Kad se sve što smo čuli iz briselskih dvora sabere i oduzme, sve je neizvjesno osim onoga što je ko malo i izvjesno – da su nam odgodili taj naš sveti cilj s kojim živimo i umiremo za, što bi rekli đaci, još jedno tromjesečje, a iskustvo nas uči da to znači u nedogled. To su samo tako sročili da nam ne bi baš direktno morali reći kako im je dosta i ovih zemalja što su na mala vrata ušle u posljednje dvije-tri faze prijema u članstvo, još bi im samo trebale zemlje sa Balkana sa svojim političko-plemenskim feudalnim liderima, navikama i mentalitetom. Evropa ne zna ni šta će sama sa sobom, a kamoli sa nama ovakvim kakvi jesmo i našim domaćim vladajućim strukturama, koje Bosnu i Hercegovinu u Evropu već godinama vode preko Afrike.
Ali naši politički predstavnici su pametni i racionalni, neće se oni nimalo nasekirati što je iz briselskih zdanja stigao ovakav ferman. Svi uglas će nam i ubuduće pričati kako će nam Brisel u vrlo bliskoj budućnosti širom otvoriti kapije i dvore i pokazati nam naše mjesto za okruglim stolom ravnopravnih članica i kako ćemo postati još jedna zvjezdica na zastavi Evropske unije. Pored toga, nije naše rukovodstvo toliko neozbiljno da sve zadatke i obaveze riješi odmah. Ostave uvijek naši vlastodršci poneku sitnicu na domaćem planu, tek da se imaju čime zanimati u ovih godinu-dvije do punopravnog članstva. Organizovani kriminal, korupcija, namještanje tendera, zapošljavanje po stranačkoj liniji, privatizacija resursa, gušenje medija - sve su to sitnice zbog kojih Briselu neće pasti na um da provodi nekakve tersluke, a usput su te vrijednosti duboko ukorijenjenje u tradiciju i kulturu ovih prostora i ovdašnjih naroda, pa što ne bismo još malo zadržali te temelje funkcionisanja države i društva od pamtivijeka. Uostalom, nigdje u preostalih 14 kriterija, a bogami ni u ovosedmičnom dokumentu, ne piše da ulazak u Evropsku uniju po automatizmu podrazumijeva i izlazak iz feudalizma.
I dok nam iz vlasti poručuju kako je odluka Evropske komisije da nam uslovno, što će reći akobogda nekad, da preporuku za otvaranje pregovora rezultat dobrih politika i kompromisa, to proširenje nama, neupućenim, običnim ljudima, pomalo djeluje ko ona čestica koju naučnici bezuspješno pokušavaju nekako uhvatiti, a zove se Higsov bozon. Teorijski postoji, svi kažu da je tu negdje i svi pričaju o njemu, ali ga niko nikad nije vidio. E tako je to i sa našim evropskim putem.
Džaba njima njihov optimizam, nama se sve čini da više niko živ, čak ni pionir optimističkih tendencija Dragan Čović, više nema pojma kad ćemo mi postati članica Evropske Unije. Teško bi se u tom čvoru rokova i odlaganja snašle i one naše čuvene komšije s druge strane višegradsko-užičkog tektonsko-seizmičkog platoa, oni Tarabići iz Kremne. Šta su sve ti umni ljudi predskazali ne može se ni nabrojati, ali bi i oni sigurno digli ruke od svega da ih neko pita kad će Bosna postati Evropa.
.jpg)
