Piše: Samir Beharić
U rano jutro 24. februara probudio sam se uz poruke moje prijateljice Aline iz Kijeva. "Počelo je", lakonski je napisala.
Moja mama je već pratila vijesti iz Ukrajine, osjećajući se ponovno traumatizirano onim što je vidjela na TV-u.
"Znam kako se Alina osjeća. Bila sam njenih godina kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu", prošaputala je očiju punih suza.
Ruska invazija na Ukrajinu probudit će uspomene milionima ljudi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, koji su svi teško stradali pod režimom srpskog diktatora Slobodana Miloševića. U aprilu 1992. Milošević je napao moju domovinu, Bosnu i Hercegovinu, pod sličnim izgovorom kao što je to učinio Putin sa Ukrajinom, negirajući njenu državnost, historiju i nacionalni identitet.
Bosna i Hercegovina danas prolazi kroz najgoru krizu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine za okončanje rata koji je koštao više od 100.000 života. Moja mama i njene prijateljice mi sa zebnjom govore da su ratne zastave koje su vidjeli u Bosni krajem 80-ih i ranih 90-ih ponovo jasno vidljive. Za razliku od prije tri decenije, onima koji žele raskomadati Bosnu i Hercegovinu ne pomaže samo uobičajeni osumnjičenik, Srbija, već podržava i susjedna Hrvatska, članica EU, ali i Putinova Rusija.
Ujedinjeni u podjeli
Jedan od najčvršćih Putinovih pristalica na Balkanu je secesionista bosanskih Srba Milorad Dodik.
Dodik, koji trenutno služi kao srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, redovno je prijetio otcjepljenjem entiteta Republika Srpska od ostatka Bosne i Hercegovine. Kontinuirano se bavi nacionalističkom retorikom, antimuslimanskim raspirivanjem mržnje i negiranjem i bosanskog i bošnjačkog identiteta.
Nedavno, tokom sastanka Komiteta za vanjske poslove Evropskog parlamenta (AFET) o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik je Bošnjake stalno nazivao "muslimanima", optužujući ih da žele stvoriti "islamsku državu" u Evropi. Išao je tako daleko da optuži članove Evropskog parlamenta (EP) da se ne suprotstavljaju „bosanskoj Islamskoj državi“ na isti način kao što se Evropska unija bori protiv ISIS-a. Za Dodika, glasnog poricatelja genocida, biti Bošnjak svodi se na muslimansku pripadnost, a biti musliman jednako je biti terorista.
Dodik nije bio sam u svom islamofobičnom bijesu. Na istom sastanku u Briselu, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) Dragan Čović pridružio se Dodiku u okrivljavanju Bošnjaka za pokušaj uspostave "unitarne islamske države".
Godinama su slične optužbe stizale iz sjedišta Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu.
Njena satelitska stranka u Bosni i Hercegovini, koju vodi Čović, udružila se sa srpskim nacionalistima u optuživanju Bošnjaka za „unitarizam“, islamski fundamentalizam, pa čak i terorizam.
Slična kampanja mržnje poslužila je kao uvod u genocid u Srebrenici i druge gnusne ratne zločine koje su počinile snage bosanskih Srba tokom rata.
Dodik i njegovi pomagači već više od 15 godina koriste retoriku podjela kako bi potkrijepili svoje tvrdnje da je Bosna i Hercegovina „nemoguća država“.
Čineći to, separatisti bosanskih Srba nastoje prekinuti veze sa centralnom vladom, postavljajući temelje za nezavisnost ili uniju sa susjednom Srbijom.
Građani drugog reda u svojoj zemlji
Milorad Dodik ne govori samo o secesiji. Nedavno ohrabren od strane Čovića, napravio je konkretne korake ka razbijanju Bosne i Hercegovine kakvu poznajemo. Prošlog decembra, Narodna skupština Republike Srpske izglasala je povlačenje iz zajedničkih Oružanih snaga BiH, tajne službe, poreske uprave i najvišeg pravosudnog tijela - Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Ni dva mjeseca kasnije, u februaru ove godine, zakonodavci u entitetu Republika Srpska usvojili su nacrt zakona kojim bi se stvorila paralelna institucija koja će osporiti autoritet najvišeg pravosudnog tijela bosanske države. Vlasti Republike Srpske su do donošenja ovog zakona formirale entitetsku agenciju za lijekove i medicinska sredstva, osporavajući ovlaštenja Državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva.
Dragan Čović je u jeku te krize otputovao u Banju Luku samo da bi prisustvovao vanrednoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske i pozvao na “zaštitu Republike Srpske”. Mnogi su tvrdili da je Čovićev poziv da se “zaštiti Republiku Srpsku” uvreda za Hrvate koje su 1992. godine ubile i protjerale snage bosanskih Srba sa današnje teritorije Republike Srpske.
Reakcije na Dodikove i Čovićeve zajedničke napore da blokiraju bosanske državne institucije i osakate zemlju bile su nikakve. Ni nadležne državne pravosudne institucije, kao ni međunarodni visoki predstavnik, njemački diplomata Christian Schmidt, nisu pravilno reagirali u odbrani Dejtonskog mirovnog sporazuma. Izjave u kojima se izražava "ozbiljna zabrinutost" i osuđuje "zapaljiva retorika" postale su dio široko rasprostranjenih šala koje se dijele na društvenim mrežama. U međuvremenu, konstruktivnije reakcije stigle su od pojedinih poslanika.
Poslani Evropskog parlamenta Zeleni/EFA Thomas Waitz pozvao je Christiana Schmidta da smijeni moćnog predstavnika bosanskih Srba s mjesta člana tročlanog Predsjedništva BiH. Drugi zastupnici u Evropskom parlamentu, poput predsjedavajućeg Delegacije Evropskog parlamenta za saradnju sa Bosnom i Kosovom, Romea Franza, osudili su politiku umirenja EU prema Dodiku i Čoviću. Franz je posebno kritizirao prijedlog izmjene izbornog zakona, a da se prvo ne provedu presude Evropskog suda za ljudska prava (ECHR), što su u Briselu zastupali Dragan Čović i hrvatski europarlamentarci.
Izmjena izbornog zakona bez prethodnog provođenja presuda ECHR-a dodatno bi narušila krhki kredibilitet EU, koji je već narušen lošim radom visokih zvaničnika EU zaduženih za proces. Bosanskohercegovačka zagovornica građanskih prava Azra Zornić, za koju je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da je diskriminirana, prozvala je vodeću pregovaračicu EU, Angelinu Eichhorst da je omogućila pregovore o izbornom zakonu u netransparentnom okruženju, isključujući građanske stranke iz procesa, i ignoriranje presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Dragan Čović, koji se zalagao za izmjenu izbornog zakona, a da prethodno ne provede presude Evropskog suda za ljudska prava, zaprijetio je da će hrvatske stranke bez dogovora o izbornim promjenama bojkotirati opće izbore u oktobru. Istovremeno, u ovom procesu se zanemaruju prava Jevreja, Roma, kao i onih koji se izjašnjavaju kao “Bosanci” ili jednostavno “građani”, poput gospođe Zornić.
Iako je ECHR presudio da je ustavom Bosne i Hercegovine prekršeno njihovo pravo da se kandidiraju za javne funkcije, oni su i dalje de facto građani drugog reda u svojoj zemlji. Takva politička disonanca je muzika za Dodikove uši i dragocjeni manevarski prostor za Rusiju.
“Šampion EU integracija” protiv sankcija EU
