Beharić: "Sada je vrijeme da se SAD, UK i EU suprotstave zlonamjernom utjecaju Rusije, koji je popunio prazninu na Balkanu nastalu nedostatkom angažmana vanjskih aktera sa Zapada".
Piše: Muhammad Hussein
Ovaj mjesec je vjerovatno bio najpotresniji za Rusiju otkako je započela invaziju na Ukrajinu prije skoro sedam mjeseci. U agresivnoj protivofanzivnoj operaciji, ukrajinske snage su ponovo zauzele gradove Herson i Kupijansk, navodno brzo povrativši 3.000 kvadratnih kilometara teritorije i protjeravši ruske snage. Osim Hersona i anektiranih teritorija na istoku zemlje, Moskva do sada nije bila u stanju da zadrži bilo koji drugi veliki ukrajinski grad. Za sedam mjeseci stvari za Rusiju ne idu dobro.
Međutim, jedan neuspjeh ne znači nužno pad i na nekom drugom frontu, budući da Kremlj i njegovi različiti agenti i dalje ostaju sposobni i uspješni agitatori, uticajni i disruptori. To je slučaj u scenarijima poput onih u Libiji, Maliju i Centralnoafričkoj Republici kroz korištenje plaćeničke Wagner grupe, kao i u Evropi i Sjevernoj Americi, putem sajber manipulacije i utjecaja u političkom i medijskom sektoru.
Na zapadnom Balkanu je, međutim, ruski je utjecaj daleko dublji i jače ukorijenjen.
Uprkos prisutnosti dugotrajnih domaćih sporova i podjela, pravi strah analitičara je da bi u Bosni – i regionu zapadnog Balkana, općenito – Rusija mogla iskoristiti te podjele korištenjem lokalnih aktera, kako političkih tako i civilnih.
Politički, Rusi imaju Milorada Dodika, srpskog člana tročlanog predsjedništva Bosne koji je prošle godine izazvao strah od ponovnog sukoba u zemlji najavljujući otcjepljenje Rs od države BiH. Takav potez koji je omogućila Srbija i, suptilnije, Rusija, oživio je sjećanja na traumatične događaje 1992-1995. i srpsku agresiju.
Od tada, i od sastanka turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana sa Dodikom prošle godine i njegovog srpskog kolege Aleksandra Vučića ove godine, čini se da su ti strahovi za sada splasnuli. Međutim, Kremlj u svakom trenutku može spremno nastaviti sa takvim manevrima, a postoje izvještaji da je ruska ambasada u Bosni tvrdila da predsjednik Vladimir Putin i Dodik imaju privatni dogovor o koracima koje treba poduzeti u podijeljenoj zemlji.
Na daleko suptilniji način, Moskva bi također mogla iskoristiti proruske srpske simpatizere i demonstrante da projektuje svoje političke interese, vrši pritisak na vlasti ili poveća nestabilnost u regionu. Osim onih demonstranata koji su demonstrirali ranije ove godine u znak podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu, postoje tvrdnje – uglavnom zapadnih analitičara – da ih Kremlj plaća i da će to sigurno učiniti u budućnosti kako bi podsticao nasilje pucanjem na policajce na sjeveru Kosova.
Prema Reufu Bajroviću – bivšem bosanskom ministru energije, rudarstva i industrije i analitičaru politike koji je trenutno potpredsjednik Alijanse SAD-Evropa – koji je razgovarao za Middle East Monitor, snažan otpor ukrajinske vojske ruskoj invaziji bio je ključni faktor u spriječavanju Moskve da uspješno cilja na zapadni Balkan.
"Ruski agenti u Bosni bili su na ivici da podstaknu pobunu, ali je dugi rat u Ukrajini preokrenuo njihove planove", rekao je on. "Da su Rusi brzo pobijedili u Ukrajini, Bosna bi bila sljedeća". Međutim, nije samo Moskva ta koja eksploatira podjele u regionu, a Bajrović je naglasio da je "najopasniji aspekt gotovo trajne krize u BiH to što zapadne zemlje blisko sarađuju i omogućavaju nekim od ruskih agenata, poput lidera Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Većina ovih pitanja i sklonosti nestabilnosti proizilaze direktno iz Dejtonskog sporazuma i sistema podjele vlasti kojim se upravlja zemljom. Osim podjele zemlje na dvije glavne zone – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku – Dejtonski sporazum u suštini obezbjeđuje preveliku zastupljenost različitih interesnih grupa. Kao što je navedeno na konferenciji Evropske komisije prije 17 godina, Bosna je imala tri predsjednika, 13 premijera, 14 parlamenata, 147 ministara i 700 parlamentaraca. Ako je i dalje tako, to je sve za stanovništvo od svega oko 3,2 miliona, a sve diktiraju etničke kvote. U stvari, to podriva sam suverenitet Bosne i Hercegovine i osigurava da ona nikada ne bi mogla biti istinski ujedinjena pod ovim trenutnim sistemom.
