Piše: Hamza Višća
Prošlo je gotovo devet mjeseci od kada je, minut poslije izbora, Schmidt rekao – puj pike ne važi, bit će malo drukčije. Da li je dodao i ako Bog da, nisam siguran. On je, po svemu sudeći, odbremzao voz, koji i onako ide nizbrdo. Ovdje odustajem od mudrovanja, vraćam se zbilji.
Intervencija visokog predstavnika, je nema sumnje bila usmjerena protiv najjačeg političkog subjekta. Ako je izabrao da sređivanje stanja u Bosni(i Hercegovini) od Dejtona, krene od najjačeg, i tako pokaže ko je stvarni gazda, aferim. Optimisti su se nadali da će u proteklih 9 mjeseci "nasrnuti" i na druge, po mnogima stvarne ometače našeg puta ka Evropskoj uniji, ali avaj. Koalicija koju je nametnuo, ne ide naprijed, ne pokazuje ni čvrstinu, ni reformsku agilnost, ni sinergiju djelovanja.
Naprotiv, više izgleda kao da je dodatno etnicizirala podjelu resora, odlučila da se ne miješaju jedni drugima u posao, a jedinstvo pokazuje samo u kritiziranju SDA, koja nije na vlasti. To tako lijepo asocira na stanje u susjednoj Srbiji, gdje se vlast više bavi opozicijom i civilnim društvom, nego vlastitim zadacima i izazovima vladanja.
Za divno čudo, međunarodna zajednica i tamo podržava ove na vlasti, kažu zbog stabilnosti regiona.
A region je već decenijama, stabilno nestabilan. Taman kao i naša zemlja, stabilno nestabilna, vlast efikasno neefikasna, važno je da se ne puca. Dobro je da se uspostavio dijalog sa susjedima i komšijama, još da je po našem dnevnom redu, gdje bi nam bio kraj.
I dok javnost, ne baš tako agilno, očekuje da nova vlast snese nova jaja, najjači, izbačen iz sedla vlasti, se koprca, drži za uzengiju, iz koje ne bi da izvlači nogu, nadajući se da će ih neko nekim čudom vratiti u sedlo i prvi tim, a ne da će tresnuti od zemlju.
