Bh. pravosuđe je na teškom ispitu

Piše: Denis Džidić

Oslobađajuća presuda Draganu Vikiću i ostalima, koja dolazi nakon petogodišnjeg postupka i ogromnog broja svjedoka, kao i nedavno podignuta optužnica za zločine u Dobrovoljačkoj ulici vraćaju fokus na procesuiranje ratnih zločina nakon više mjeseci u kojima se fokus stručne javnosti i medija stavljao na pitanje da li će Tužilaštvo primjeniti izmjene Krivičnog zakona koje se tiču zabrane glorificiranja i negiranja genocida i ratnih zločina.

Nova oslobađajuća presuda u predmetima ratnih zločina podsjetila je javnost da ćemo još dugo imati priliku gledati rezultate mismenadžmenta Državnog tužilaštva za vrijeme kojim je njime rukovodila Gordana Tadić.

U tom periodu, kako je BIRN BiH izvjestio više puta, dramatično se smanjio broj podignutih optužnica na državnom nivou – pa smo tako više puta ukazali da je broj tužilaca koji rade na predmetima ratnih zločina veći od broja godišnje podignutih optužnica. Ovo znači, u suštini, da postoje tužioci koji cijele godine ne podignu niti jednu optužnicu. Situacija je postala toliko loša da su predstavnici Suda BiH rekli da više ne mogu ni ostvariti normu koliko mali broj optužnica dobijaju.

Dodatna kritika odnosila se na činjenicu da su se podizale optužnice protiv osoba koje su nedostupne, ili onih koji su već osuđeni u Haagu, ili pred Sudom BiH, pa čaki nekih koji služe doživotne kazne zatvora.

Poseban problem, kako je to naznačeno i u stručnim kritikama sutkinje Joanne Korner (koju je finansirala misija OSCE-a), je i kvalitet istraga i optužnica, zbog čega je dolazilo do odbijanja dijelova ili cijelih optužnica. Naznačeno je da ne postoji mentorski pristup u kojim bi starije kolege pomagale mladim tužiocima, ali i da veliki broj tužilaca griješi u kvalificiranju krivičnih dijela.

Sve to je u konačnici dovelo do značajno većeg postotka oslobađajućih presuda u predmetima ratnih zločina, a što naravno dovodi i do većeg broja tužbi protiv države za naknadu štete. Tako da osim činjenice da su uskraćeni za pravdu, građani BiH plaćaju vrlo stvarnu cijenu iz budžeta za vaj mismenadžment.

Nova optužnica za zločine u Dobrovoljačkoj svakako je novi test za Tužilaštvo BiH, kojim danas kao vršilac dužnosti rukovodi Milanko Kajganić. Ovo je, rekao bih, prvi ozbiljan test toga da li su se stvari promjenile. Optužnica je poslana na potvrđivanje, i uskoro ćemo imati priliku da vidimo da li su elementarne stvari zadovoljene ili ćemo ponovo imati dorađivanja i odbijanja dijelova.

Uz to, treba napomenuti da neke kritike odmah možemo izreći na ovu optužnicu. Prva je ta da je naznačeno da će dokazivanje ovog zločina raditi putem saslušanja 277 svjedoka. Ovo je enorman broj i iskustvo praćenja suđenja za ratne zločine nam govori da će ovaj postupak sigurno trajati preko šest ili sedam godina. Sutkinja Korner je u svom izvještaju i ranije navela kao jednu od kritika loš menadžment slučajeva i vidimo da se u ovom predmetu o tome nije vodilo računa.

Ono što znamo iz optužnice koja još nije objavljeno za Dobrovoljčaku jeste i da se radi o jedinstvenom predmetu po još jednom osnovu. Naime, u slučajevima koje smo do sada viđali pred Sudom BiH nije bilo predmeta sa ovolikim brojem osoba koje su imale određenu rukovodeću ili komandnu ulogu, a da u predmetu istovremeno nema (naizgled) direktnih počinioca. U tom odnosu je teško dokazati i odnose podređeni-nadređeni i svakako će biti zanimljivo vidjeti i kako će se odvijati cijeli postupak. Kada cijela optužnica bude objavljena već ćemo imati i odgovore na neka od pitanja.

Ono što sada već možemo reći jeste da se na ovakvim predmetima – posebno uzimajući u obzir da su sudovi u Engleskoj i Austriji već prilično kritizirali hapšenja po potjernicama vezanim za Doborvoljačku – povjerenje u bh. pravosuđe ili potpuno izgubiti, ili će se početi graditi nakon mismenadžmenta koji smo imali priliku vidjeti u proteklih pola decenije pod rukovodostvom Gordane Tadić.

Zanimljiva vremena.

(Autor je izvršni direktor BIRN BiH)