Bosna je najteže patila od amnezije State Departmenta. Da, rekli su zvaničnici, Ustav BiH će morati promijeniti, u skladu s odlukama EU i Venecijanske komisije. Zaboravili su napomenuti da je jedna od tih odluka, Evropskog suda za ljudska prava, donesena prije 14 godina. SAD su odavno odustale od pritiska na njegovu implementaciju.
Piše: Daniel Serwer
Jutrošnji (Derek) Cholletov i (Gabriel) Escobarov pas de deux u Komitetu za vanjske poslove Senata pokazali su da senatori koji su prisustvovali zaista znaju nešto o Balkanu. Ispitivanje je bilo relevantno i ponekad oštro. Reakcije su bile manje oštre.
Naravno, savjetnik State Departmenta i zamjenik pomoćnika sekretara zadužen za Balkan znaju šta da kažu. Oni su za članstvo u EU, demokratiju, suverenitet i teritorijalni integritet. Oni su protiv ruskih malverzacija, kineskog finansiranja, korupcije i etnonacionalizma.
Tu je i ono što ne kažu
Ono što oni ne kažu je ono što se zaista računa, počevši od premise: "Evropa cijela i slobodna." Ovaj vanjskopolitički slogan SAD-a iz 90-ih neprimjenjiv je danas i u doglednoj budućnosti. Evropa neće uskoro biti čitava i slobodna. Negdje ćemo morati prihvatiti liniju. To je ono o čemu se radi u ratu u Ukrajini: hoće li Kijev biti na zapadnoj strani linije, ili će cijela ili dio Ukrajine biti primoran u podanički odnos prema Rusiji?
Dok Amerikanci pokušavaju da ga privuku svim šargarepama koje im padnu na pamet, Beograd je posljednjih godina definitivno odlučio da krene ka Moskvi i Pekingu. Nema naznaka ničega osim retoričkog interesa za članstvo u EU. Napredak u procesu pristupanja EU je zaustavljen.
Politički sistem u Srbiji je skrenuo ka autokraciji. Predsjednik (Aleksandar) Vučić i njegovi poslušnici, koji obuhvaćaju gotovo čitav medijski pejzaž u Srbiji, govore o ambicijama da povrate Kosovo (ili njegov dio) i koriste najgore moguće etničke uvrede za Albance. Zaista se ništa slično ne dešava na Kosovu.
Što se tiče dijaloga Beograda i Prištine, Escobar je tvrdio da su februarski i martovski sporazumi o normalizaciji pravno obavezujući i da se sprovode, ali kada je suočen sa primjerima odbijanja predsjednika Vučića da primjeni konkretne odredbe, on i Chollet su se povukli svaki na svoju stranu.
To je bio i njihov odgovor na korupciju u Beogradu. “Nalazimo je svuda na Balkanu.” U posljednje vrijeme, ne mogu da imenujem američkog zvaničnika koji je eksplicitno pomenuo mnoge i grube manifestacije organiziranog kriminala i korupcije u Srbiji.
Chollet i Escobar su bili oduševljeni predloženom Zajednicom općina sa srpskom većinom, tvrdeći da bi to omogućilo Srbima da se više integriraju na Kosovo i da bi moralo biti u skladu s kosovskim ustavom. Ignorirali su srpski prijedlog za Zajednicu, koji je nedvosmisleno namijenjen stvaranju autonomnog srpskog entiteta, poput Republike srpske, unutar Kosova, s izvršnim ovlaštenjima.
Također su bili oduševljeni inicijativom Otvoreni Balkan Srbije, pod uslovom da sve zemlje sudionice tretira ravnopravno. Zaboravili su da napomenu da Kosovo nije ni pozvano na Otvoreni Balkan, jer Beograd ne želi da ga u pozivu na pravi način oslovi (kao nezavisnu zemlju).
Jadna Bosna
Bosna je najteže patila od amnezije State Departmenta. Da, rekli su zvaničnici, Ustav BiH će morati promijeniti, u skladu s odlukama EU i Venecijanske komisije. Zaboravili su napomenuti da je jedna od tih odluka, Evropskog suda za ljudska prava, donesena prije 14 godina. SAD su odavno odustale od pritiska na njegovu implementaciju.
Svidjele su im se odluke HiRep-a (visokog predstavnika) koje su omogućile formiranje vlasti u Federaciji BiH, ali su zaboravili napomenuti da je jedna od njih promijenila način brojanja glasova nakon što su ubačeni u kutije.
Druga je donesena kako bi se izgladili problemi koju je stvorila prva odluka. Konačni rezultat je bio da se osigura da dvije etnonacionalističke stranke mogu vladati u Federaciji. Samo je jedna etnonacionalistička stranka bila nezadovoljna ovim odlukama, tvrdi Escobar. Zaboravio je da pomene da bi ta stranka i ostali neistomišljenici mogli predstavljati više od većine birača. Da ne spominjemo sramotan čin promjene načina prebrojavanja glasova nakon što je glasanje završeno.
Ostalo
Vjerujem da Sjevernim Makedoncima neće biti previše drago da čuju od Escobara da će morati promijeniti svoj ustav kako bi uvrstili svoju bugarsku manjinu, za koju je propustio da kaže da ima nekoliko hiljada (sigurno manje od 1% stanovništva).
Niti Albancima u Srbiji neće biti drago da čuju da njihov broj – skoro sigurno jednak ili veći od broja Srba na sjeveru Kosova (i daleko veći od Bugara u Makedoniji) – ne zaslužuje bar pominjanje Zajednice albanskih općina u Srbiji. Da ne govorimo o eventualnim garantiranim albanskim mjestima u parlamentu Srbije, koja bi odgovarala zagarantiranim srpskim mjestima u kosovskom parlamentu.
Escobar će u subotu otputovati u Podgoricu na inauguraciju crnogorskog predsjednika. Niko se nije potrudio da pomene da tu uobičajenu i dosadašnju nenasilnu promjenu vlasti dugujemo njenom sadašnjem predsjedniku Milu Đukanoviću, kojeg američke i evropske diplomate godinama osuđuju zbog navodne (ali još uvijek nedokazane) korupcije.
Novi predsjednik Jakov Milatović ima proevropski stav, ali ima i više nego tople odnose sa predsjednikom Vučićem u Beogradu. Mnogo će zavisiti od parlamentarnih izbora 11. juna. Nadam da će se sprovesti slobodno i pošteno kao i oni pod Đukanovićem.
