Kada je riječ o Srebrenici, iz pijeteta prema
žrtvama genocida ja lično, a i Demokratska fronta ćemo uvijek poštovati
odluku građana Srebrenice, poručio je u intervjuu za Anadolu
Agency (AA) Zlatan Begić, zamjenik predsjedavajućeg Kluba poslanika
DF-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, profesor ustavnog prava
na Univerzitetu u Tuzli i zvaničnik Demokratske fronte.
"Oni u
nama imaju podršku po svim pitanjima pa i kada je riječ o posljednjoj
odluci da se ide u bojkot ponovljenih lokalnih izbora. Sačekat ćemo vidjeti
kakve će to političke posljedice proizvesti i naravno tu smo na raspolaganju za
sljedeći korak. Smatram da iza bojkota, sasvim sigurno postoji namjera da se
planira neki naredni korak s kojim bi se problematika i sva ona pitanja
koja su u vezi sa Srebrenicom ponovno vratila u fokus, na mjesto gdje i
pripadaju", rekao je Begić.
Mišljenja je
da je zakon o zabrani negiranja genocida davno morao biti donesen.
"Nažalost, politički lideri iz entiteta RS nisu razumjeli da je najbolji način borbe za vlastiti narod zapravo suočavanje s prošlošću i jasno distanciranje od svega onoga što se nije smjelo dogoditi, a dogodilo se. U izostanku takve vrste političke volje, koja nije slučajna, ona je dio strategije. U BiH je rat samo nominalno prestao oružanim sredstvima, a nastavljen je političkim, nastavljen je političkim projektima pa je i negiranje svake vrste uključujući i negiranje zločina i genocida u Srebrenici predstavlja dio strategije. Kao što je uporedo s tim prisutno i negiranje BiH, njenih institucija, državnosti, odluka ustavnih sudova, državnih zakona, blokada državnih institucija... Sve je to dio jedne strategije koja se u BiH intenzivno dešava još od 90-ih godina prošlog stoljeća", kaže Begić.
Negiranje
genocida dio strategije
I to
negiranje genocida, navodi, jeste dio te iste strategije.
"Mislim
da je takva vrsta politike pokazala svoju pogubnost još 90-ih godina prošlog
stoljeća i mislim da to nikuda ne vodi na prvom mjestu srpski narod koji bi
trebao doživjeti određenu vrstu katarze. Ne govorim ovdje o cjelokupnom narodu,
ali na prvom mjestu imam u vidu političke lidere koji su se smjenjivali,
smjenjivale su se i različite političke opcije, ali uvijek postoji
jednoglasnost i konsenzus kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici koji
je presuđen i presudama Međunarodnog suda. Mislim da to nije put kojim
odgovorni lideri trebaju voditi svoj narod. Vidimo katastrofalne posljedice
takve politike još od 90-ih godina do današnjih dana, gdje zbog pravne
nesigurnosti, zbog širenja nacionalizama, zbog stalnog vrijeđanja žrtava,
izazivanja netrpeljivosti upravo po tom osnovu i reakcija i kontra reakcija
imamo situaciju da stanovništvo masovno napušta zemlje regiona",
ističe Begić.
Što se tiče
budućeg statusa Srebrenice, kaže, smatra da ona treba biti distrikt.
"Smatram
da čak jedan vid harizme i suočavanje s prošlošću u BiH, sa svim onim
negativnim što se dešavalo u bliskoj prošlosti bi bio kada bi jedna takva ideja
i inicijativa došla od političara i političkih subjekata iz entiteta RS",
navodi Begić.
U javni
diskurs u BiH, kaže, opet strategijski i ciljano gurnuta problematika
legitimiteta i to na jedan prilično vulgaran način.
"Upravo
dovršavam jednu trilogiju, tri knjige koje se bave problematikom legaliteta i
legitimiteta. Riječ je o izuzetno složenoj teorijskoj, filozofskoj i pravnoj
problematici. Na neki način se naježim kada vidim kako se to u političkom
prostoru nedopušteno pojednostavljuje i vulgarizira opet u svrhu određenih
političkih projekata. Nama je nasilno gurnuta priča o legitimitetu da mi ne
bismo pričali o legalitetu. U demokratskom društvu ne možete biti legitimni,
ako niste legalni. Prvo morate biti legalni, na pravu zasnovani, da bi ste onda
mogli biti legitimni. Nema u demokratskom društvu legitimiteta bez legaliteta.
