Piše: Damir Rastoder
Devedesetih godina prošloga vijeka, Slobodan Milošević javno je govorio o miru a u potaji je vadio tenkove iz garnizona i garaža, glasno je branio Jugoslaviju, a u tišini iscrtavao granice proširene Srbije, pokazivao spremnost na pregovore, a istovremeno ponavljao da “svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi”.
Sa daleko manje stila, takta i pameti, danas nešto slično radi i Milorad Dodik.
On neće ugrožavati teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, već “samo” njen suverenitet, on neće nasilnu, već mirnu disoluciju zemlje, on navodno poziva na razgovore, a otvoreno postavlja ciljeve koji se jedino ratom mogu ostvariti.
Dodik je odista suviše visoko podigao političku ljestvicu.
Ona se ne može preskočiti, već samo oboriti. Samo naivni u Briselu i Sarajevu vjeruju da je to sve dio političkog folklora koji Dodiku donosi poene u javnosti entiteta RS. On više ne govori ni o referendumu, već osamostaljenju svog entiteta po modelu Slovenije, gdje bi nakon kratkotrajnog rata svijet priznao faktičko stanje, pa “ko je jamio-jamio”.
Dva su osnovna razloga zašto se Dodik sprema za oružani sukob u ovom trenutku.
Prvi je lični, uobičajen za sve diktatore koji stave znak jednakosti između vlasti i vlastite slobode, pa i života. Da li neko može zamisliti laktaškog đilkoša kako mirno odlazi sa vlasti, igra šah sa penzionerima ili ispija jutarnju kahvu u banjalučkim kafićima? Za njega odlazak sa vlasti znači i vjerovatni gubitak slobode ili duboku ilegalu u Moskvi ili nekoj ruskoj guberniji.
A i to je za Dodika ravno smrtnoj presudi.
Naročito poslije tolike vlasti, uticaja, publiciteta i stanja u kojem se za sve pita i o svemu odlučuje.
Na početku svog skrivanja od Haškog tribunala, Radovan Karadžić je organizirao na Palama fiktivne konferencije za štampu, sa svojim najbližim saradnicima, koji su glumili novinare i postavljali mu pitanja, a on im odgovarao na engleskom jeziku. Nikako se nije mogao pomiriti sa novonastalom situacijom i životom bez reflektora, kamera i mikrofona.
Još manje će to moći Dodik.
Suočen sa mogućim kakvim-takvim sankcijama međunarodne zajednice i činjenicom da bi eventualno mogao otići sa vlasti, svoju će poziciju braniti svim sredstvima, uključujući i rat.
Drugi razlog za ovakav scenario je dominantno politički.
Dodik je procjenio da je ovo najbolji trenutak za stvaranje samostalne države od ovog bh. entiteta. Da čeka povratak Trumpa na vlast u SAD, djeluje suviše daleko, a i političko klatno u Evropi počinje se vraćati k centru ili prema ljevici.
