Pišu: Selma Korjenić, Julian Reilly i Ajna Jusić
Bosna i Hercegovina je divna zemlja sa bogatstvom raznolikosti i
složenom istorijom. To je zemlja koju
nas troje zovemo domom. I zemlja kojoj
svi želimo mir i uspjeh, te da svi njeni građani/ke napreduju.
Kao i sve zemlje, Bosna i Hercegovina se suočava sa brojnim
izazovima. Kriza usljed povećanja
troškova života, klimatske promjene i pitanja poput obrazovanja i javnog
zdravstva su ona o kojima svi razmišljamo.
I, tragično, u Evropi je ponovo rat, prvi put od 1990-ih.
U ovim nesigurnim vremenima, prošlost, posebno ratovi u bivšoj
Jugoslaviji, su sveprisutni u našoj svijesti.
Iako je taj sukob okončan prije skoro 30 godina, njegova ostavština se i
danas osjeti. Sada, više nego ikada,
ljudi iz svih dijelova društva moraju raditi zajedno da mirno riješe svoje
razlike i da zaštite najranjivije.
Preživjele/i seksualnog nasilja u konfliktu su među najranjivijim u
društvu. Mnoge/i se još uvijek bore za
podršku koja im je potrebna. A
pravosudni sistem može biti nekonzistentant u dovođenju odgovornih pred lice
pravde. Posljedice koje osjećaju
preživjele/i su dugoročne, fizičke, psihološke, ekonomske i socijalne. Osjete ih i njihove porodice i šire
društvo. Nadalje, kao so na ranu, mnoge
preživjele/i se suočavaju sa društvenom stigmom koja ih obeshrabruje u traženju
obeštećenja. Sve ovo može spriječiti
preživjele da postanu potpuno uključene pripadnice/i svojih zajednica, što
slabi društvo u cjelini.
Preživjele se suočavaju sa dodatnim izazovima. One mogu postati majke djece koja su rođena zbog
silovanja. Ta djeca se ponekada posmatraju kao “skrivene građanke/i”. One/i,
poput njihovih majki, imaju drugačiji tretman nekih dijelova društva iz razloga
na koje ne mogu uticati. Udruženje Zaboravljena
djeca rata radi na pružanju podrške ovoj djeci.
Njihova revolucionarna pozorišna predstava (“U ime oca”) donosi stvarne
životne priče i daje priliku ovoj djeci da publici kažu šta im se desilo. To zna biti bolno. Ali je ujedno i važan proces oporavka, za
izvođače i za publiku.
Bosna i Hercegovina mora uraditi više da podrži ovu djecu. Mali koraci, poput pozorišne predstave i
nedavne promjene zakona u Distriktu Brčko (koji prepoznaje ovu djecu kao
civilne žrtve rata), su važni i pozitivni koraci u pravom pravcu.