A kod nas u BiH je upravo problem u deficitu legaliteta. Mi sa stanovišta
općeprihvaćenih demokratskih standarda spram obaveza pravne naravi koje su
stupile ratifikacijom Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim
slobodama i njezinim protokola i drugih međunarodnih sporazuma imamo nelegalan
sistem. To jer smo činom ratifikacije Evropske konvencije posebno njenog
Protokola 12 koji podrazumijeva apsolutnu jednakost u svim oblastima, a posebno
u oblastima biračkih prava, odakle počinje demokratija. To je izvor
demokratije", navodi Begić.
Zahtjevi
HDZ-a BiH virtuelni
Dakle, kaže,
mi smo bili u obavezi kao država da uskladimo naš ustavni poredak još prije 15
godina s preuzetim obavezama iz tih međunarodnih instrumenata.
"Mi
to, međutim, nismo uradili. I pri tome ne samo da smo povrijedili međunarodno
pravo, ne samo da kršimo Evropsku konvenciju i njene protokole, mi time kršimo
i Ustav BiH koji u jednom svom dijelu zapravo govori o obaveznosti primjene
načela Pakta sunt servanda koji podrazumijeva izvršavanje preuzetim
međunarodnih ugovora u dobroj vjeri. To načelo postavlja na nivo ustavne norme.
Mi takvim nečinjenjem zapravo kršimo i Ustav BiH, odnosno unutrašnji
pravni poredak. Zbog toga imamo nelegalnu vlast koja se bira prema
pravilima koja su davno morala biti promijenjena u skladu s činom
ratifikacije Evropske konvencije i njenih protokola. To je ono na što je nas
Evropski sud za ljudska prava upozorio", tvrdi Begić.
Ističe da
nije obaveza usaglašavanje ustavnog poretka BiH s Evropskom konvencijom i
njenim protokolima, odnosno s općeprihvaćenim međunarodnim demokratskim
standardima nastala činom donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava
nego je nastala činom ratifikacije Evropske konvencije i njenih protokola.
"Ono
što je veoma važno riječ je o obavezi pravnog karaktera. To je ono na što nas
stalno upozoravaju - ustavna vladavina, odnosno vladavina prava. To nije
obaveza čisto političkog karaktera. To je na prvom mjestu obaveza pravnog
karaktera, a politika mora i treba se kretati u granicama prava. Jer, i prema
stavovima evropskih i svjetskih ustavnih i vrhovnih sudova izabrani zastupnici
imaju legitimitet samo dotle dok se kreću u granicama ustava bilo da je riječ o
činjenju i direktnom kršenju ustavne ili neke međunarodno pravne obaveze koja
ima inače nadustavnu snagu, bilo da je riječ o nečinjenju koje dovodi do takvog
stanja. Onog momenta kada izabrani zastupnik izađe izvan granica ustavnog okvira
na osnovu kojeg je izabran on zapravo samim tim gubi kvalitet legaliteta, a
kada nema, kada nestane legaliteta onda više ne možete biti ni legitimni",
ističe Begić.
Naglašava da je kod nas pojam legitimiteta i takozvanog legitimnog predstavljanja do krajnosti vulgariziran.
"On je
zapravo sveden na formu koja je bila poznata u totalitarnim režimima. Ko su
legitimni? Primjera Nijemci za vrijeme nacističke Njemačke. Ili legitimni
pripadnici određene rase. Sada ovdje govorimo o legitimnim predstavnicima jednog
naroda. Dakle, postoje pripadnici određenog naroda koji se tom logikom smatraju
nelegitimnim, čija prava bi bila uskraćena. Sada u 21. vijeku različiti su
mehanizmi, da tako kažemo, kapitacije te vrste 'građana' koji objektivno
žive, postoje, plaćaju poreze BiH. Nekada su se takvi vodili u logore, a sada
bi ih putem ustava i zakona lišili njihovih građanskih prava. To je naravno
nedopustivo u 21. vijeku", navodi Begić.
U tom
smislu, kaže, ne postoje nekakve virtuelne izborne jedinice.
"Zahtjevi
HDZ-a BiH su virtuelni. Oni kao takvi nikada neće biti prihvaćeni ne zato što
ja to kažem, već zato što su anticivilizacijski, usmjereni na prvom mjestu
protiv pripadnika vlastitog naroda. Ovdje više nisu smetnja komšije Srbi i
Bošnjaci i mi koji dolazimo iz reda ostalih. Nego su sada glavna smetnja i
glavni problem pripadnici hrvatskog naroda sa stanovišta pozicije HDZ-a BiH.
