Razgovarala: Almasa Hadžić
U danu kad je potpisan Dejtonski sporazum, prof. dr. Elmir Jahić, poznati
tuzlanski kardiolog, nalazio se u selu Tomina na području Sanskog Mosta.
Tada, tek svršeni student medicine, načelnik saniteta 9. muslimanske brigade, od prvog dana pripadnik Armije RBiH, kaže, sa kolegama iz saniteta i nekolicinom boraca slušao je izvještaj novinarke Envere Selimović, čija je boja glasa, veli, u njemu suspregla „svaku vezu sa stvarnošću“.
Dejtonom je legalizirana agresija
„Nas nekolicina slušamo vijesti, gledamo jedni u druge, ne vjerujući šta
se događa. U prvi mah, drago nam što
više neće pucati, što će se prestati ginuti, ali istovremeno, vrti u želudcu
strepnja, hoće li se poštovati svi ti potpisani aneksi. Ubrzo smo se vratili
nazad u Tuzlu“, prisjeća se dr. Jahić vlastititog doživljaja vijesti o
potpisivanju Dejtonskog sporazuma.
Dobro je da je Dejtonski mirovni sporazum, kaže, donio miri i zaustavio
ubijanja, ali se ubrzo pokazalo da je ovaj sporazum uspostavio diskriminatorske i aparthejdske
principe vladanja.
„U velikoj mjeri Dejtonom je legalizirana agresija i počinjeni ratni zločini. Kada se ova dešavanja budu promatrala sa neke veće historijske distance, svakome će biti jasno da je mir u Dejtonu potipisan nakon što su okupatori uzeli teritoriju BiH koju su planirali uzeti, odnosno kada su poubijali i protjerali većinu stanovništa sa te teritorije“, navodi dr. Jahić.
Kao nekadašnji državni poslanik, šef delegacije Parlmenta BiH u Vijeću
Evrope i potpredsjednik Skupštine Vijeća Evrope, Jahić smatra da, ako država
BiH želi naprijed, pod hitno se mora krenuti u ispravljanje grešaka Dejtona
„Do promjena „grešaka“ Dejtona, a koje vidljivo zaustavljaju svaki napredak BiH, neće doći djelovanjem međunarodne zajednice, kako to uporno očekuju predstavnici probosanske politike koja sve nade polaže u taj konglomerat interesa velikih igrača na međunarodnoj političkoj sceni, već, isključivo našim angažmanom na jačanju državnih institucija.
Ciljevi nisu sporni
U politici ciljevi nisu sporni, sporno je kako doći do njih, odnosno, s kojim
ljudima i koju strategiju treba poduzeti da bi se došlo do određenih rezultata.
Očigledno je da ova dvadesetpetogodišnja strategija nije dala, blago
rečeno, zadovoljavajuće rezultate“.
Zna, kaže, kako funkcionira međunarodna politika i upozorava da BiH gubi dragocijeno
vrijeme „očekujući da međunarodna
zajednica, kao buldožer razgrne antibosanske snage na nivou države, a da mi
onda uđemo u prazan prostor“










