Piše: Annalena Baerbock
Veoma sam zabrinuta što su obnovljeni stari konflikti u regiji: tvitovi i plakati kojima se veličaju ratni zločinci. Žustre rasprave oko statusnih pitanja koje prijete da eskaliraju. Politički zvaničnici koji pokušavaju srušiti integritet čitave jedne države, zato što to služi njihovim ličnim interesima. Sve to nanosi štetu ne samo zapadnom Balkanu, nego svima nama u Evropi.
Već dvije sedmice je gorka realnost ono što je bilo nezamislivo– novi rat usred naše zajedničke Evrope. Predsjednik Putin tvrdi da u Ukrajini djeluje u samoodbrani. Međutim, cijeli svijet je svjedok tome kako je pripremajući napad mjesecima nagomilavao vojne jedinice. Ruski predsjednik tvrdi da mora zaštiti od agresije ljude koji govore ruski jezik. Međutim, cijeli svijet svjedoči tome kako njegova vojska zasipa bombama domove Ukrajinki i Ukrajinaca u Harkovu, dakle, ljude koji govore ruskim jezikom. Također, on tvrdi da Rusija šalje mirovne snage: međutim, njegovi tenkovi ne donose mir, već smrt i razaranje.
Rat predsjednika Putina već sada za posljedicu ima na hiljade poginulih, stotine hiljada rastrgnutih porodica i preko 2 miliona prognanih sa svojih ognjišta. S plastičnom kesom u ruci, ljudi kreću u neizvjesnu budućnost, daleko od svojih domova, daleko od svojih najmilijih. Ruski predsjednik ovim svojim ratom ne napada samo Ukrajinu, već i mir u Evropi i međunarodni poredak. Njegov rat predstavlja historijski rez: on želi da u Evropi ponovo vlada pravo navodno jačeg, stavljajući akcenat na agresivnu politiku superiornosti jedne velesile.
Međutim, napasti susjednu zemlju, uz to manju, nije znak snage. Rat predsjednika Putina vodi u katastrofu ne samo Ukrajinu, već i Rusiju. Njegov režim je izoliran u međunarodnom kontekstu. To se nigdje bolje nije moglo uočiti nego na prošlosedmičnoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija gdje je sa ubjedljivom većinom glasova usvojena rezolucija kojom se osuđuje invazija Rusije na Ukrajinu kao eklatantno kršenje međunarodnog prava. Činjenica što su sve države zapadnog Balkana s pravom glasanja zajedno s Njemačkom nedvosmisleno zauzele jedinstven stav, bio je snažan i važan signal zajedništva. Jer upravo u vremenima kao što su ova, neophodno je da jedni drugima pružimo podršku, izjašnjavajući se za evropske vrijednosti, za međunarodno pravo i za povelju Ujedinjenih nacija i protiv agresije kojom se krši međunarodno pravo. Po istom osnovu je Evropska unija usvojila sankcije koje su bez premca u historiji Zajednice, a kojima jasno dajemo do znanja: onaj ko krši odredbe međunarodnog prava, s njim ne možemo održavati normalne ekonomske i finansijske odnose.
Rat uvijek sa sobom nosi smrt i razaranje – niko u Evropi to ne zna bolje od vas koji živite na prostoru zapadnog Balkana. Slike porodica koje bježe od rata i ukrajinskih gradova u plamenu – sve to priziva sjećanje na najmračnije trenutke kad je rat ostavio bolne tragove na tlu zapadnog Balkana. Istovremeno nam te slike pokazuju da današnji mir na zapadnom Balkanu možda nije savršen, ali je od neprocjenjive vrijednosti, za majke i očeve čija djeca danas u Sarajevu, Beogradu ili Prištini uče u školama i na fakultetima, umjesto da ginu kao vojnici na frontu. Taj mir je također od neprocjenjive vrijednosti za Evropu, jer bez mira na zapadnom Balkanu nema stabilnosti na našem kontinentu.
Stoga sam veoma zabrinuta što su obnovljeni stari konflikti u regiji: tvitovi i plakati kojima se veličaju ratni zločinci. Žustre rasprave oko statusnih pitanja koje prijete da eskaliraju. Politički zvaničnici koji pokušavaju srušiti integritet čitave jedne države, zato što to služi njihovim ličnim interesima. Sve to nanosi štetu ne samo zapadnom Balkanu, nego svima nama u Evropi.
Zato ne smijemo okrenuti glavu, pogotovo ne danas, kada je mir u našem zajedničkom okruženju ponovo napadnut na najeklatantniji način.
