Crna Gora klizi ka "srpskom svetu". Ona sve više postaje nova Republika Srpska, a sve manje samostalna i nezavisna država.
Piše: Damir Rastoder
Naš portal je već pisao da se bitka za "srpski svet" dobija i gubi u Crnoj Gori.
Sudeći po rezultatima minulih, lokalnih izbora, Beograd i Moskva itekako imaju razloga biti zadovoljni. Crna Gora sve više postaje nova Republika Srpska, a sve manje samostalna i nezavisna država. Proruske i prosrpske stranke, poslije tih izbora, imat će vlast u 20 od ukupno 25 općina.
I što je najbolnije, Đukanovićev DPS izgubio je i u glavnom gradu Podgorici, nakon pune 24 godine vladavine.
To zapravo i nisu bili klasični lokalni izbori na kojima građani odlučuju o odbornicima koji će se baviti komunalnim i drugim svakodnevnim problemima građana, već svojevrstan referendum sa elementima popisa stanovništva. Rezultati tih izbora pokazuju da građane više zanimaju visoke političke teme i identitetske pitanja od toga da li imaju sređene ulice, trgove i parkove. Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković predstavlja paradigmu uspješnog prvog čovjeka grada, bez afera i skandala, sa konkretnim rezultatima vidljivim i golim okom. I sa najboljom listom, sastavljenom od predstavnika čak šest političkih stranaka i nezavisnim ličnostima po kojima se Podgorica često i prepoznaje.
Ništa to nije bilo dovoljno.
Nacionalizam i populizam bili su jači od pristojnosti i normalnosti. Građani su, da se ne lažemo, glasali PROTIV Đukanovića i ZA bliže veze i odnose sa Srbijom. Naravno, povjerovali su i u "šarenu lazu" da će imati prosječnu plaću od 1.000 eura i penziju od 500 eura, koje su im obećavali čelnici novoformirane partije "Evropa sad", koja je i najveći dobitnik ovih lokalnih izbora. Nastranu to što je ova populistička mantra van svake ekonomske logike, već što to nije uopće u nadležnosti bilo koje lokalne samouprave, pa ni glavnog grada.
Ali, ko mari za takve sitnice.
Ljudi lakše povjeruju u velike i masne laži, nego one koje su manjeg gabarita.
Po ko zna koji put potvrđeno je staro pravilo da podršku građana možete dobiti ako im zadovoljite dušu ili nahranite stomak. Makar i u najavi i obećanjima.
Srbovanje je uvijek bio najlakši, a laganje najeftiniji način da se dođe do pobjede u Crnoj Gori.
Jedni su obećavali da će očuvati srpstvo (DF), a drugi da će građanima napuniti novčanike (Evropa sad).
Dovoljno za izborni trijumf.
Sve druge analize su obično palamuđenje u odnosu na ovu prostu formulu za izborni uspjeh.
Zapravo, ovi izbori su samo nastavak konzervativne kontrarevolucije koja je započeta 30. augusta 2020. godine na parlamentarnim izborima.
Umeđuvremenu, Crna Gora je imala dvije vlade, vjerovatno najgore u njenoj historiji, ali ni to nije bilo dovoljno da se kazne populisti i nacionalisti.
Dapače, oni su obilato nagrađeni. Ovim se potvrđuje i drugo pravilo koje važi za kleronacionaliste, da kada jednom dođu na vlast, vrlo je teško uobičajenim, konvencionalnim političkim metodama ih skinuti sa trona. Između ostalog, zato što imaju tvrde i lojalne pristalice, obično neobrazovane, koji se više ponašaju kao navijači a manje kao birači.
Jedina dobra stvar koja se dogodila na ovim izborima je katastrofalan rezultat stranke Dritana Abazovica i njegovog koalicionog partnera iz vlade SNP (Socijalistička narodna partija).
Iako zajedno imaju čak 12 ministarskih mjesta (sa svega 9 poslanika), ove dvije stranke su postale potpuno irelevantne i nepotrebne za formiranje vlasti u bilo kojoj općini.
U Podgorici SNP nije prešao ni cenzus, a Abazovićeva koalicija od tri politička subjekta osvojila je čak 40% manje glasova nego prije dvije godine.
Najbolji dokaz da se izdaja ipak ne isplati. Abazović je za "srpski svet" uradi sve što je mogao, ali da srpski birači za tu uslugu nisu nagradili, a crnogorski su ga najvećim dijelom napustili. Kao što smo i ovdje više puta nagovjestili, završit će političku karijeru u svojoj irelevantnosti i amoralnosti kakva odavno nije viđena na ovim prostorima.
Abazović je, pored Đukanovića, najveći gubitnik minulih izbora.
Za razliku od Abazovića koji više ničemu ne služi, Đukanovica očekuju već naredne godine teški izazovi i, čini se, nepremostive prepreke.
Prije svih, parlamentarni, pa predsjednički izbori i na kraju popis stanovništva.
Ne zna se šta je teže za crnogorske suvereniste.
Prosrpske stranke, bez Abazovića, relativno lako će osvojiti vlast i najverovatnije formirati buduću vladu, ako se nešto dramatično i iznenađujuće ne dogodi. Pošto su kola krenula nizbrdo, teško da će Đukanović pobjediti na predsjedničkim izborima, a drugog jakog kandidata suverenisti realno nemaju.
Sve će to na kraju biti začinjeno rezultatima popisa stanovništva koji u Crnoj Gori nema statistički već prije svega politički i etnički značaj.
Za očekivati je da će se na talasu izbornih uspjeha broj Srba povećati, a Crnogoraca srazmerno tome smanjiti. I eto i važnog aduta i argumenta da Crna Gora bude dio "srpskog sveta".
Crno se piše Crnoj Gori.