Pitanje je dokle će ići u tome. Kada se pokušava neki vulgarizirani
politički koncept osmisliti prvo se njemu nađe neko zvučno ime. Pogledajte,
mi sada pričamo o legitimnom predstavljanju. A, ustvari kada uđete u taj
politički koncept, odnosno projekat vidite da tu nema ništa legitimno i vidite
u smislu predstavljanja da je riječ o tome da jedna politička partija zapravo
privatizira pravo na predstavljanje čitavog jednog naroda i da je riječ o borbi
čisto za političke pozicije pri čemu se svi oni građani koji se ne
identificiraju sa jednim vođom i jednom partijom zapravo smatraju
nelegitimnim pa čak bi se usudio reći i nepoželjnim", tvrdi Begić.
Konstitutivnost
privremena mjera
Moramo,
kaže, znati da je princip konstitutivnosti naroda svojevrsna
privremena mjera.
"Dakle,
u pravu nisu sve vrijednosti jednakog nivoa intenziteta. Postoje neke apsolutne
vrijednosti zarad kojih se neke druge pravne vrijednosti koje su također pravne
vrijednosti mogu privremeno ograničiti. Tako po međunarodnom pravu najviši
legitimni cilj je mir i sigurnost. Radi uspostavljanja mira i sigurnosti je
uveden princip konstitutivnosti naroda u BiH na način kako je to pozicionirano
Ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Zbog mira i sigurnosti kao
najvišeg legitimnog cilja i do ostvarenja tog cilja, jer svaki cilj, ako je
takav ima fazu svog ostvarenja, u pravnom smislu se može smatrati opravdanim
kroz pozicioniranje posebnih prava konstitutivnih naroda u ustavnom poretku na
određeno vrijeme. Vrlo je bitno naglasiti da takva vrsta ograničenja u skladu
s općeprihvaćenim demokratskim standardima imaju temporalni karakter, ona
su na određeno vrijeme dok se cilj ne izvrši", ističe Begić.
Na kraju
krajeva, navodi, presudama Evropskog suda za ljudska prava je jasno kazano da
ne postoje više razumni razlozi za održavanja stanja etničke diskriminacije
zasnovanom na principu konstitutivnosti naroda budući da su mir i sigurnost kao
najviši legitimni cilj uspostavljeni i da nema više niti jednog razumnog
razloga za održavanje diskriminacije na snazi.
"Dakle,
mi moramo shvatiti princip konstitutivnosti kao privremenu mjeru dok se ne
uspostavi mir i sigurnost. U tom tonu su i na toj lini su i presude Evropskog
suda za ljudska prava koji su za nas pravno obavezujući. Mi smo ratifikacijom
Evropske konvencije i njenih protokola prihvatili i nadležnost Evropskog suda
za ljudska prava kada je riječ o tumačenju odredbi konvencije i njenih
protokola. Riječ je o pravnoj obavezi. Ukoliko je to u jednom vremenskom
periodu bilo neophodno sada je suvišno, da ne kažem i zabranjeno spram pravnih
obaveza koje su proizašle iz ratifikacije međunarodnih instrumenata, ali i
činjeničnog stanja koje trenutno vlada. Dakle, može se smatrati čak i
nedopuštenim, odnosno jeste nedopušteno održavanje takvog stanja diskriminacije
i na to nas je jasno u nekoliko navrata upozorio Evropski sud za ljudska
prava", ističe Begić.
Što se
tiče kolektivnih i individualnih prava, navodi, to je diskusija o kojoj bi
se mogla voditi polemika satima, ako ne i danima.
"Suštinski
je bitna jedna stvar, a to je da se nigdje na svijetu ne može kolektivna
jednakost bilo kojeg kolektiviteta ostvarivati na način da se uskrate prava
drugom kolektivitetu po bilo kom osnovu. To je tako bilo da li po etničkoj
pripadnosti ili nečemu drugom. Kod nas imamo taj pokušaj i po osnovu stranačke
pripadnosti, a prema pripadnicima istog naroda koji možda ne žive na određenom
teritoriju gdje određena stranka ima apsolutnu vlast, koji ne pripadaju toj
političkoj orijentaciji. Ne može se tako ostvarivati kolektivna jednakost.
Vidjeli smo da se ona i ne ostvaruje. Zapravo se pokušavaju pod krinkom
ostvarivanja kolektivne jednakosti očuvati vladajuće pozicije jedne političke
stranke - njena kontrola nad finansijskim tokovima, njena kontrola na
institucije pravosuđa, jer nemojmo zaboraviti da bi mnogi istaknuti nosioci
političkih funkcija u vladajućim političkim partijama, svim u prethodnih 20
godina, se itekako mogli naći na optuženičkim klupama u slučaju da izgube
pozicije moći", navodi Begić.