Zato je nama kao novoj saveznoj vladi situacija na zapadnom Balkanu toliko važna. Za mene kao ministricu vanjskih poslova Njemačke, koja se iz mladih godina itekako sjeća stravičnih slika ratova na zapadnom Balkanu, najveći prioritet jeste da tamo vlada mir i da postoji perspektiva članstva u Evropskoj uniji. To potvrđujem svojim dolaskom u posjetu Bosni i Hercegovini, Kosovu i Srbiji ovih dana, na početku svog mandata. Pored toga smo kao savezna vlada Njemačke imenovali svog specijalnog izaslanika za ovaj region – Manuela Sarrazina.
Za mene bavljene vanjskom politikom ne znači samo obilaziti prijestolnice, već i da slušam ono što uznemirava i zabrinjava ljude u drugim zemljama, pogotovo kod vas. Mi imamo isti cilj, a to je da u ovim neizvjesnim vremenima očuvamo mir koji je od neprocjenjive vrijednosti i koji će ovaj region još čvršće usidriti u našoj zajedničkoj Evropi. Za ostvarivanje tog cilja su po našem mišljenju potrebne tri stvari: pomirenje, jake demokratije i umrežena ekonomija.
Pomirenja nema bez sjećanja. To su i pouke iz naše njemačke historije. Međutim, ne smijemo dozvoliti da nam duhovi prošlosti spriječe put u budućnost. Stoga je važno da međunarodna zajednica neće dozvoliti da pojedini akteri u Bosni i Hercegovini svojim riječima i djelima punim mržnje destabilizuju svoju državu – to bi ugrozilo cijeli region. Također, što se tiče dijaloga o normalizaciji Srbije i Kosova, tu obje strane moraju, hrabro i pragmatično prevazići svoje dosadašnje stavove.
Nakon užasa Drugog svjetskog rata u kojem je Njemačka donijela nezamislivu patnju i nevolju, također na zapadnom Balkanu, izgradili smo nakon 1945. godine našu zajedničku Evropu na stubovima demokratije i vladavine prava. Vrata našeg evropskog doma su širom otvorena. Želimo da i život ljudi na zapadnom Balkanu počiva na tim stubovima i da njihove zemlje postanu članice Evropske unije. Zato u svom sudstvu moraju imati sudije koji će suzbijati korupciju i organizovani kriminal, da u svojoj državnoj administraciji rade činovnici koji će građanima biti na usluzi, bez plaćanja mita, i zato te države kao jako demokratije moraju da njeguju pluralizam koji će novinarima dati prostor za slobodno i kritičko izvještavanje.
Vladavina prava osnov je i za ekonomski napredak. Njemačka ostaje najvažniji trgovinski partner i najvažniji investitor na zapadnom Balkanu. Sa svojom vanjskom politikom u pogledu zaštite klime želimo u godinama koje dolaze još bliže sarađivati s regionom u cilju postizanja energetskog preokreta. Nova savezna vlada će nastaviti s Berlinskim procesom, započetim na inicijativu Njemačke 2014. koji je u mnogome doprinjeo regionalnoj saradnji - konkretno na primjeru Regionalnog ureda za saradnju mladih RYCO i ukidanje roaminga u regionu. Sada je važno da se implementira akcioni plan za Zajedničko regionalno tržište koji predviđa uzajamno priznavanje fakultetskih i stručnih diploma. Koristi od toga imaju prije svega mladi ljudi koji žele da sarađuju bez obzira na granice.
Ubijeđena sam da na isti način na koji je Njemačka poslije 1945. godine mir mogla da nađe isključivo u Evropskoj uniji, tako je nama za trajni mir na našem kontinentu potrebno da svih šest država na zapadnom Balkanu budu u Evropskoj uniji. Pri tome važi: mi u Evropskoj uniji ne možemo samo artikulirati svoja očekivanja, već smo dužni da održimo datu riječ. Razumijem razočarenje u regionu zbog dodatnih kašnjenja. Pristupni pregovori s Albanijom i Sjevernom Makedonijom i vizna liberalizacija u skladu sa Šengenskim sporazumom – i jedno i drugo mora se sada konačno ostvariti. Pri tome, ne radi se samo o tehničkim pregovorima. Radi se o budućnosti naše zajedničke Evrope, radi se o miru koji je ovih dana neviđeno ugrožen i koji je od neprocjenjive vrijednosti.
(Ovo je autorski tekst ministrice vanjskih poslova Njemačke uoči postjete zapadnom Balkanu distribuiran portalu Politicki.ba)
