Piše: Ambasador Michael J. Murphy
Dok sam se spremao za povratak u Bosnu i Hercegovinu (BiH), jedna od prvih stvari koju sam uradio bila je da na svoj telefon instaliram našu aplikaciju za praćenje kvaliteta zraka AirNow. Premda sam uživao tokom prvog boravka u BiH, nadao sam se ipak da problem zagađenja zraka neće biti toliko izražen kako mi je ostalo u sjećanju. Nažalost, već prvo jutro po povratku u Sarajevo dobio sam poruku na telefonu koja me upozorila da je stepen zagađenja zraka označen kao nezdrav. To je bio podsjetnik da ću živjeti u najzagađenijoj prestonici u Evropi.
Nažalost, zagađenje zraka predstavlja ozbiljan problem u cijeloj BiH, ne samo u Sarajevu. To je problem koji ne poznaje ni entitetske, ni kantonalne, ni etničke granice. Procjena je da broj smrtnih slučajeva usljed posljedica povezanih sa zagađenjem zraka u BiH iznosi 3.300 na godišnjem nivou, što znači da će u narednih deset godina živote izgubiti preko 30.000 građana ove zemlje ukoliko se ništa ne preduzme na rješavanju ovog problema. U saradnji sa Američkom agencijom za zaštitu okoliša, u našoj Ambasadi je 2018. godine postavljen uređaj za mjerenje kvalitete zraka, a prošlog septembra smo isti uređaj postavili i u našoj kancelariji u Banjaluci. Podaci očitani sa ovih uređaja, za Sarajevo i Banjaluku, besplatni su i lako dostupni svima. Iz njih je jasno da situacija u Banjaluci nije mnogo bolja nego u Sarajevu kada je kvaliteta zraka u pitanju. Dalje, analiza kretanja vjetrova pokazuje da zagađenje u oba grada dolazi iz svih pravaca. U drugim gradovima u BiH stanje je još gore. Uređaji za mjerenje kvaliteta zraka postavljeni širom zemlje ukazuju na činjenicu da je BiH zemlja u kojoj su neki od najzagađenijih gradova Evrope. Posljednji Globalni izvještaj o kvaliteti zraka kojeg je objavila švajcarska aerotehnološka kompanija IQAir uvrstio je Foču, Laktaše, Prijedor, Doboj te druge gradove među petnaest najzagađenijih gradova Evrope, a svaki od navedenih gradova je u 2021. godini imao zabilježen veći stepen zagađenosti od Sarajeva.
Znamo da su automobilski izduvni gasovi i grijanje u domaćinstvima najveći uzročnici zagađenja zraka. Isto tako, znamo da ni entitetske ni lokalne vlasti nisu usvojile politike i programe potrebne za rješavanje ovog problema. Pozdravljamo činjenicu da je BiH preuzela obaveze po pitanju klimatskih uslova, ali neophodna politička volja i institucionalna koordinacija za provedbu istih i dalje ne postoje. Primjera radi, BiH nije uspjela da smanji stepen zagađenja zraka uzrokovan radom termoelektrana na ugalj iako postoje obaveze koje je u tom smislu preuzela u okviru Energetske zajednice. Upravo suprotno, vlasti Federacije BiH ove su godine odgodile predviđeno gašenje postrojenja termoelektrana na ugalj bez jasno definisanog plana prelaska na čistije izvore električne energije. Istovremeno, Termoelektrana Ugljevik u Republici Srpskoj i dalje predstavlja najveći pojedinačni izvor zagađenja sumpornim dioksidom (SO2) – emisija SO2 koju bilježi sama ova termoelektrana viša je od emisije zabilježene u ostatku zemlje i šire regije zajedno.
Kada javno postavimo pitanje u vezi sa zagađenjem zraka, zvaničnici u vlasti, a i drugi, često u svojim odgovorima umanjuju ozbiljnost ovog problema. Neki čak tvrde da se uređaj za praćenje kvaliteta zraka u našoj Ambasadi nalazi isuviše blizu jedne ćevabdžinice, pa problem predstavlja dim ćevapa, a ne zagađenje zraka. Drugi su stava da je problem manje vezan za sam zrak u Sarajevu, a više za geografski položaj grada. Grad je smješten u dolini, pa će kvaliteta zraka u Sarajevu uvijek biti loša, dok je u drugim mjestima dobra. To takođe nije tačno.