Dejtonski sporazum je, na kraju krajeva, trebao biti samo privremeni potez za prekid sukoba i zacjelenje rana kako bi se zaustavilo krvoproliće. Nikada – barem pod bilo kakvom razumnom logikom s bošnjačke strane – nije zamišljeno kao dugoročno ili trajno rješenje. Jedna od najnovijih kritika Dejtona u tom pogledu došla je od Erdogana, koji je na konferenciji za novinare sa svojim hrvatskim kolegom Zoranom Milanovićem u Zagrebu izjavio da "ako se pita odakle dolaze ove nevolje u BiH, mislim da izviru iz Dejtona. Nažalost, Dejton ne može biti sporazum koji ima za cilj rješenje u Bosni i Hercegovini".
Rusija ima direktne koristi od ovog trenutnog nefunkcionalnog sistema i koristi ga da zadrži svoju vlast u regionu, ne samo kroz gore spomenutu upotrebu lokalnih igrača i simpatizera na terenu, već i kroz činjenicu da još uvijek sjedi na u Vijeću za provođenje mira (PIC) koje nadgleda provedbu Dejtonskog sporazuma. To Moskvi daje jasnu pravnu osnovu, prema međunarodnom pravu, da zadrži neki oblik diplomatskog utjecaja i da ima direktnu riječ o tome kako se Bosnom upravlja na njen sadašnji nesuveren način.
Kako je za Middle East Monitor rekao Samir Beharić, istraživač na Balkanskom forumu i saradnik njemačkog Marshall fonda Sjedinjenih Država, Dejtonski sporazum "je i prokletstvo i blagoslov za Bosnu i njen narod. Možda je okončao rat, ali političari ga koriste uglavnom kao platformu za etnonacionalističku retoriku, stalne prijetnje secesijom i ratnim huškanjem".
Veza s Rusijom također je viđena ranije ove godine, rekao je, kada se predsjednik hrvatskog nacionalističkog HDZ-a Dragan Čović pridružio proruskim zastupnicima bosanskih Srba u glasanju protiv toga da Bosna i Hercegovina sankcionira Moskvu i da se pridruži EU u svojoj vanjskoj i sigurnosnoj politici.
"Rusija neće ništa drugo nego iskoristiti scenario u kojem srpski i hrvatski nacionalisti šire etničke podjele u zemlji", naglasio je Beharić.
Podsjećajući da je "ambasador Rusije u BiH Igor Kalbukhov nedavno zaprijetio Bosni i Hercegovini ukrajinskim scenarijem u slučaju da zemlja odluči ući u NATO", rekao je da su postupci Dodika i drugih proruskih ličnosti "dobro koordinirane aktivnosti usmjerene na demontažu Bosne i Hercegovine i destabilizaciju cijelog regiona", a ne obična 'zapaljiva retorika'.
Dok su se zapadne države fokusirale – razumljivo – na Ukrajinu i tekući sukob, one su uglavnom zaboravile ili previdjele napore koje Rusija preduzima na zapadnom Balkanu. Uprkos tome što je američki ambasador u Bosni nedavno priznao ovo pitanje i ponovio da Vašington i Zapad "neće prepustiti [Bosnu i Hercegovinu] Rusiji", kao i drugi ambasadori koji su izjavili da je prisustvo EU i NATO-a u regionu važni za njegovu stabilnost, oni su i dalje u velikoj mjeri dozvolili Kremlju da popuni prazninu u regionu i podstakne podjele u Bosni.
Beharić je pozvao na potrebu za "većom pažnjom ključnih aktera na Zapadu, koji već predugo umiruju ruske marionete na Balkanu. Sada je vrijeme da se SAD, UK i EU suprotstave zlonamjernom utjecaju Rusije, koji je popunio prazninu na Balkanu nastalu nedostatkom angažmana vanjskih aktera sa Zapada".
(Autor je analitičar think-thanka Middleeast Monitor. Tekst je izvorno objavljen na web stranici ove organizacije.)
