"Danas se u medijima na zapadnom Balkanu intenzivno raspravlja o mogućim novim sukobima u regionu. Političari u Srbiji i Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci otvoreno su spekulirali o tome da li će doći do novog izbijanja nasilja".
Piše: Adi Ćerimagić
Ruska invazija na Ukrajinu dovela je Evropu do prekretnice. To nije fraza, već realnost.
Kao velika nuklearna sila, Rusija koristi svoju vojsku da vodi rat protiv cijele zemlje bez ikakvog opravdanja i uz brutalnu silu koja se koristi protiv civila. Evropa se također suočava sa svojom najvećom izbjegličkom krizom od Drugog svjetskog rata, koja bi lako mogla postati njena najveća humanitarna kriza. Sve ovo suštinski mijenja politički pejzaž Evrope. Povučena je nova željezna zavjesa koja dijeli kontinent.
Dok rat u Ukrajini izaziva svu pažnju, Evropska unija ne smije izgubiti iz vida zapadni Balkan, Moldaviju i Gruziju. Napravljen je pravi potez kada je EU prihvatila prijem zahtjeva za članstvo od Ukrajine, Moldavije i Gruzije, što je prvi od mnogih koraka ka pristupanju. Ovo bi trebalo potaknuti EU da razvije i ponudi model integracije koji je otvoren za sve evropske demokratije, onaj koji će ojačati i okupiti sve demokratije u ovoj novoj Evropi koja se nalazi u sukobu sa agresivnim diktaturama u Rusiji i Bjelorusiji.
Ovaj model mora biti drugačiji od svega što smo vidjeli od 2014. godine na zapadnom Balkanu. Osim prazne retorike i fraza u koje više niko ne vjeruje, EU je godinama izbjegavala donijeti jasnu odluku o zapadnom Balkanu. Odluka mora biti da se svim šest zemalja ponudi kredibilna i realna perspektiva integracije u EU koja bi rat učinila nezamislivim.
Danas se u medijima na zapadnom Balkanu intenzivno raspravlja o mogućim novim sukobima u regionu.
Političari u Srbiji i Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci otvoreno su spekulirali o tome da li će doći do novog izbijanja nasilja.
U situaciji u kojoj Vladimir Putin vidi EU kao neprijatelja i ima sav interes za dalje provokacije i tenzije, ovaj region se nalazi u izuzetno opasnim okolnostima. Zbog toga evropske vlade ne bi trebale ponoviti greške napravljene u Ukrajini, gdje se previše kreatora politike oslanjalo na priželjkivanje da će sve na kraju uspjeti. Rezultat ovih želja je katastrofa.
Na Balkanu EU još uvijek drži karte, ali ih mora brzo odigrati. Da bi se to postiglo, EU se treba odmaknuti od praznih fraza poput "evropske perspektive", što implicira daleku budućnost. EU treba naglasiti da će zapadni Balkan (i sve druge evropske demokratije) postati punopravne članice Unije. Istovremeno, EU treba prepoznati da nevjerovatan proces pridruživanja, poput onog koji je imao sa Srbijom od 2014., Crnom Gorom od 2012. ili Turskom od 2005., na kraju krajeva, nikome ne koristi. Što je najvažnije, dok rat u Ukrajini izaziva svu pažnju, Evropska unija ne smije izgubiti iz vida zapadni Balkan, Moldaviju i Gruziju.
Države članice EU moraju biti iskrene u pogledu svoje nesposobnosti da se dogovore o ponudi bilo kojoj od šest država zapadnog Balkana punopravnog članstva u EU u narednih pet do sedam godina.
Zbog toga EU mora posebno jasno reći šta se realno može dogoditi u narednim mjesecima i godinama. Tek tada građani mogu jasno izraziti svoja očekivanja i na taj način potaknuti političare na izbor: hoće li prihvatiti konkretnu ponudu EU koja bi bila popularna među stanovništvom? Ili se oni, poput nekih današnjih srpskih političara, i dalje igraju narativom da ne mogu da se odluče između EU i Rusije, dok mediji navijaju za nacionalizam i pišu o potencijalnim ratovima?
EU više ne smije stajati po strani i gledati izdaleka, već se koherentno baviti čvrstim obećanjima.
