Piše: Muhammad Hussein
Ovaj mjesec je vjerovatno bio najpotresniji za Rusiju otkako je započela invaziju na Ukrajinu prije skoro sedam mjeseci. U agresivnoj protivofanzivnoj operaciji, ukrajinske snage su ponovo zauzele gradove Herson i Kupijansk, navodno brzo povrativši 3.000 kvadratnih kilometara teritorije i protjeravši ruske snage. Osim Hersona i anektiranih teritorija na istoku zemlje, Moskva do sada nije bila u stanju da zadrži bilo koji drugi veliki ukrajinski grad. Za sedam mjeseci stvari za Rusiju ne idu dobro.
Međutim, jedan neuspjeh ne znači nužno pad i na nekom drugom frontu, budući da Kremlj i njegovi različiti agenti i dalje ostaju sposobni i uspješni agitatori, uticajni i disruptori. To je slučaj u scenarijima poput onih u Libiji, Maliju i Centralnoafričkoj Republici kroz korištenje plaćeničke Wagner grupe, kao i u Evropi i Sjevernoj Americi, putem sajber manipulacije i utjecaja u političkom i medijskom sektoru.
Na zapadnom Balkanu je, međutim, ruski je utjecaj daleko dublji i jače ukorijenjen.
Uprkos prisutnosti dugotrajnih domaćih sporova i podjela, pravi strah analitičara je da bi u Bosni – i regionu zapadnog Balkana, općenito – Rusija mogla iskoristiti te podjele korištenjem lokalnih aktera, kako političkih tako i civilnih.
Politički, Rusi imaju Milorada Dodika, srpskog člana tročlanog predsjedništva Bosne koji je prošle godine izazvao strah od ponovnog sukoba u zemlji najavljujući otcjepljenje Rs od države BiH. Takav potez koji je omogućila Srbija i, suptilnije, Rusija, oživio je sjećanja na traumatične događaje 1992-1995. i srpsku agresiju.
Od tada, i od sastanka turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana sa Dodikom prošle godine i njegovog srpskog kolege Aleksandra Vučića ove godine, čini se da su ti strahovi za sada splasnuli. Međutim, Kremlj u svakom trenutku može spremno nastaviti sa takvim manevrima, a postoje izvještaji da je ruska ambasada u Bosni tvrdila da predsjednik Vladimir Putin i Dodik imaju privatni dogovor o koracima koje treba poduzeti u podijeljenoj zemlji.
Na daleko suptilniji način, Moskva bi također mogla iskoristiti proruske srpske simpatizere i demonstrante da projektuje svoje političke interese, vrši pritisak na vlasti ili poveća nestabilnost u regionu. Osim onih demonstranata koji su demonstrirali ranije ove godine u znak podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu, postoje tvrdnje – uglavnom zapadnih analitičara – da ih Kremlj plaća i da će to sigurno učiniti u budućnosti kako bi podsticao nasilje pucanjem na policajce na sjeveru Kosova.
Prema Reufu Bajroviću – bivšem bosanskom ministru energije, rudarstva i industrije i analitičaru politike koji je trenutno potpredsjednik Alijanse SAD-Evropa – koji je razgovarao za Middle East Monitor, snažan otpor ukrajinske vojske ruskoj invaziji bio je ključni faktor u spriječavanju Moskve da uspješno cilja na zapadni Balkan.
"Ruski agenti u Bosni bili su na ivici da podstaknu pobunu, ali je dugi rat u Ukrajini preokrenuo njihove planove", rekao je on. "Da su Rusi brzo pobijedili u Ukrajini, Bosna bi bila sljedeća". Međutim, nije samo Moskva ta koja eksploatira podjele u regionu, a Bajrović je naglasio da je "najopasniji aspekt gotovo trajne krize u BiH to što zapadne zemlje blisko sarađuju i omogućavaju nekim od ruskih agenata, poput lidera Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini.
