Piše Juri Pančenko
Srpski i proruski revanš Crnoj Gori sada izgleda gotovo neizbježan.
To je zbog rezultata lokalnih izbora u ovoj balkanskoj državi, na kojima su poražene procrnogorske snage, prije svega stranka predsjednika Mila Đukanovića DPS. Konkretno, prvi put nakon obnove nezavisnosti, DPS je izgubio glavni grad.
Značaj lokalnih izbora 23. oktobra dodaje i činjenica da su održani u pozadini akutne političke krize - prošlo je mjesec dana otkako je predsjednik Đukanović odbio da da mandat novoj prosrpskoj koaliciji i predložio da se održi prijevremeni izbori. A parlamentarna većina umjesto toga prijeti šefu države smjenom s vlasti.
Novi rasporedi povećavaju vjerovatnoću vanrednih parlamentarnih izbora, jer su šanse srpske koalicije da pobijedi značajno povećane.
Istovremeno, to stvara pravi izazov za postojanje Crne Gore kao prozapadne zemlje, jačajući uticaj Srbije i Ruske Federacije u njoj.
Permanentna politička kriza u Crnoj Gori traje od 2020. godine, kada su Demokratska partija socijalista (DPS) i njeni saveznici prvi put izgubili većinu na parlamentarnim izborima. Novu koaliciju stvorile su stranke prvenstveno zasnovane na nacionalnim manjinama, a njen lider je bila radikalna prosrpska stranka Demokratski front.
Istovremeno, koalicija je uvjerila da ne dovodi u pitanje kurs Crne Gore ka EU, da će se fokusirati ne na nacionalna pitanja, već na borbu protiv korupcije, a da bi se Zapad konačno smirio, vlast nije formirana od političara već od formalno nezavisnih eksperata na čelu sa Zdravkom Krivokapićem.
Uprkos obećanju, pod ovom vladom, saradnja Crne Gore sa EU i NATO značajno je pogoršana, vlasti su aktivno promovirale interese Srpske pravoslavne crkve, što je izazvalo oštre proteste etničkih Crnogoraca 2021. godine, a pored toga, početkom ove godine, vlada je samo formalno odobrila sankcije protiv Ruske Federacije.
To je dovelo do raskola unutar koalicije. Nakon toga, mala stranka - URA formirala je manjinsku vladu na čelu sa Dritanom Abazovićem. U nedostatku parlamentarne većine, nova vlast je, međutim, mogla računati na glasove DPS-a. Međutim, zbog toksičnog korumpiranog imidža predsjedničke stranke, a posebno samog Mila Đukanovića, nije bilo govora o stvaranju koalicije s njima.
Za kratko vrijeme, zemlja je ponovo postala model kandidat za članstvo u EU - u Briselu su pohvaljene reforme nove vlade, a Crna Gora ponovo prozvana najvjerovatnijim sljedećim članom Evropske unije.
Ali za novu političku kriza nije dugo trebalo. Započeo ju je premijer Abazović, koji je neočekivano za sve potpisao sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kojim joj garantira vlasništvo nad većinom vjerskih objekata, a uz to - de facto status eksteritorijalnosti, odnosno svega što je srpska Pravoslavna crkva tražila od prethodne vlasti i to je bilo krajnje negativno percipirano od strane etničkih Crnogoraca.
Kao odgovor, prozapadna opozicija inicira i odobrava izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj vladi. Međutim, šef vlade pregovara sa svojim bivšim partnerima o obnovi koalicije koja je djelovala 2020-2021.
Naredni događaji samo su produbili političku krizu.
Stara-nova koalicija za premijera predlaže Miodraga Lekića, političara iz vremena Jugoslavije koji nije podržavao nezavisnost Crne Gore.
Predsjednik Đukanović nalazi formalni izgovor i odbija da unese ovu kandidaturu u parlament. On također predlaže održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora.
Kao odgovor, koalicija prijeti predsjedniku suspenzijom, iako je to proceduralno trenutno nemoguće.
Mjesec dana situacija je bila ovako izbalansirana - u situaciji kada su istraživanja javnog mnjenja davala protivnicima približno jednake šanse, stranke su se uzdržavale od drastičnih koraka i čekale razjašnjenje.
Tu jasnoću trebali su dati izbori u 14 općina, uključujući Podgoricu, koji su održani 23. oktobra.
Izborni rezultati bili su fijasko za predsjednika Mila Đukanovića i njegovu partiju DPS. Potonji je izgubio većinu u 11 od 14 općina u kojima su održani izbori.
Ipak, najbolniji je bio gubitak glavnog grada – DPS je u Podgorici izgubio prvi put od obnove nezavisnosti Crne Gore.
Posebno su značajni pokazatelji Podgorice, s obzirom da tamo živi oko trećina stanovništva zemlje.
Značajan trenutak: još prije parlamentarnih izbora 2020. godine, DPS, koji je tada bio na vlasti, odlučio je da im olakša pobjedu u glavnom gradu.