Ova ponuda bi trebalo da bude članstvo na jedinstvenom tržištu EU. Bila bi to konkretna, opipljiva i korisna integracija sa EU. Naravno, to bi se dogodilo samo onim zemljama u kojima vlade reformiraju svoju ekonomiju i institucije, usvajaju zakone i standarde EU i jačaju vladavinu prava i demokratiju. Zemlje bi se trebale reformirati na način na koji su to uradile Estonija i Slovačka da bi postale dio EU (jedinstveno tržište).
Ovaj pristup ne bi bio ništa novo. To također ne bi bio brzo osmišljen politički cilj, već nešto što je isprobano i djelovalo mnogo puta ranije. Mogućnost ulaska u jedinstveno tržište EU učinila bi zamislivim da će u bliskoj budućnosti granice između zemalja na Balkanu izgledati kao granice između Austrije i Njemačke ili između Njemačke i Poljske: nevidljive granice, oko kojih se više ne bori niko niti je iko voljan prolijevati krv jer više ne služe razdvajanju ljudi. Strani investitori bi također dobili jasan signal da bi ove zemlje za pet godina mogle postati dio jedinstvenog tržišta EU.
Članstvo u jedinstvenom tržištu EU učinilo bi one zemlje koje se reformiraju i pridružuju drugim članicama EU privlačnijim, pomoglo bi im da ostvare svoj krajnji cilj punopravnog članstva u EU, po uzoru na Austriju, Finsku i Švedsku, koje su prve ušle u jedinstveno tržište Unije i tek nakon toga postale punopravne članice EU.
Uoči svoje posjete Balkanu u martu 2022. godine, njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Barbock rekla je da smo "proteklih godina razočarali i zanemarili" neke na zapadnom Balkanu, dodajući da "današnji mir možda nije savršen, ali je dragocjen". Baerbock je obećala da Njemačka neće prepustiti regiju Rusiji i pozvala EU da se "uključuje na kreativan i orijentiran na budućnost način".
Baerbock je u pravu, ali nije ostalo mnogo vremena. Zemlje poput Njemačke i Francuske moraju proaktivno pristupiti svih šest balkanskih država što je prije moguće i prenijeti jasnu viziju: članstvo u ekonomskom prostoru jugoistočne Evrope (SE-EEA) u okviru EU u narednih nekoliko godina za sve koji ispunjavaju uslove. EU bi uskoro morala početi pregovore sa svih šest zemalja zapadnog Balkana, a na kraju i sa Moldavijom, Gruzijom i Ukrajinom. To bi trebalo biti ponuđeno najkasnije tokom konferencije francuskog predsjedavanja EU o zapadnom Balkanu planirane za jun 2022.
Na pitanje da odgovori na pozive za ubrzano članstvo Ukrajine u EU, Michael Roth, šef odbora za vanjske poslove njemačkog Bundestaga i član Socijaldemokrata (SPD), bio je iskren i jasan kada je rekao da to neće uspjeti.
Roth je s pravom insistirao na tome da EU ipak mora dati Ukrajini signal da ima šansu da bude dio EU. Ali ovaj signal, objasnio je Roth, mora biti iskren. Kao njemački državni ministar za Evropu od 2013. do 2021., Roth dobro poznaje zapadni Balkan i politiku EU prema regionu. Pozvao je EU da uči iz ozbiljnih grešaka napravljenih na zapadnom Balkanu, "gdje je EU u žalosnom stanju". Zaključio je da bi u srednjoročnom periodu za Ukrajinu "mogao zamisliti prijedloge koji su već na stolu - evropski ekonomski prostor".
Ono što je u početku donijelo mir u zapadnoj Evropi bila je bliska ekonomska integracija. Kada ljudi na zapadnom Balkanu vide da se postiže napredak, da granice postaju propusnije i da postaju dio veće, demokratske Evrope, tada više neće biti podložni populističkim političarima koji danas ponovo raspravljaju o novim granicama.
EU bi mogla ponuditi članstvo na jedinstvenom tržištu svim evropskim demokratijama koje su u opasnosti da postanu plijen diktatura. To bi također odvratilo one koji bi se mogli osloniti na nasilje da ispune svoje političke ciljeve, taktiku koju vidimo kako se upravo sada odvija u srcu Evrope, a koju nismo uspjeli spriječiti.
(Tekst je izvorno objavljen na stranici Freidrich Ebert Stiftung)
