A islamofobija upravo neosnovano generalizira, zasljepljuje i neminovno vodi neosnovanoj mržnji.
Autor: Muhamed Jusić
Već duže vrijeme izjave smijenjenog predsjednika entiteta Rs Milorada Dodika nikoga ne šokiraju, ali to ne znači da one ne trebaju biti ozbiljno shvaćene naročito kada otkrivaju više nego što onaj ko ih je izrekao i zna.
Jedna takva izjava je došla ovih dana u ispovijesti Dodika o tome kako ga je baka strašila kad je bio mali muslimanima govoreći mu "Eto Turaka!" i kako se on skoro pa ponosi svojom mržnjom prema prvim komšijama Bošnjacima muslimanima koji su ih, prema svjedočenju tamošnjih Bošnjaka, prihvatili nakon što se porodica Dodik doselila tu iz Drvara, gdje su i prije toga doselili kao stočari iz Dalmacije.
Dodik je ovom ispoviješću nesvjesno dokazao duboko ukorijenjenu islamofobiju u dijelu srpskog društva, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Srbiji. Po svojoj definiciji islamofobija je upravo to, iracionalni strah od islama i muslimana. Taj strah čak u nekim segmentima može biti i opravdan, čak i argumentiran, jer je prirodno da se ljudi plaše onoga što ne znaju ili da imaju neke predodžbe iz prošlosti koje te njihove strahove mogu potvrđivati. Može taj iracionalni strah biti i racionaliziran čak i ličnim negativnim iskustvom, ali on potvrđuje svoju iracionalnost kad postane generalizirajući.
A islamofobija upravo neosnovano generalizira, zasljepljuje i neminovno vodi neosnovanoj mržnji. Islamofobija nikada ne ostaje iracionalni ili bilo kakav drugi osjećaj, nego uvijek služi kao opravdanje za diskriminaciju, dehumanizaciju i u konačnici genocid.
Dodik, a da i ne zna, otkrio je gdje se krije korijen genocidne politike u dijelu akademske, vjerske, političke i svake druge "elite" srpskog naroda, koje stoljećima pokušava da iskorijeni muslimanske narode sa ovih prostora. Da i ne zna, pokazao je da u konačnici nije bitno ko su ti "muslimani", šta stvarno vjeruju, šta njihova vjera uči, ko su po svojim biološkim korijenima, šta rade, kakve su njihove politike ili kako se odnose prema svojim komšijama.
To što se on njih plaši je dovoljno da se nad njima opravda svaki zločin, da im se negira identitet, vjera, pravo na slobodu, da ih se drži pod svojom vlašću ili da ih se, u konačnici, kada za to dođe prilika, baci u masovne grobnice. Neki Bošnjaci su se u dijelu historije u nemogućnosti da se izjasne kao Bošnjaci kroz proces njihove asimilacije u velikosrpske i velikohrvatske projekte izjašnjavali kao Srbi, smatrali se braćom, služili kralju i otadžbini, ginuli oslobađajući Beograd kao svoj glavni grad, ali ih to nikada nije poštedilo straha i mržnje kojem su njihovi "sunarodnjaci" učeni u kućama.
Zato i danas Dodik, svjesno ili ne, poručuje Bošnjacima da sve i da npr. priznaju nezavisan ili Srbiji pripojen (ni njemu to po izjavama još nije jasno) dio Bosne i Hercegovine iz kojeg su protjerani ili pobijeni autohtoni stanovnici Bošnjaci i Hrvati, to ne bi bilo dovoljno da ih se Dodik prestane plašiti i da ih nastavi proganjati jer to njegov strah od njih opravdava.
Pravdi za volju, Dodik je ovu opasnu genocidnu matricu drugim riječima i ranije ogolio pred javnošću. Tvrdnjama da "mi ne želimo", da mi "ne možemo" da živimo s njima, on je ustvari potvrdio da s obzirom da Bošnjaci, Albanci i još neki narodi ovdje žive stoljećima, na većini teritorije čak i duže nego Srbi i da je islam dio identiteta tih naroda, jedino rješenje da oni nestanu. To je definicija genocida. Kao što je iracionalni, zasljepljujući i generalizirajući strah od muslimana definicija islamofobije.
Naše komšije Srbi za koje vjerujem da ih je ipak značajan broj koji u kući nisu učeni (kao što nismo mi Bošnjaci koji smo živjeli u Dodikovom komšiluku u Kotor-Varošu) da mrze svoje komšije i koji od baka nisu strašeni sa „Eto Turaka!“ ovu očitu pojavu u svome društvu trebaju shvatiti prije svega kao svoj problem. Nije to problem samo muslimana koji su stoljećima već žrtva ovog narativa, nego bi se i Srbi trebali zapitati šta se to uči u njihovim kućama i kakvu to budućnost i vrijednosti ostavljaju budućim generacijama koje očito i dalje rastu u mržnji i iracionalnim strahovima.
