svoju odluku da tajno stavi potpis na Temeljni ugovor kojim se reguliraju navodno odnosi između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore. Za njega, kako je sam rekao, "ta je stvar završena i stavljena ad acta", za Crnu Goru tek počinju muke, političke, društvene, vjerske, međunacionalne...
Dritan je obavio posao zbog kojeg je i doveden na mjesto premijera. To nije htio uraditi ni notorni Zdravko Krivokapić, prethodni premijer, vrlo blizak crkvi, čak i "delegiran" od samog Amfilohija na tu poziciju, zahtjevajući da tekst Ugovora bude u potpunosti usaglašen sa Ustavom i zakonima Crne Gore. Što važi za Zdravka, ne važi za Dritana, kojeg doduše nije predložila crkva, ali jesu Vučić i Rama. Đukanović je računao da je sve bolje od apostolske Krivokapićeve vlade, pa i manjinska vlada na čelu sa Abazovićem koju može kontrolirati zahvaljujući podršci koju daje njegov DPS u parlamentu. Umjesto crnogorske, dobili smo drugu srpsku vladu, koja je trebala realizirati agendu Vučića i Rame.
Da se uspori put Crne Gore ka EU, da se potpiše Temeljni ugovor i da se Crna Gora priključi inicijativi "Otvoreni Balkan".
Dva od tri cilja su ostvarena zahvaljujući predanom radu i posvećenosti Dritana Abazovića. Ostaje još samo da se vidi da li će do kraja mandata Crna Gora pristupiti Vučićevom i Raminom Balkanu.
Ipak, najvažniji posao je Abazović obavio potpisujući Temeljni ugovor. Predao je SPC-u kompletno kulturno i sakralno naslijeđe, čija se vrijednost procenjuje na 10 milijardi eura, dao joj je eksteritorijalni status, učinivši je "državom u državi" i dovodeći je u privilegiran položaj u odnosu na sve druge crkve i vjerske zajednice. Tekst koji je dobio iz beogradske patrijaršije Abazović nije smio promjeniti ni u tački i zarezu, a kamoli u nekom sadržinskom smislu.
Sve primjedbe koje su stigle sa relevantnih i stručnih adresa je bez obrazloženja odbacio. Kakva je muka natjerala Abazovića da stavi potpis na ovakav Ugovor, najčešće je pitanje koje se sada postavlja. Političko-stranački razlozi ne postoje, jer je ovim potezom svoju karijeru završio i prije nego što je započeo. Ono malo preostalih crnogorskih glasača je definitivno izgubio, a srpske neće dobiti makar ga lično Matija Bećković nosio na ramenima po Beogradu.
Valja ovdje dodati da su u sali gdje je u tajnosti potpisivan Ugovor bili prisutni Srbi i dva Albanca i nijedan Crnogorac. Taman onako kako Rama i Vučić zamišljaju njihov otvoreni Balkan. Sa Bošnjacima, Crnogorcima i Makedoncima kao nacionalnim manjinama. Pošto je Albin Kurti veliki protivnik te ideje, morao se pronaći još neki Albanac, pored Rame, koji će je afirmirmirati.Splet okolnosti i izborni rezultati iz 2020 u Crnoj Gori, učinili su da izbor padne na Abazovića. Idealan fotorobot za svaki prljav i nečastan posao. Male pameti i velike ambicije, možda kupljen a možda i ucijenjen? Ko bi takvu priliku propustio? I zato Abazović gazi i ruši sve na šta naiđe. Ima jaku zaleđinu i podršku dvojice predsjednika iz susjednih država, a nema obraza, stida i morala. Stara albanska poslovica kaže: bježi od čovjeka koji se ne zna zacrveniti. E ovaj je upravo takav. Neka čudna kombinacija Trampa, Rahmana Morine i Fikreta Abdića. Trampovski laže, izdaje kao Morina i beskrupulozan je kao Abdić. Dovoljno da Crnu Goru, a bogami i cijeli region o jadu zabavi.
Što je najgore, ovakve ekspanade Abazovića ne nailaze na nikakav društveni otpor. Sve počinje i završava se objavama na Twitteru ili Facebooku. Svi se čude i iznenađuju, a niko da krene u konkretnu akciju protesta gdje bi se na demokratski i miran način iskazalo nezadovoljstvo zbog otvorene izdaje. Svi čekaju na nekog drugog. Đukanovic za sada šuti, poslanici Bosnjačke stranke čak nisu potpisali inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj vladi. Tramp za siromašne se nada da će ostati premijer, sada sa podrškom prosrpskih stranaka, a ako to ne uspije njegovi mentori će se potruditi za neki posao u Tirani ili Beogradu.
