Piše: Ismail Ćidić
Nakon što je Christian Schmidt, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, nametnuo diskriminatorne i krajnje neprihvatljive izmjene Izbornog zakona na dan izbora, među probosanskim faktorima odmah su se pojavila tri bloka:
- prvi koji smatraju da šta god dođe od Schmidta, Amerikanaca i Britanaca bespogovorno treba prihvatiti;
- drugi koji se interno ne slažu s ovim i sličnim odlukama, ali se zbog svojih fotelja ne smiju suprotstaviti;
- treći manji blok koji se otvoreno i jasno suprotstavlja nametnutim rješenjima.
Treći blok već sedmicama trpi ogroman pritisak zbog "neposlušnosti" prema Schmidtu i našim najvažnijim saveznicima i to ne samo od tih saveznika, nego i od domaćih protivnika.
Optužbe su različite – od toga da se to radi kako bi se Bosna i Hercegovina posvađala sa Zapadom (?) do optužbi da se ti ljudi žele "uhljebiti" u kabinetu Željka Komšića.
O samim Schmidtovim nametnutim rješenjima se i ne diskutira previše jer je prvobitni cilj diskreditirati ovaj treći blok na druge načine.
Da stvar bude zanimljivija, isti ljudi koji napadaju Aliju Izetbegovića jer je pod prisilom i prijetnjama potpisao Dejtonski sporazum sada su uporni u stavovima da se našim zapadnim saveznicima, posebno SAD, ne treba suprotstavljati i da automatski treba prihvatiti čak i najgore moguće diskriminatorske prijedloge koje oni zastupaju prema nama.
Međutim, ono što lokalni pametolozi ne razumiju (dijelom zbog toga što ne govore engleski i što nisu putovali izvan bivše Jugoslavije) jeste kako američki ili britanski sistem funkcionira, kakav mentalitet vlada u tim kulturama, te kako, ustvari, da bismo dobili poštovanje od tih država, prvo moramo pokazati da poštujemo sebe.
